Ova kolumna predana je, zbog rokova tiskanog broja, u obradu prije nego li je Mario Radić najavio da neće biti član vlade. Ako će procesima upravljati posredno, teza i argumenti u ovoj kolumni drže vodu. Ako to neće biti slučaj, povećava se mogućnost da Domovinski pokret kao koalicijski partner HDZ-a ponovi sudbinu Mosta.
U danima dok traju pregovori između HDZ-a i Domovinskog pokreta o programskim načelima, ministrima i direktorima javnih poduzeća sve je više kontradiktornih signala. S jedne strane iz Domovinskog pokreta čuju se izjave da pregovori idu lako. Istodobno iz iste stranke neki šalju signale kako Andrej Plenković smjera do Nove godine osigurati drugu kombinaciju od 76 ruku i da bi DP mogao doživjeti sudbinu nekadašnjega HDZ-ova odbačenog partnera Mosta.
U ovakvom razdoblju najveći dio poslovne zajednice izbjegava priznati da pažljivo prati signale s političke scene. Ali zapravo se signali o sastavu buduće vlade i politikama koje bi ekipa iz Banskih dvora mogla voditi iznimno pažljivo osluškuju. Pri čemu više nije važno za koga je neki poduzetnik ili menadžer glasao. Važnije je ozračje u kojem će trebati voditi poslovne i razvojne politike.
Dvojica iskusnih igrača
Dok ne budu objavljena dogovorena programska načela, krajnje je nezahvalno predviđati što će, kad je o ekonomiji riječ, donijeti prisilni brak između HDZ-a i DP-a. Ipak se može skrenuti pozornost na to da već iskusni premijer Plenković ovaj put ima koalicijskog parnera/konkurenta jačega kalibra. Stvarni prvi čovjek desnog Domovinskog pokreta Mario Radić mnogo je iskusniji igrač od, primjerice, nervoznoga i svadljivoga Bože Petrova. Moglo bi se reći da će mjeseci koji dolaze biti u znaku, više ili manje vidljivoga, odmjeravanja dvojice – za hrvatske prilike – iskusnih igrača. Koliko god bili konkurenti, izgledno je da bi njihovo partnerstvo moglo potrajati. Evo argumenata.
Plenković je, kako se to kaže, donio treću uzastopnu pobjedu Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Koliko ga god mnogi u njegovoj stranci ne voljeli, ne uspijevaju ga maknuti. A reklo bi se – i ne mogu bez njega. Prihvaćanje realnosti nedragih mu izbornih rezultata i brzo sastavljanje većine pokazuju koliko je Plenković pragmatičan političar. Ako dobrovoljno ne ode na neku čelnu poziciju u Bruxelles, veliki su izgledi da i sljedeće četiri godine diktira igru. Naravno da bi bilo naivno očekivati da u šahovskoj partiji koja će se ubuduće igrati nema u rezervi varijantu u dražoj mu kombinaciji od dijeljenja vlasti s Domovinskim pokretom.
S druge strane, za razliku od neiskusnog i nervoznog Bože Petrova, koji se sa sudrugovima zaletio i izletio iz prve Plenkovićeve vlade, sada je s druge strane iskusni pregovarač i igrač. Iskustvo u pregovaranju i taktiziranju Mario Radić stekao je u poduzetništvu, a onda posljednje četiri godine, paralelno, primjenjujući mnoge tehnike iz biznisa, izgradio stranku koja je postigla iznenađujuće dobar rezultat na parlamentarnim izborima.
Izbjegavanje zamki
Dovoljno je prisjetiti se slučaja Pevec. Kad je bračni par Pevec upao u nelikvidnost, Radić i ekipa efikasno su iskoristili instituciju predstečajne nagodbe i s drugim vjerovnicima preuzeli posrnuli, nekorporativno vođeni trgovački lanac. Uslijedilo je odmjeravanje snaga tko će biti većinski vlasnik Peveca. Pa je istisnuta Samoborka u vlasništvu Želimira Kodrića. Kad se jedan od većih novih suvlasnika Pevexa Jurica Lovrinčević pobunio zbog politike isplate dobiti, partneri Radić i Pavo Vujnovac uspješno su ga blokirali. Kad se Lovrinčević pojavio kao moćni savjetnik kratkotrajnog ministra gospodarstva Davora Filipovića i kad je krenuo u okršaj s bivšim partnerima, u važnom trenutku pojavili su se za njega nezgodni transkripti. I Lovrinčević je politički neutraliziran.
Događaji povezani s Pevexom samo su primjer obrambenih i napadačkih sposobnosti Radića i bliske mu ekipe. Zato ne treba očekivati da će uletjeti u prvu zamku koja će mu, eventualno, u Banskim dvorima biti postavljena. Moglo bi se zaključiti da će partneri i konkurenti, Plenković i Radić, u prvoj fazi dobro razumjeti pozicije i interese jedan drugoga. I da neće biti zavrtanja ruku koje bi moglo izazvati otvoreno neprijateljstvo.
Nekada se novoj vladi davalo sto dana. U međuvremenu se u svijetu sve ubrzalo, pa će i trideset dana biti dovoljno za utemeljeniju procjenu kako će izgledati odnosi između lidera unutar bitno desnije vlade od prethodnih. Testova, pogotovo kad je o novcu, imovini i ekonomskim interesima riječ, moglo bi biti u izobilju. Ako ništa drugo, slijede uzbudljivi mjeseci. Može se dogoditi da će za opstanak partnerstva biti presudno koliko će dvojica kompromisima sklonih lidera uspijevati pod kontrolom držati nezadovoljnike u svojim strankama.
P.S. Ova kolumna predana je, zbog rokova tiskanog broja, u obradu prije nego li je Mario Radić najavio da neće biti član vlade. Ako će procesima upravljati posredno, teza i argumenti u ovoj kolumni drže vodu. Ako to neće biti slučaj, povećava se mogućnost da Domovinski pokret kao koalicijski partner HDZ-a ponovi sudbinu Mosta.