Kad birokracija tvrdi da poreznom intervencijom kojom uvodi diferencirane stope određenog poreza želi ‘pomoći‘ nekom sektoru, stvarna je istina da će zbog toga drugi trebati nastaviti plaćati porez umjesto povlaštenog sektora
Veliki sam pobornik znatnoga poreznog rasterećenja, ali istodobno veliki protivnik preferencijalnoga poreznog tretmana bilo kojeg sektora. Takva mjera ide direktno na štetu svih drugih. Zašto bi poduzetnici u turizmu i usluživanju hrane plaćali PDV od 13 posto, a u drugim sektorima 25 posto? Svi trebamo plaćati PDV od 13 posto.
Većinu nas može se smatrati objektivno odgovornim za svoje poslovne postupke, uključujući i slobodni odabir čime ćemo se baviti, odnosno u što ćemo ulagati. Prilike za uspjeh, a posebno s aspekta poreznog i sudskog tretmana, svima nam moraju biti jednake.
To znači da država ne smije nikoga tretirati na povlašteni način jer to je eklatantan primjer nepravednosti. Istodobno, populisti nepravednim smatraju razlike u postignutim rezultatima među ljudima kojima ste dali jednake uvjete i startne pozicije (tu prije svega mislim na administrativne, pravne i porezne okvire koje diktira država), a koje su rezultat njihovih različitih sposobnosti. Dakle, ključna stvar za prihvatiti svima koji mogu utjecati na poreznu politiku je da ćemo u okolnostima u kojima smo svi tretirani jednako, a s obzirom na različite sposobnosti, imati različite rezultate.
Birokratsko biranje pobjednika
Kada birokracija tvrdi da poreznom intervencijom kojom uvodi diferencirane stope određenog poreza želi ‘pomoći‘ nekom sektoru, stvarna istina je da će zbog toga drugi trebati nastaviti plaćati porez umjesto povlaštenog sektora. To se u ekonomiji zove biranje pobjednika i najgore je kad ih bira državna birokracija, a ne tržišni mehanizmi. Drugim riječima, to nije stvar boljeg tretmana turizma, nego je riječ o lošijem tretmanu svih drugih.
Tko se želi baviti turizmom – neka se bavi, tko ne želi – neka se ne bavi. Neka država smanji poreze i svoju potrošnju pa će svima biti bolje uključujući i one u turizmu.
Problem je u državnoj potrošnji, a ne u turizmu. Ako svima smanjimo PDV na 13 posto, to bi bilo oko 20 milijardi kuna manje za državnu blagajnu.
Neka država za 20 milijardi kuna smanji rashode i tih 20 milijardi prepusti privatnom sektoru. Tako će učiniti mnogo više dobra za mnogo više ljudi u mnogo više sektora od preferencijalnog smanjenja PDV-a.
Inače, povlašteni PDV nije jedini način protežiranja favoriziranih sektora – oni koji plaćaju ‘nepovlaštenu‘ stopu PDV-a pune državnu blagajnu, a dio tog iznosa ide za poticaje i subvencije sektorima koje je (ponovno) odabrala država.
Ako svima smanjimo PDV na 13 posto, to bi bilo oko 20 milijardi kuna manje za državnu blagajnu. Neka država za 20 milijardi kuna smanji rashode. Tako će učiniti mnogo više dobra za mnogo više ljudi u mnogo više sektora od preferencijalnog smanjenja PDV-a
Dakako, državni birokrat dio zadrži za sebe u vidu plaća svojoj administraciji. Najčešće nam se govori da su to ‘strateški sektori‘ i bitni za Hrvatsku. Čim se neki sektor proglasi bitnim za Hrvatsku, garantirano je riječ o vrlo ograničenom, a nikako kolektivnom interesu. Tako je s poljoprivredom, brodogradnjom, turizmom, IT-jem itd.
Kada bi se dopustilo dobrovoljno financiranje i uplaćivanje građana i poduzetnika za potrebe ‘strateških sektora‘, većina bi ih to automatski prestala činiti (za razliku od postojećih prisilnih mehanizama u kojima ih se oporezuje pa državna administracija sredstva kanalizira odabranim sektorima putem subvencija zadržavajući dio iznosa za svoje plaće ili ih se pak oporezuje prema punoj stopi, a povlaštene prema sniženoj).
Dodatno povećavanje problema
Vrlo slična logika vrijedi u slučaju ukidanja poreza na dohodak osobama do 25 godina, odnosno 50-postotnog smanjenja poreza na dohodak osobama u dobi od 25 do 30 godina. Pozdravljam reduciranje poreza na dohodak, ali ne na ovaj način.
Naime, godinama se u javnom diskursu spominjao problem zapošljivosti starije populacije. Tako se problem povećava, a ne smanjuje. Kako možete pomoći zapošljivosti mladih – manjim porezima, jednako tako možete i onih starijih! Drugim riječima, svi trebamo plaćati što niži porez na dohodak, a ne samo neki.
Financijska literatura navodi da je dobar porezni sustav onaj koji je pravedan i jednostavan. Ovo što sada imamo, i mjere koje uvodimo, čine ga još nepravednijim i kompleksnijim. Upravo je zato važno reducirati mogućnost porezne diskriminacije u najširem smislu riječi. Politika će uvijek reći da se to radi zbog ‘dobrobiti drugih‘.
Ali neće reći (namjerno prešućujući ili jednostavno zbog neznanja i neupućenosti) da se mnogo problema u gospodarstvu javlja kao direktna posljedica ‘dobrih namjera‘, pri čemu je posebno problematično kad se provedba dobrih namjera omogući onima koji ne snose troškove i posljedice potencijalno loših reperkusija tih istih dobrih namjera.