U protekla tri mjeseca prosječna hrvatska plaća iznosila je 5.501 kunu što je za 0,7posto niže nego u prethodnom razdoblju. Međutim, pribrojimo li neto plaći bonuse i božićnice, tada je visina prosječne plaće 5.601 kunu.
U posljednja tri mjeseca muškarci su u prosjeku imali 9 posto višu plaću od žena, što je manja razlika nego u pretprošlom tromjesečju kada je razlika iznosila 11posto, pokazuje istraživanje portala Moj posao. Osim kategorije top menadžmenta, koji u prosjeku ima 107 posto višu plaću u odnosu na prosjek, zanimanja iz područja telekomunikacija su u prosjeku najplaćenija (+53 posto), a slijede zanimanja iz područja tehnologije i razvoja (+45 posto). Najniže prosječne plaće zabilježene su u kategorijama pomoćnih (-36 posto) te uslužnih zanimanja (-34 posto).
Razlike u visini plaća mogu se primijetiti i s obzirom na vlasničku strukturu tvrtki – plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu više su za 13 posto od prosjeka, dok su plaće u privatnim tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu 7 posto niže od prosjeka.
Plaće u državnim tvrtkama više su za 3 posto od prosjeka, kao i plaće zaposlenih u javnoj i lokalnoj samoupravi. Zaposleni u udrugama imaju jednake plaće (-7 posto) kao i zaposleni u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu. Kako bi bolje prikazali razlike u plaćama za pojedina zanimanja s obzirom na vlasničku strukturu, izabrana su tri zanimanja:
1. Voditelji ureda zaposleni u državnim tvrtkama imaju 16 posto višu plaću od kolega zaposlenih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu na istoj radnoj poziciji, dok voditelji ureda u javnoj i lokalnoj samoupravi imaju čak 26 posto višu plaću od kolega u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu.
2. Knjigovođe zaposleni u državnim tvrtkama imaju 8 posto višu plaću od onih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu, dok zaposleni u javnoj i lokalnoj samoupravi imaju 16 posto višu plaću od zaposlenih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu.
3. Zaposleni na radnom mjestu administratora, u državnim tvrtkama imaju 3 posto više plaće od svojih kolega u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu. Razlika je još veća kod zaposlenih u javnoj i lokalnoj samoupravi - oni imaju 5 posto višu plaću od zaposlenih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu.
Visina plaće, osim o vlasništvu, ovisi i o veličini tvrtke – u tvrtkama s manje od 10 zaposlenih plaće su 13 posto ispod prosjeka, dok su u tvrtkama s više od 1.000 zaposlenika plaće 6 posto više od prosjeka. Gledano prema županijama, najniže plaće u ova tri mjeseca zabilježene su u Virovitičko-podravskoj županiji, čak 17 posto ispod prosjeka, a slijede Vukovarsko-srijemska i Međimurska županija s 16 posto nižim plaćama.
Sukladno očekivanjima, najviše plaće zabilježene su u Gradu Zagrebu i to 11 posto iznad prosjeka. Slijedi Zagrebačka županija gdje su plaće u razini državnog prosjeka. Stupanj obrazovanja i dalje uvelike utječe na visinu plaće. Osobe sa završenim fakultetom imaju 49 posto višu plaću od osoba sa srednjoškolskim obrazovanjem. Završeni magisterij ili doktorat plaću u prosjeku povećava za čak 99% u odnosu na srednju stručnu spremu. Ispitanici sa srednjom stručnom spremom imaju 19 posto nižu plaću od prosjeka, dok ispitanici s visokom stručnom spremom imaju 21 posto višu plaću od prosjeka. Najvišu plaću imaju ispitanici s poslijediplomskim obrazovanjem, čak 62 posto više od prosjeka.Plaća raste s iskustvom. Na početku karijere, ispitanici imaju 17 posto nižu plaću od prosjeka. S godinom do dvije radnog iskustva njihova je plaća 8 posto niža. S tri do pet godina iskustva plaća je 3 posto viša od prosjeka, a sa šest do deset godina plaća postaje 9 posto viša od prosječne. Najniže plaće, u odnosu na prosječnu, imaju pomoćno osoblje (-36 posto) te kvalificirani radnici u uslugama (-29 posto). Plaća administrativnih radnika niža je od prosječne za 22 posto, dok kvalificirano osoblje tehničkog i ne-tehničkog usmjerenja ima plaću koja je 5 posto viša od prosječne. Rukovoditeljske pozicije očekivano imaju najviše plaće, srednji i niži management ima 33 posto višu plaće od prosjeka, a visoki management ima čak 113 posto višu plaću od prosječne.
Najčešća beneficija koju zaposlenici imaju je naknada za prijevoz (61 posto), iza čega slijedi mobilni telefon za osobnu upotrebu (38 posto). Edukaciju dobiva 22 posto zaposlenika, dok ih 21posto ima prijenosno računalo koje može koristiti u osobne svrhe. Beneficije nema četvrtina zaposlenika (24 posto).
Hrvatski zaposlenici imaju više plaće od kolega iz regije. Kada usporedimo visinu plaća po državama koje sudjeluju u istraživanju, prosječne plaće u Hrvatskoj su najviše. Kako bi usporedili plaće prema državama, uzeli smo u obzir prosječne bruto plaće izražene u eurima. Hrvatska ima 15 posto višu prosječnu plaću od Slovačke, 14 posto od Mađarske te 5 posto višu prosječnu plaću od Češke. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatska u prosjeku ima 39 posto višu plaću, a ta razlika još je izraženija u odnosu na Srbiju (77 posto).