Ideja o postizanju unutarnjeg mira možda i nije tako neostvariva. Meditacija je najbolji recept za umirivanje prenapregnutog uma, ali postoji još nekoliko trikova koji u tome pomažu
I u mirnodopskim vremenima nemali je broj ljudi patio od opsesivnih misli, sindroma pretjeranog razmišljanja ili, kako to u jogijskoj tradiciji nazivaju – chitta vritti, vrtloga uma koje je nužno utišati da bi li se postiglo stanje unutarnjeg mira (ili mu se približilo). U fazama opsesivnog razmišljanja koje krade energiju jer se misli, a ništa se ne domisli, skloni smo iznova prolaziti scenarije iz prošlosti ili brinuti se zbog budućnosti nesvjesni činjenice da postoji samo ono što je – sad.
Meditacija je, dakako, najbolji recept za umirivanje uma, a postoji i još nekoliko trikova koji pomažu eliminaciji opsesivnih misli. Točnije, psihologinja Jenny Maenpaa je za medij CNBC izdvojila tri strategije koje mogu biti od pomoći i to posebno u ova mračna vremena kada se ideja o postizanju unutarnjeg mira doima gotovo nemogućom.
Kad šef prezire posao
Za početak, savjetuje da se posegne za strategijom takozvanoga pozitivnog 'preuokviravanja' (engl. reframing), koja se često brka s toksičnom pozitivnošću koja od ljudi traži da pozitivno razmišljaju bez obzira na to u koliko su teškoj situaciji. Reframing ili sagledavanje stvari iz drugačijeg rakursa ne isključuje negativne aspekte već mijenja način gledanja na njih.
Tada se razmišlja o tome može li osoba promijeniti situaciju, nešto iz nje naučiti ili imati bilo kakvu korist. Maenpaa se tu služi primjerom šefa koji prezire svoj posao, jer osim što ima golemu odgovornost i brutalne rokove, mora upravljati timom kompleksnih osobnosti. Umjesto da kuka i vrti misao 'mrzim svoj posao', trebao bi priznati da izazovi postoje, a onda vidjeti što konkretno može učiniti – smanjiti očekivanja ili donijeti neke nove odluke.
Na taj način jača moć da promijeni ono što ga muči, a odluke koje donosi isprva mogu biti male, naizgled nebitne, ali će ga ohrabriti i potaknuti da se ulovi ukoštac s problemom. Naravno, u situacijama kakva je rat promjena razmišljanja, odnosno kuta gledanja je teška, ali isplati se pokušati. Za krizne situacije psihologinja savjetuje zapisivanje svojih misli, a onda čekanje dok se situacija barem malčice ne slegne.
Zapisivanje osjećaja
Naime, kad ljudski mozak osjeti da je u konfliktnoj ili opasnoj situaciji, 'upali' interni sustav zaštite. Maenpaa smatra da je tada korisno na papir zapisati sve svoje osjećaje, a onda pričekati 24 sata (ili par sati ako je situacija hitna) prije nego poduzmete bilo kakvu impulzivnu reakciju. Taj se papir potom stavi sa strane i okupira um nekim drugim zadacima.
Ako, primjerice, primite mail koji trenutačno upali sve alarme – srce ubrzano kuca, disanje postaje pliće, a vi postanete ultrafokusirani na to što se događa i zašto ste vi za to krivi, svaki odgovor i reakcija u tom su trenutku kontraproduktivni i postoji opasnost da će izazvati val opsesivnih misli kasnije, žaljenja ili krivnje što nešto niste učinili drugačije.
Osim toga, zapisivanje negativnim emocijama oduzima moć, a situacija nerijetko izgleda manje zlokobna i lakše rješiva. Posljednja, treća strategija također uključuje blok i olovku, ali se ne zapisuju trenutačni osjećaji već piše o zahvalnosti.
Naime, u psihologiji je poznata stvar da izražavanje/osjećanje zahvalnosti može povećati sreću. Pomaže u stavljanju frustracija u kontekst sa stvarima koje volimo (ovo frustrira/ovo me čini sretnim) i povezuje s nečim većim od nas samih – ljudima, životinjama, prirodom ili višom silom.
No, ponavljanje uvijek istih stvari može se pretvoriti u praksu bez pravog efekta; izgovorene riječi prestanu izazvati osjećaj prave zahvalnosti. Umjesto toga, kako sugerira psihologinja Maenpaa, zahvalnost treba konkretizirati i umjesto da si ponavljate da ste, primjerice, 'zahvalni na dobrom zdravlju', kažete 'zahvalna sam na tome što sam probudila danas bez boli u križima'. Na taj način um se fokusira na stvari koje su ovdje i sad, a ne na nešto apstraktno i općenito.