
Ljudi različitih zanimanja već su se naviknuli na prognoze da će za toliko i toliko godina nestati, recimo, sedamdeset posto sadašnjih zanimanja. Ali kad Bill Gates najavi da je samo za tri zanimanja prilično siguran da će najdulje opstati u ljudskim rukama, a sve ostalo preuzet će umjetna inteligencija (UI, engl. AI), teško je ne uspaničiti se. Prema Gatesovu mišljenju, sigurniji od ostalih samo su programeri, energetičari i biolozi.
Brzina kojom se razvija umjetna inteligencija i kojom se množe sve bolje AI-jem pogonjene aplikacije zaista je i zadivljujuća i zastrašujuća. Upozorenje o istiskivanju ljudi iz radnih procesa treba uzeti ozbiljno. Ali to ne znači da se treba predati i čekati. Otpor treba pružati dok god se ne izgubi i posljednja bitka. A u tom otporu najuporniji možda mogu uspostaviti koegzistenciju s AI-jem i strojevima koje će on u budućnosti pogoniti i kontrolirati.
Asistenti postaju profesori
Nakon što čovjek isproba neki od chatbotova temeljenih na umjetnoj inteligenciji (ChatGPT, Bard, Microsoft Copilot, Perplexity), česta je reakcija: ‘Da, to su korisni asistenti, ali ne više od toga. Pomažu mi, ali završni glanc ipak je moj.‘ I to je za sada točno. Tvorci AI chatbotova namjerno ih zovu asistentima. Ali, kao što je iz ljudskog iskustva poznato, asistenti imaju ambiciju postati profesori. Zašto bi umjetna inteligencija bila iznimka?
Analogiju je moguće naći u trenutačnome trgovinskom nadmetanju između SAD-a i Kine. Od početka američkog zagovaranja globalizacije vodstvo SAD-a Kini je dodijelilo ulogu asistenta. Koji će obavljati jednostavne, prljave i slabo plaćene proizvodne zadatke. A vrhnje će ubirati ‘profesori‘ iz SAD-a. Ali kineski asistent bio je ambiciozan, jako se trudio, mnogo vještina svladao i sada je ne samo u proizvodnji nego i u nadgradnji (inovacijama) jednako sposoban, ako ne već i sposobniji, od dojučerašnjeg ‘profesora‘. Tako će, s vremenom, ne bude li čovječanstvo uspjelo obuzdati osamostaljivanje AI-ja, a to je malo vjerojatno, biti i s umjetnom inteligencijom. ZF romani i filmovi nepogrešivo se ostvare za nekoliko desetljeća. Ili brže.
Što da onda čine metalci, odvjetnici, liječnici, učitelji, vozači i ostali koje je Bill Gates otpisao? Bilo bi bahato od nas urednika i novinara dijeliti konkretne savjete ljudima iz drugih specijalnosti. Ali u svojim promišljanjima o tome kako svoje medije održati na površini u sve bržoj rijeci umjetne inteligencije možemo pokazati i koje bi metode mogle održati posljednje Mohikance.
Bilo bi glupo da se, po uzoru na amiše, odreknemo nove tehnologije. Trebamo se njome koristiti u pripremama tekstova. Već smo u nekoliko tema objavili zasebne tekstove koje je na zadanu temu napisao AI. I to je bio dobar štos. Dobili smo korektne novinske uratke. Ali ne više od toga. Nedostajale su emocije i, nazovimo to, intelektualne novinarske vratolomije. To je ono kad novinar ili kolumnist na temelju prikupljenih činjenica kritičkim propitivanjem dođe do neočekivanih zaključaka. Koje onda iznenade čitatelja. Pa on i sljedećega tjedna kupi tiskovinu jer očekuje iznenađenje koje drugdje ne može naći.
Posebno ‘tipujemo‘ na povratak jedne zaboravljene novinske forme. Reportaže. Može ChatGPT nelegalno ‘posaugati‘ sve objavljene tekstove i od njih napraviti solidnu kompilaciju. Ali, za sada, dok humanoidni roboti još izgledaju groteskno, ne mogu robot novinar i robot fotoreporter sjesti u automobil, odvesti se do mjesta Kalinovca pokraj Đurđevca i napraviti reportažu o tvrtki Rasco u kojoj za tržište razvijaju prvo hrvatsko komunalno vozilo na vodik. Ne može AI sjesti u vozilo čistača, napraviti krug po tvorničkom dvorištu i opisati dojmove. Naš novinar može (reportaža je na 56. stranici ovoga, 1018. broja Lidera). A naš fotoreporter može napraviti stvarne fotografije, a ne kompilaciju ukradenih prijašnjih fotografija iz tvornice u Kalinovcu.
Uživati u nadmetanju
A urednica onda na prvu stranicu te reportaže zalijepi naljepnicu koja po uzoru na one oznake ‘GMO free‘ sadržava oznaku da je to ‘AI free‘ tekst.
S vremenom će svi koji si to budu mogli priuštiti unajmiti ili razviti AI alate. I kad svi to više-manje uspješno naprave, međusobni konkurentski odnosi opet će biti u sličnim omjerima kao prije. U toj masovnosti najambicioznijim poduzetnicima i menadžerima posebno će biti uzbudljivo pobjeđivati umjetnu inteligenciju ondje gdje će bar još jedno vrijeme ljudski mozak proizvoditi kvalitetnija rješenja. Tako zastrašujućega konkurenta još nismo imali. Možda ne možemo dobiti rat. Ali možemo ostvariti mnogo pobjeda. Pogotovo ako smo protivnici koji uživaju u nadmetanju, znaju svoje i protivnikove snage i slabosti.