Burnu raspravu na okruglom stolu ‘Kako digitalizacija i umjetna inteligencija mogu unaprijediti obrazovanje‘ u sklopu konferencije Regionalni razvojni forum – Obrazovanje u fokusu, u organizaciji Hrvatske zajednice županija, iznjedrilo je pitanje korištenja digitalnih tehnologija u školstvu. Panel je otvorio Tomislav Bolanča, prorektor za poslovanje i digitalizaciju Sveučilišta u Zagrebu koji je na pitanje moderatora Mislava Togonala boji li se umjetne inteligencije kazao da se ne boji. Prema njegovim riječima, neutemeljeni su strahovi da će umjetna inteligencija umjesto nas donositi određene odluke, poput ulagačkih odluka, a naglasio je i kako se AI već dva desetljeća koristi u medicini kako bi liječnicima sugerirala dijagnoze pacijenata. K tome, umjetna inteligencija u svojstvu tutora učenicima već postoji.
Na Bolanču se nadovezao Robert Kopal, predsjednik Uprave Visokog učilišta Effectus i član Povjerenstva za etičnu promjenu umjetne inteligencije u obrazovanju koji je kazao kako ‘ne zna da li bi plakao ili iskočio iz kože‘. – Jedna polovica mene bori se protiv umjetne inteligencije i smatram da bi trebali biti oprezni oko njezine primjene – kazao je Kopal. Pri tome je iznio cijeli niz podataka iz istraživanja prema kojima čak 74 posto roditelja djece stare do dvije godine omogućuju korištenje mobitela. – Kada djeca koriste umjetnu inteligenciju u obrazovanju, dugoročna memorija ne dobiva sadržaj – istaknuo je Kopal. Prema njegovom sudu, djeca bi trebala početi koristiti mobitel tek nakon 13. godine života, a to je odgovornost roditelja, što su okupljeni pozdravili pljeskom. – Da li stvarno želimo uvesti digitalnu tehnologiju u vrtiće? Razvijajmo kreativu i kritičko razmišljanje kod djece da bi se razvili u holističke osobe – dodao je Kopal.
On je naglasio kako je prvenstveno protiv nekritičkog korištenja umjetne inteligencije. – Umjetnu inteligenciju treba regulirati upravo zato da bi uspjela. Ako bude bila regulirana, zadobit će povjerenje, a tada će se i koristiti – tvrdi Kopal dodavši kako u tom smislu je prijeko potrebna obvezujuća globalna regulativa na razini Ujedinjenih naroda. Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta Algebra podsjetio je kako je prije pojave mobitela postojao televizor koji je također pružao mogućnost da djeca budu zapuštena. – Ovdje je presudna uloga obitelji, a ne da roditelji očekuju da sustav zaštiti djecu od digitalnog sadržaja – izjavio je Balen. Kako je istaknuo, digitalna tehnologija znatno je demokratizirala pristup znanju, a u tom kontekstu uloga nastavnika trebala bi biti mentorska.
Vesna Hajsan-Dolinar, zamjenica županice Karlovačke županije kazala je kako je svako dijete za nešto stvoreno, netko ima sposobnosti da bude doktor znanosti, a netko da bude keramičar. _mislim da umjetna inteligencija ima prostora u obrazovanju, ali samo u kontroliranom sustavu- ocijenila je Hajsan-Dolinar. Kako je dodala, u prosječnom razredu od 25 učenika, sva djeca ne mogu istom brzinom svladati gradivo. Onima koji su brži u tome, trebate ponuditi dodatni sadržaj, a tu dolazi do izražaja umjetna inteligencija, smatra Hajsan-Dolinar. Zanimljivo iskustvo iznijela je Martina Bunić, pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje i demografiju Virovitičko-podravske županije koja je kazala kako se pokušao uvesti eksperimentalni program cjelodnevne škole. – U tom programu djeci bi bio osiguran topli obrok, napisala bi domaću zadaću i bila vrlo ograničeno izložena digitalnom sadržaju. Ali roditelji su bili protiv kazavši kako ne žele da im djeca budu dio ‘eksperimenta‘ – zaključila je Bunić.
