Posljedice koronakrize nisu se lani osjetile u ovom sektoru koji se sad suočava s naknadnim udarima pandemije. Globalni poremećaji u proizvodnji građevnog materijala i proizvoda izazvali su astronomski rast cijena, porasle su i cijene goriva, a pritisak je i na povećanju cijene rada
Kako je krenulo, dobro je i završilo – odgovorio nam je član Uprave Osijek-Koteksa Marko Tadić na pitanje kako ocjenjuje poslovanje svoje kompanije u 2020. godini. Slično će reći i drugi poduzetnici iz građevinskog sektora, a prošla je godina ipak završila dobro za građevinare, iako je sve podsjećalo na početak nove krize koja će uzrokovati pad.
Dogodilo se upravo suprotno, građevinari u 1000 najvećih ostvarili su ukupno 15,7 milijardi kuna prihoda, što je za 2,3 milijarde više nego u 2019. godini. Dodamo li i udjel instalatera i izvođača završnih radova, od kojih se samo jedna tvrtka probila među deset najvećih, a ukupno su ostvarili 2,6 milijardi kuna prihoda (u 2019. 2,4 milijarde), onda je sektor ukupno ostvario 18,4 milijarde kuna. U odnosu na 2019., kad je ukupni prihod iznosio 15,9 milijardi kuna, to je rekordan sektorski rast od čak 15,6 posto. Taj rast bio bi i veći da se kineska tvrtka CRBC s najvećega gradilišta u Hrvatskoj, Pelješkog mosta, udostojila predati financijski izvještaj za 2020. (U 2019. bila je treća po snazi građevinska tvrtka, s 860 milijuna kuna prihoda.)
Građevinski sektor uza sebe veže i druge industrijske grane poput industrije građevnog materijala, cementa, nafte, drvne industrije i metala, pa je njegov indirektan utjecaj u Hrvatskoj oko 12 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što dovoljno govori koliko je važan. Osim toga, u građevinskom sektoru zaposleno je oko 120 tisuća radnika, pa je time njegova stabilnost sačuvana tijekom pandemije još važnija.
U top 1000 čak 19 tvrtki više
Osim toga, da je sektor rastao potvrđuje i to što je broj tvrtki koje su ušle u 1000 najvećih porastao na 72, a u 2019. bile su ih 53. Zato i ne čudi da je građevinski sektor najviše povećao svoj udio u ukupnim prihodima u odnosu na druge sektore, na 4,1 posto, što je rast od 25 posto u odnosu na prethodnu 2019. kada je taj udio iznosio 3,3 posto. Građevinari ni sami nisu mogli zamisliti takvo što, pogotovu kad je prošlog ožujka uveden lockdown.
No usprkos padu investicija u turizmu (od kojeg se mnogo očekivalo) te neizvjesnosti ponajprije kod privatnih investitora, prekidu dobavnih lanaca materijala (naročito iz Italije), produbljivanju problema s radnom snagom koje seže još od prije korone, građevinarstvo je pokazalo da je ipak žilavije. Optimizam je počeo rasti potkraj drugoga kvartala, no kako i kažu naši sugovornici, neizvjesnosti i dalje nije manjkalo.
Tri su tvrtke ostvarile više od milijardu kuna prihoda – Dalekovod, Kamgrad i Strabag. U Dalekovodu, na čijem je čelu Tomislav Rosandić, kažu da su mogli odgovoriti na pandemijsku krizu zahvaljujući tome što su još početkom 2019. započeli sveobuhvatni proces restrukturiranja kao dio predstečajnog postupka.
– Sve aktivnosti vezane uz operativno restrukturiranje koje su bile planirane tijekom 2020. uglavnom su i provedene, a sve navedeno omogućilo je relativnu otpornost u realizaciji financijskih učinaka. Ipak, prošlu je godinu najviše obilježila visoka razina poslovnih aktivnosti unatoč negativnom utjecaju pandemije COVID-19 na aktivne projekte i natječajnu aktivnost te nastavak operativnog restrukturiranja – rekli su u Dalekovodu.
Domaći 'bauštelci' kao prednost
Zadovoljni su rezultatima poslovanja i u Kamgradu Dragutina Kamenskog usprkos svim teškoćama, kaže asistent člana Uprave Marko Lokin, a u Strabagu napominju da je poslovna klima 2020. ostala pozitivna zahvaljujući prethodno ugovorenim poslovima, a neizvjesnost je više bila vezana uz ugovaranje budućih projekata, osobito u segmentu klijenata iz turističkih djelatnosti u kojem se dogodio potpuni zastoj.
