Iznosi plaća unutar organizacija obično su tajna, koju zaposlenici rijetko povjeravaju jedni drugima, a poslodavci ne odobravaju da se te informacije dijele. Kako se u javnosti više govori o razlikama u plaćama žena i muškaraca, sve je više poziva za većom transparentnošću, što bi, pretpostavlja se, dovelo i do veće jednakosti.
Većina inicijativa koje zahtjevaju veću transparentnost iznosa plaća polazi od pretpostavke da će zaposlenicima ta informacija biti argument u pregovorima s poslodavcem i traženju boljih uvjeta.
Jedna je Googleova zaposlenica kreirala internu tablicu plaća koju je ispunilo 5% djelatnika, a kasnije je mnogo njih, pozivajući se na tablicu, tražilo povišice.
Podatke o plaćama objavila je i jedna web stranica u Kaliforniji, nakon čega je veći broj ispitanika s nižim plaćama odlučio potražiti novi posao, nezadovoljan svojim lošim statusom, tj. niskom plaćom.
No iako bi bilo koristi da su podaci o plaćama javno dostupni, primjer Norveške, u kojoj se plaće javno objavljuju, ukazuje da treba biti vrlo oprezan.
U Norveškoj se već 12 godina, počevši od 2001. godine, brojke iz poreznih kartica građana objavljuju online. Istraživanja su pokazala kako Norvežani, kada su najzaposleniji, više pretražuju kolike su plaće njihovih prijatelja, kolega i susjeda, nego što gledaju YouTube, piše Quartz.
Uspoređujući svoje prihode s drugima, oni s većim plaćama bili su zadovoljniji i sretniji s tim saznanjem, dok su oni s nižim prihodima, naravno, ‘pali u depresiju‘ vidjevši da drugi zarađuju više, pokazalo je istraživanje.
Osim što bi saznanje da su zakinuti radnicima moglo donijeti nezadovoljstvo, analize pokazuju kako bi transparentnost plaća mogla dovesti i do veće konkurencije za radna mjesta, većih zahtjeva poslodavaca, a u konačnici i do snižavanja plaća.