Nova predstava zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle, najpolitičnija povijesna drama Williama Shakespearea "Kralj Rikard III." koju premijerno 15. prosinca u teatru u Frankopanskoj postavlja Aleksandar Popovski, bit će, po riječima tog makedonskog redatelja, politički filmski triler za suvremenu publiku o procesu razvoja punokrvnog zločinca.
"Svi mi imamo nekakvu predodžbu o tome tko je Rikard. Znamo da je to jedan zao čovjek koji ne preže ni od čega da bi došao do vlasti. Meni se u tom materijalu jako uzbudljivim čini nešto drugo - profil tog čovjeka kojeg mi danas gledamo na sceni", rekao je Popovski u razgovoru za Hinu.
‘Ali svijet u stvari ne stoji na tome, svijet stoji na paralelnim svjetovima. To je samo jedan površinski dio koji danas konzumiramo, dok svijet zapravo postoji na čaroliji, magiji, hipnozi, nepredvidivim stvarima, na nebu, o čemu Shakespeare dosta govori. Meni je to fascinantno i zato ga jako volim‘, napomenuo je Popovski.
Kao redatelja, u toj ga drami posebno intrigira "frustracija slabijega" jer Shakespeare je tu od invalida, fizičkog, ali još i više duhovnog, napravio čovjeka koji uspješno prebrodi sve prepreke uklanjanjem izravnih kraljevih nasljednika kako bi sam postao kralj.
"Jedan invalid – pritom ne govorim o fizičkom invaliditetu, nego o sakatosti duše – čovjek koji u početku nema šanse postati kralj, uspijeva se probiti kroz sve. Kada taj isfrustrirani čovjek dobije vlast, on postane još strašniji. Ta mi se dimenzija čini strašno zanimljivom", objasnio je redatelj.
"Druga zanimljiva stvar je to što Shakespeare kod svojih ubojica još u ranoj fazi uvodi pojam savjesti, ali ne u nekom religioznom smislu, već u smislu da postoji nešto što je izvan pisanih zakona, da postoji paralelni svijet u kojemu postoji kazna", dodao je.
Redatelj poznat po čestim gostovanjima u Hrvatskoj – u Gavelli je režirao jednu od njezinih najvećih uspješnica, nagrađivanu predstavu "San Ivanjske noći", pa "Peera Gynta" i "Antigonu", u HNK-u Ivana pl. Zajca i Rijeci postavio je predstavu "Cirkus Destetika", u Kazalištu Ulysses "Odiseja", u HNK-u Zagreb "Na tri kralja ili kako hoćete", u Satiričkom kazalištu Kerempuh predstave "Zmaj" i "Živio Harms! Čuda postoje" – Shakespearea, kako ističe, posebno voli kao "majstora emotivnih zamki kojima otvara nevjerojatne svjetove".
"Shakespeare ima jedan prostor koji se meni jako sviđa, koji on često definira kao san. U tom prostoru on kombinira. Nekad su to slike, kao ‘Strašni sud‘ kod Hieronymusa Boscha, a nekad predivni pejzaži ili prizori raja", rekao je Popovski.
To je "prostor koji smo mi odavno napustili, jer svijet je pragmatičan, dva i dva su četiri, ekonomija vlada, stvari koje nemaju ekonomsku vrijednost nisu bitne".
"Ali svijet u stvari ne stoji na tome, svijet stoji na paralelnim svjetovima. To je samo jedan površinski dio koji danas konzumiramo, dok svijet zapravo postoji na čaroliji, magiji, hipnozi, nepredvidivim stvarima, na nebu, o čemu Shakespeare dosta govori. Meni je to fascinantno i zato ga jako volim", napomenuo je.
Filmski realizirana predstava
"Kralj Rikard III." komad je izuzetne snage i političnosti, priča o ambiciji, vlastohleplju, moći i žudnji za dominacijom. Napisana oko 1592., to je Shakespeareova najpolitičnija povijesna drama, a Popovski ističe da će svaki gledatelj koji bude pogledao "Kralja Rikarda III." prvo pomisliti na seriju "Kuća od karata", koja je "pisana baš po njemu".
[caption id="attachment_309342" align="aligncenter" width="750"]
Detalj s portreta Kralja Rikarda III./javno dobro[/caption]
Druga je poveznica "osveta onih koji su bili slabiji u školi": "Tog monstruma stvorila je frustracija. Kad malo bolje pogledamo, već dugo ne možemo reći: ‘Aha! Taj je čovjek na pravom mjestu; ima znanje, ima sposobnosti, ima moć i on upravlja nečim‘. Stalno govorimo o tome koja ga je politička stranka postavila, tko je varao na prijemnom ispitu, tko je falsificirao diplomu, tko je prepisao doktorski rad, a sad je tamo gdje jest. Kao da su se kvaliteta i sposobnost maknuli iz jednog primijenjenog svijeta i na njihovo se mjesto ušuljala jedna ekipa sumnjivoga znanja".
