Znanstvenici dvaju britanskih sveučilišta proveli su anketu čiji su rezultati pokazali da je fizička aktivnost koja uključuje šetnju psa iznimno začajna za održavanje forme osoba treće životne dobi, osobito u zimskom razdoblju.
Znanstvenici sa Sveučilišta East Anglia (UAE) i Cambridge proveli su anketu među 3000 starijih osoba koje su morale odgovoriti imaju li psa i izvode li ga u šetnju. Potom su im dali akcelerometre koji su neprestano mjerili razinu njihove fizičke aktivnosti tijekom sedmodnevnog perioda.
- Svima nam je poznato da razina fizičke aktivnosti opada s godinama, rekao je dr. Yu-Tzu Wu, voditelj istraživanja koji surađuje s oba sveučilišta.
Znanstvenici su očekivali da će anketa pokazati kako "šetači pasa" rjeđe pribjegavaju sjedilačkom načinu života od ostalih sudionika studije, a rezultati su pokazali da vlasnici pasa prosječno dnevno provode pola sata manje sjedilački.
"Iznenadila nas je činjenica da su vlasnici pasa prosječno dnevno bili fizički aktivniji i da su provodili manje vremena u zatvorenim prostorima čak i za vrijeme najhladnijih, najmračnijih i najkišovitijih dana u odnosu na osobe treće životne dobi bez pasa za dugih, sunčanih i ugodno toplih ljetnih dana", kazao je Andy Jones, voditelj studije i profesor javnog zdravstva na sveučilištu UEA .
>>>Pola sata vježbanja dnevno može spriječiti svaku dvanaestu prijevremenu smrt
S obzirom na to da su se morali prilagoditi potrebama kućnih ljubimaca, njihovi vlasnici bili su prisiljeni i na veću i češću fizičku aktivnost.
Jones je dodao kako ne preporučuje svim seniorima brigu o psima, budući da nisu svi u stanju voditi brigu o tim kućnim ljubimcima na pravi način.
Iznio je alternativu - uključenje seniora u programe šetnje pasa iz skloništa za nezbrinute životinje dvaput tjedno. Istaknuo je da je u sklopu takvog programa mogućnost otkazivanja šetnje bila rjeđa od otkazivanja vježbanja s vršnjacima.
Osim poticanja fizičke aktivnosti starijih osoba, psi im skraćuju trenutke usamljenosti, osobito ako žive sasvim sami.
Usto, aktivnost šetnje psa potiče osobe treće životne dobi na razgovor s drugim vlasnicima pasa, a konverzacija ne mora nužno biti o ljubimcu.
Psihologinja Andrea Beetz tvrdi da su ranije studije pokazale povećanje razine oksitocina, hormona sreće, kod mnogih ljudi za vrijeme kontakta s psom. "Smanjuje se razina stresa i tjeskobe, a jača osjećaj povjerenja", kazala je Beetz.
Rezultati studije objavljeni su u stručnome časopisu Journal of Epidemiology and Community Health.