Primjećuje se povećana potražnja europskih distributera za vijčanom robom. Barijere više ne postoje
Tvornica vijaka DIV u Kninu izvozi više od 80 posto proizvodnje, a DIV-ova direktorica izvoza Julija Jukić najavljuje da će već iduće godine taj postotak biti i veći. U tvrtki planiraju otvaranje novih tržišta. Zanimljive su im Afrika, Latinska Amerika, a posebne projekte imaju za Ukrajinu.
Što se događalo s izvozom vijaka u DIV-u otkako ste direktorica izvoza?
– Sagrađena je nova tvornica, u koju je uloženo 40 milijuna eura i u kojoj je, kada je 2013. počela raditi, kapacitet proizvodnje povećan za više od deset puta. Pokrenuli smo novu proizvodnju – serijsku standardnu proizvodnju vijčane robe. Vidjeli smo u tome priliku jer je u to vrijeme na europskom tržištu bila uvedena antidampinška carina na uvoz vijčane robe iz Kine pa smo imali lojalnu konkurenciju na tržištu. Prije toga teško se moglo konkurirati uvozu jeftinijih kineskih vijaka. Serijska standardna proizvodnju vijčane robe započela je jako dobro i povećavali smo kapacitet proizvodnje.
Koliko je rastao kapacitet proizvodnje u proteklih deset godina, a koliko izvoz?
– Na godinu smo rasli više od 20 posto, ali nikad nismo dosegli puni kapacitet proizvodnje. Isto je bilo i s izvozom sve do 2017., kada je naglo ukinuta antidampinška carina, gotovo preko noći, zbog proceduralne pogreške Europske komisije i ponovno smo imali nelojalnu konkurenciju na europskom tržištu. Morali smo naći način kako bismo održali proizvodnju i broj zaposlenih. Borili smo se i zajedno s europskim proizvođačima ukazivali na nelojalnu konkurenciju uvoza vijaka na europsko tržište iz Kine te je u veljači 2022. napokon ponovno uvedena zaštitna carina na uvoz kineskih vijaka. U to vrijeme bila je zdravstvena kriza, pandemija koronavirusa, koja je zapravo nama išla u prilog jer je Europa shvatila da mora imati europski proizvod i ne može stalno gurati ekonomsku liberalnu politiku prema svijetu kojom uništava vlastite proizvođače. U to su vrijeme nastali problemi s dobavom robe iz Kine, trošak je rastao, tako da su se europski distributeri sve više okretali nabavi robe s europskog tržišta. Tu smo vidjeli svoju priliku. U svim tim krizama održali smo proizvodnju i broj zaposlenih i tražili način kako preživjeti – radili smo kompliciranije proizvode s većom dodanom vrijednošću i manje serije kako bismo postigli višu cijenu i imali veću maržu te izvozili na tržišta izvan Europske unije.
Je li porastao izvoz nakon što je Europska komisija ponovno uvela zaštitnu carinu?
– Još uvijek nismo, nažalost, u potpunosti profitirali od toga zbog problema koje su izazvali energetska kriza, rast cijena energenata, problemi u DIV-u, problemi s Brodosplitom… To nas je malo zakočilo, ali sada je tome kraj – promet raste i napokon imamo korist od svega toga za što smo se borili.
Na koja tržišta izvozite vijke?
– Najveće DIV-ovo izvozno tržište je europsko, a prije sedam godina otvorili smo i tržište SAD-a, što je bilo dosta teško učiniti jer je prilično zatvoreno, ali nam je to jako dobro došlo između 2017. i 2022., u vrijeme ukidanja antidampinške carine. Tada smo više izvozili, osim u SAD, i u Tunis, Maroko i južnu Afriku.
Koliki ste prihod od izvoza ostvarili prošle godine?
– Ostvarili smo 27 milijuna eura, ali zbog navedenih razloga to nam nije bila najbolja godina.
Što očekujete ove godine?
– I prije smo izvozili više od osamdeset posto proizvodnje, od ove godine očekujemo više od toga, ali tek iduće godine očekujemo veliki napredak. Primjećujemo povećanu potražnju europskih distributera za vijčanom robom i nemamo više barijera koje smo prije imali. Rat u Ukrajini bio nam je šok, imali smo kupce i u Rusiji, ali sve se to polako stabilizira i ponovno smo počeli izvoziti i u Ukrajinu.
Kakvi su DIV-ovi daljnji planovi?
– Do kraja godine planiramo nova ulaganja, kupnju novih strojeva i otvaranje novih radnih mjesta, povećanje izvoza i otvaranje novih tržišta. Vrlo nam je zanimljivo tržište Afrike, ali i Ukrajina, za koju imamo posebne projekte, a planiramo i širenje izvoza na Latinsku Ameriku. Potpisali smo i nove ugovore za dobavu sirovina, koje najviše kupujemo u Turskoj te u Italiji i ostalim europskim zemljama.