Piše: Karla Grgić Totić, Deloitte
Generičke ekološke tvrdnje poput zeleno, ekološki prihvatljivo, biorazgradivo, niskougljično, te ekološke oznake bez certifikata ili potvrde nacionalnih javnih tijela odlaze u povijest. Zadnjih godina bilježimo ekspanzivan porast lažnih ekoloških oznakama proizvoda i usluga kojima se kompanije služe kako ne bi izgubile postojeće ekološki osviještene kupce, kako bi privukle nove kupce, ostvarile dodatne prihode i povećali konkurentsku prednost na tržištu.
Europska komisija zajedno s ostalim tijelima za zaštitu potrošača provodi analize kako bi snimili realnu situaciju na tržištu. Detaljnom su analizom 344 naizgled dvosmislene ekološke tvrdnje o proizvodima, utvrdili kako u više od pola slučajeva poslovni subjekti ne pružaju dovoljno informacija kako bi potrošači mogli procijeniti točnost navedenih tvrdnji.
U 37 posto slučajeva tvrdnje sadrže nejasne i općenite izjave poput ekološki prihvatljivo, održivo, niskoukljično i sl. kojima se potrošačima daje lažan dojam kako proizvod nema negativan utjecaj na okoliš. U gotovo 60 posto slučajeva poslovni subjekti izostavljaju pružiti lako dostupne dokaze kako bi potkrijepili navedenu tvrdnju. Navedeni podaci dokaz su nepouzdanosti ekoloških tvrdnji koje nas okružuju i zbog kojih potrošači imaju sve manje povjerenja jer su konstantno u zabludi oko održivosti i ekološkoj prihvatljivosti proizvoda i usluga. Trenutno je na europskom tržištu prisutno preko 100 različitih oznaka zelene energije i preko 230 oznaka održivosti s vrlo različitim razinama transparentnosti koje otežavaju razumijevanje potrošača o ekološkoj učinkovitosti proizvoda i usluga.
Kako bi stala na kraj greenwashingu i regulirala upotrebu zelenih tvrdnji odnosno tvrdnji o ekološkoj održivosti proizvoda i usluga, Europska unija uvodi Green Claims Directive (GCD) odnosno Direktivu o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš. Ova direktiva ima za cilj zaštitu potrošača od zavaravanja ili obmanjivanja lažnim ili neprovjerenim tvrdnjama o ekološkim svojstvima proizvoda ili usluga. Glavni elementi Direktive uključuju;
- Definicije i opća pravila: Direktiva definira terminologiju i postavlja opća pravila za korištenje ekoloških tvrdnji, kako bi se osigurala jasnoća i dosljednost.
- Zabranjene prakse: Direktiva identificira određene prakse koje su zabranjene, poput lažnog reklamiranja ekoloških svojstava proizvoda ili usluga.
- Zajednički okvirni kriteriji: U skladu s direktivom, Europska komisija može uspostaviti zajedničke okvirne kriterije za korištenje specifičnih vrsta ekoloških tvrdnji kako bi se osiguralo njihovo dosljedno i relevantno korištenje.
- Nadležna tijela i postupci: Direktiva propisuje nadležna tijela i postupke za provedbu i nadzor pridržavanja propisa o ekološkim tvrdnjama.
Cilj Direktive je promicanje transparentnosti i povjerenja potrošača na tržištu te osiguravanje dosljedne primjene standarda i pravila za označavanje ekoloških proizvoda i usluga širom Europske unije. Direktiva nastoji promicati održive proizvode i usluge, olakšati kružno i čisto gospodarstvo i poticati šire ciljeve Europskog zelenog plana borbom protiv greenwashinga.
Budući kako su Europski parlament i Vijeće službeno odobrili konačni tekst Direktiva početkom godine, Direktiva će uskoro biti objavljena u Službenom listu EU. Nova pravila primjenjivat će se od kraja 2026. godine na kompanije u svim sektorima koje prodaju proizvode ili uslugu u Europskoj uniji. Uklanjanje nepoštene tržišne prakse pružit će jednaka pravila za sve kompanije koje nude istinski održive i zelene proizvode ili usluge.
Više o ovoj direktivi, ESG izvještavanju i svemu što ono donosi za domaće poduzetnike doznajte na devetoj Liderovoj konferenciji ESG - Održiva budućnost koja će se 23. svibnja održati u zagrebačkom Sheratonu. Broj sudionika je ograničen pa osigurajte svoje mjesto prethodnom prijavom.