Obimnom dramskom materijalu (‘Rikard III.‘ jedan je od najdužih Shakespeareovih komada) kompleksne dramaturške spirale i slojevitih odnosa, Popovski i dramaturg Dubravko Mihanović pristupili su pažljivo krateći tekst kako bi bio blizak i razumljiv suvremenoj publici, osobito jer je on smatran posljednjim dijelom tetralogije koju čine još tri dijela povijesne drame "Henrik VI." i pun je referenci na nju.
"Teško je raditi ‘Rikarda III.‘ bez ‘Henrika VI.‘, jer neke su stvari jako vezane, što pak znači otvoriti čitavu povijest ‘Ratova Ruža‘, punu prevrata, prevara i mrtvih. To je jedna cijela struktura događanja. Mi smo se potrudili probiti kroz to i neke stvari pojednostaviti da bi publika mogla bolje razumjeti", rekao je redatelj.
S druge se strane želio držati žanra političkog trilera koji publika poznaje iz serija i filmova, zbog čega su neke stvari na scenu transponirane "na neki jako filmičan način".
"Prednost je što publika danas ima iskustvo sa serijom ‘Igra prijestolja‘, koja je čitava temeljena samo na Shakespeareu. S ‘Rikardom‘ se samo vraćamo na izvor, odakle je sve i poteklo. Mislim da će publici predstava biti jako zanimljiva, jer sve je prepoznatljivo, sve će uspjeti spojiti s današnjim svijetom u kojemu žive", smatra Popovski.
Svaka nova predstava je pomicanje granica
Rikarda glumi Ozren Grabarić, glumac koji ima snagu potrebnu za gradnju lika zlikovca-usamljenika kojega pogone infantilni snovi i osobni demoni.
Popovski ističe da s Grabarićem i čitavim Gavellinim ansamblom ima desetogodišnje iskustvo – upravo slave "jedan mali jubilej": njegova prva predstava u tome kazalištu, "San Ivanjske moći" premijerno je igrala prije deset godina, 21. prosinca 2007.
"Ansambl Gavelle predstavlja bitan dio mojeg kreativnog rada i tu sam ponovo s nizom glumaca s kojima sam već surađivao, a Ozren je jedan od njih. Uvijek kad krenemo u neku novu predstavu razgovaramo o tome gdje smo dotad stigli i koje bi granice pomicali dalje", kazao je.
Ovaj put su puno radili na tome da Ozrenov Rikard ne bude već na početku gotov lik, "da ne bude odmah Rikard III. – savršeni zločinac koji samo prođe kroz predstavu kao kroz maslac, već da u nju ulazi kao da ulazi u bazen pun morskih pasa".
"On ulazi u taj bazen gdje plivaju velike zvjerke, dok je on na početku jedna mala ameba. Iz toga se kreće razvijati prema tom konačnom Rikardu III.", rekao je Popovski, napomenuvši kako su u drami posebno zanimljivi i ženski likovi "koji su preživjeli sve kraljeve, sve promjene vlasti".
U predstavi još igraju Andrej Dojkić (Vojvoda od Clarencea, Rikardov brat), Sven Šestak (Lord Hastings), Martina Čvek (Lady Ana), Dijana Vidušin (Kraljica Elizabeta), Sven Medvešek (Lord Rivers), Živko Anočić (Vojvoda od Buckinghama), Bojana Gregorić Vejzović (Kraljica Margareta), a glumački ansambl čine i Ivan Grčić, Đorđe Kukuljica, Hrvoje Klobučar, Slavica Knežević, Filip Šovagović, Nikola Baće, te Anica Kovačević.
Prošlost koja se odvija u budućnosti
Predstava se igra u novom prijevodu Andyja Jelčića, "koji je napravio jako dobar posao" kako bi izbjegao jezično upadanje u arhaizme: način govora nije "arhaičan pod svaku cijenu" nije pod svaku cijenu "stih radi stiha". Popovski potpisuje i scenografiju, kostimografkinja je Marita Ćopo, autor glazbe Marjan Nećak, svjetlo oblikuje Zdravko Stolnik, a u predstavi postoji i video koji potpisuje Lana Cavar, koji redatelj opisuje kao "grafiku riječi i slova u kojoj se ispisuje puno onih stvari koje ostaju neizgovorene".
Vrijeme u kojemu se odvija njegov "Kralj Rikard III.", kako je kazao, "isto je ono u kojemu se odvija ‘Igra prijestolja‘, neka prošlost koja se odvija u budućnosti" i "dosta je na tragu ‘Sna Ivanjske noći‘", velike Gavelline uspješnice.
"Po nekom osjećaju koji čovjek ima dok radi, po nekoj povratnoj informaciji koju dobivam od glumaca, mislim da će to biti nešto jako zanimljivo za gledanje", poručuje.
Razgovarala: Gea Vlahović