Nije osobito originalno prognozirati da buduća HDZ-DP-ova vlada ima i dobitničku i gubitničku perspektivu. To bi čak i Pitija pogodila. Nešto je složenije prešaltati se iz natjecateljskoga, visokonaponskog moda izborne kampanje, u kojem se topovima puca po komarcima, a slonovi se valjaju po staklarnicama, u pragmatični mod upravljanja državom. A o tome ovisi uspješnost i opstojnost nove vlade.
U skladu s pozitivnim pristupom – najprije dobitnička opcija. I to u njezinu političkom, geopolitičkom i gospodarskom aspektu. U segmentu političkog utjecaja Domovinski pokret (DP) ostvario je upravo onakav rezultat kakav mu omogućava da postane čimbenik koji će potaknuti promjene u HDZ-u, osobito u smislu kadrovske prohodnosti i upravljanja strankom. A HDZ je postigao upravo onakav rezultat koji motivira Andreja Plenkovića da zbog vlastitih političkih ambicija (Bruxelles prije ili poslije) modificira svoj autokratski način upravljanja strankom. Moguć je također DP-ov utjecaj na promjenu svjetonazorskih politika (odnos prema progresivno-zelenim agendama), kao i na promjenu politike prema migracijama, što su danas ključni izazovi europske politike. No da bi to uspjelo, DP ne smije izlaziti iz dopuštenih EU gabarita, a Andreju Plenkoviću kao premijeru ostaje otvorena mogućnost (manjine plus prigodni ‘preletači‘) da eventualno pretjerano skretanje riješi s tajnicom koja će napisati rješenje.
Najvažniji segment DP-ova utjecaja
Povoljan je vjetar za HDZ-DP-ovu vladu europski politički trend skretanja udesno – od politika prema (ilegalnim) migracijama do zelenih politika. Geopolitički segment strateški je dobro trasiran i Hrvatskoj većinom zadan članstvom u EU-u i NATO-u, a Plenkovićeva ga vlada uglavnom školski provodi. Za DP tu nema osobitog prostora kreaciji, više mu je to test na kojem se može riješiti atributa ruskog igrača koji ga prati u medijima i političkoj javnosti. Eventualna dobrodošla promjena u tom segmentu bila bi da u sinergiji DP-a i politički razbuđenoga HDZ-a ojača transatlantska komponenta, odnosno hrvatsko-američko partnerstvo u obrani i sigurnosti.
I naposljetku, gospodarski i demografski sektor najvažniji je segment utjecaja u kojem bi DP kao koalicijski partner u vladi mogao pridonijeti kvalitetnijem upravljanju državom. Upravo demografsku obnovu Mario Radić, istinski frontman DP-a, ističe kao jedan od političkih prioriteta. Lakše je to izgovoriti nego promijeniti cijelu hrvatsku paradigmu gospodarske politike koja se sastoji od razdiobe što hrvatskoga, što europskoga proračunskog novca, što iznad, što ispod žita, vezujući tako uz državu preferiranu stranačku i inu klijentelu, bez obzira na efekte tih ulaganja. A demografska politika praktički ne postoji, već se svodi na spontano iseljavanje hrvatskih građana i stihijsko (privremeno?) useljavanje stranih radnika, čije je planiranje manje ili više prepušteno privatnim agencijama. DP nema udio u vlasti, a ni personalni potencijal za promjenu dominantne hrvatske gospodarske paradigme u kojoj je negativna demografija postala najslabija točka. No ima otvorena vrata za neke promjene koje ga mogu profilirati kao stranku. A one se prije svega odnose na poticanje smislenijeg i razvojno orijentiranog ulaganja (trošenja) proračunskog novca i na osmišljavanje poticajnih mjera demografske obnove, uključujući mjere povratka, ekonomske i društvene integracije iseljeništva, kako ovoga novijeg europskog vala tako i starije dijaspore iz 20. stoljeća. Taj pomak može ostvariti utjecajem u nekoliko srodnih ministarstava (poljoprivrede, regionalnog razvoja, gospodarstva, demografije i useljeništva, ako se uspostave…). Izgledna mu je preporuka to što dolazi iz demografski opustošene i gospodarski oslabljene Slavonije, što Mario Radić dolazi iz poduzetničkog miljea. Prvi test bit će mu pak ministarstva u kojima želi utjecaj i ljudi s kojima to želi ostvariti.
Poticaj za resetiranje ljevice
A sad ona gubitnička opcija za novu HDZ-DP-ovu vladu. Svaki korak u kojem DP precijeni svoju političku moć i iziđe izvan prethodno opisanih gabarita može vrlo lako izazvati još jedno Plenkovićevo ‘preslagivanje‘. Gašenje političkih ambicija pak vodi u brzo utapanje DP-a u HDZ-u. Za Plenkovića je jedini izazov znati se nositi s malo podrezanim egom.
U slučaju da kombinacija uspije, djelovat će i kao poticaj ljevici, prije svega SDP-u s nekim novim vodstvom, da se resetira od politike doskočica i poskočica – prema sadržaju. Ako pak propadne i ova prilika za promjenu – opet ništa novo. Samo svaki put otužnije.