Općina Prozor u susjednoj BiH može se pohvaliti s najvišim proračunom po glavi stanovnika, a sve zahvaljujući brojnim akumulacijama i hidroelektranama na svom području. Slična je situacija i sa susjednom općinom Jablanica. No, bez obzira na te pohvalne činjenice, na lokalnom Zavodu za zapošljavanje je 2148 osoba.
Na ploči popunjenoj oglasima na Zavodu za zapošljavanje u Prozoru gotovo svaki drugi je iz Hrvatske. Jedna zagrebačka tvrtka traži točno 30 elektroinstalatera, a građevinaru s Brača treba neodređeni broj zidara, tesara i armirača. Kad je kod nas sezona radova, traži se građevinare svih struka. Hotelijeri također traže radnike u BiH. Ali, prema riječima jedne službenice u Zavodu, problem je da je tko god je mogao već otišao, prenosi Slobodna Dalmacija.
Oni koji su iskoristili sezonu i pronašli posao na obalama Jadrana, sada su opet na burzi rada, ali slažu se u tome da kad se ne bi isplatilo ne bi i prihvatili sezonske poslove.
Direktor Zavoda za zapošljavanje, Kemal Muratović, za Slobodnu je Dalmaciju rekao da nezaposlenih ima, ali radne snage nema. Muratović problem vidi u obrazovnom sustavu, jer mnogi tek završeni srednjoškolci ni nakon 10 godina učenja ne znanju niti jedan strani jezik. Osim toga, živi se dosta i od dotacija dijaspore, a svi bi htjeli u velike tvrtke, poput one koja upravlja hidroelektranama, gdje su plaće i više nego dobre.
>>>Veliki manjak sezonskih radnika: Usred sezone na burzi gotovo 5000 konobara
Poznata je činjenica da Hrvatska za iduću sezonu već treba od 10 do 12 tisuća radnika i vrlo vjerojatno će ih se tražiti izvan granica. Međutim, ako se stvari nastave u istom tonu, teško da će radnici doći iz Jablanice.
– Mi u evidenciji u ovom trenutku imamo nekih 340 kuhara, konobara, turističkih tehničara i animatora koji su mahom izišli iz ovdašnje srednje škole. Međutim, kako će se konačno oko Nove godine otvoriti naš dugo obnavljani motel, nedavno smo ušli u projekt Europske komisije za prekvalifikaciju kadrova u turizmu. Svojski smo se potrudili, animirali na sve strane, privukli 200 do 300 kandidata i na koncu dobili tek pola potrebnoga kadra, nekih sedam konobara i kuhara, iako je posao de facto zagarantiran. Isto je tako kada konobare uoči sezone traže naši restorani uz magistralu naširoko poznati po pečenoj janjetini i koji privlače sve više gostiju iz arapskih zemalja i Kine, rekao je Muratović.
Nije ništa bolja situacija ni u lokalnom kafiću, gdje vlasnik svakodnevno traži nekoga za drugu smjenu. On nudi plaću od otprilike 3 i pol tisuće kuna, ali nitko ne želi, pa mora sam raditi. U poslu mu pomaže diplomirana ekonomistica Valentina koja nije pronašla posao u struci, a voljela bi ostati raditi u svojoj zemlji.