– Iako je pandemija COVID-19 počela 2020., njezini znatniji negativni utjecaji iste su godine uspješno ograničeni ponajviše u prilagodbi radnih procesa – ističu u Strabagu.
Ta tvrtka predvodi grupu onih koje su lani rasle za 40-ak posto. U njoj su još Radnik (730 milijuna kuna prihoda), Swietelsky (491 milijun) i Osijek-Koteks (451 milijun). Tadić ističe da je Osijek-Koteks uspio, između ostalog, i zbog toga što je 'naplatio' višegodišnju strategiju oslanjanja na domaće zaposlenike, što je toj tvrtki 'omogućilo gotovo neometano daljnje izvođenje radova, a dio konkurencije je zbog lockdowna imao problema s dolaskom strane radne snage'.
Neke su tvrtke ostvarile enorman rast prihoda, primjerice nositelj radova na Istarskom ipsilonu Bouyguesova podružnica (169 posto), što ju je dovelo među deset najvećih građevinara, ili pak Zagorje Tehnobeton (129 posto), koji kao da se polako vraća u vrh domaćega graditeljstva (14. je prema prihodima).
Među prvih deset je i GP Krk (odmah iza trojice 'milijardera'), koji je uglavnom angažiran u Primorsko-goranskoj županiji, a posljednjih godina dobiva sve više poslova i u Sloveniji. Lanjski mu je prihod bio 753,4 milijuna kuna, što je za deset posto više nego u 2019. godini. GIP Pionir na šestom mjestu ostvario je 657 milijuna kuna prihoda, gotovo isto kao i lani. Među prvih deset našao se i splitski Pomgrad inženjering, u vlasništvu Strabaga, koji je lani uvećao svoje prihode za gotovo trećinu (na 430 milijuna kuna).
Najveću pak dobit lani ostvario je Bouygues – 101,1 milijun kuna, skoro čak četiri puta više nego u 2019. Više dobiti imao je samo Viadukt u stečaju (110 milijuna kuna), ali to je rezultat rasprodaje imovine, a ne poslovne aktivnosti. Zato možemo reći da je drugi po dobiti opet Kamgrad (78,6 milijuna kuna), a treći Zagorje-Tehnobeton, s 59,3 milijuna kuna dobiti. Četvrti je Strabag s 53,7 milijuna kuna, a peti Radnik iz Križevaca s 50,2 milijuna kuna dobiti. Najveći prihodaš Dalekovod ostvario je 47,3 milijuna kuna dobiti.
Slatka graditeljska neizvjesnost
Potresi koji su pogodili zagrebačku okolicu i Baniju, ako ništa drugo omogućili su kompanijama, ponajprije onima koje se bave instalacijama i završnim radovima, da ostvare prihod sanirajući posljedice tih nemilih događaja. Osim toga, stanogradnja nije stala, potražnja za novi(ji)m stanovima je rasla, što je dobrim dijelom, barem u Zagrebu, bila posljedica potresa, a nastavljeni su uglavnom i investicijski projekti financirani iz državnih i lokalnih proračuna, iako su i neki od njih bili obustavljeni na početku krize.
Posljedice koronakrize nisu se lani osjetile u ovom sektoru, ali je i u ovoj godini naslijeđeno nešto što nije nimalo ugodno – neizvjesnost. Na to upozoravaju naši sugovornici, a u Strabagu upozoravaju na još nešto.
– Od početka ove godine suočeni smo s naknadnim udarima pandemije. Posebno se to odnosi na globalne poremećaje u proizvodnji građevnog materijala i proizvoda, što je izazvalo astronomski rast njihovih cijena, porasle su i cijene goriva, a pritisak je na povećanju cijene rada. Te potrese na tržištu naručitelji dosad nisu prepoznali te je ukupan utjecaj nastalih troškova pao na teret izvođačima radova – napominju u Strabagu.
Građevinski nas je sektor sve pomalo iznenadio, uključujući i aktere, poslovanjem u 2020. Doduše, možda je razlog i taj što su godinama prije toga, kao posljedica financijske krize, propale mnoge velike tvrtke, čime je sektor solidno očišćen od nezdrave konkurencije. No, upozoravaju naši sugovornici, još uvijek ne znamo razmjere pandemijskog utjecaja.
S druge strane, turističke investicije opet će oživjeti, obnova nakon potresa bit će građevinarima stabilan izvor prihoda u budućnosti, a cijeli će sektor biti i jedan od najvećih korisnika 47,5 milijardi kuna iz europskog paketa za oporavak.