Program energetske obnove stambenih zgrada u razdoblju do 2020. predviđa obnovu tri posto stambenog fonda godišnje, ali prethodnih godina Hrvatska nije uspijevala ostvariti taj prosjek zbog problema administrativne i stručne naravi, stoji u najnovijoj analizi Hrvatske gospodarske komore.
Administrativni su problemi, uz ostalo, neuredna ili nepotpuna projektna dokumentacija koja se upućuje institucijama i fondovima, a što je posljedica lošeg uvida u katastarske planove i zemljišne knjige, ali i brojni neriješeni sudski predmeti vezani uz sporne nekretnine. Sve to usporava proces obnove nekretnina, kaže se u analizi HGK. Osim toga, građevinski se izvođači istovremeno susreću i s velikom potražnjom za uslugama obnove te manjkom kvalificirane radne snage, naročito na područjima gdje je obnova intenzivnije zaživjela. Izvođače muče i predugi rokovi za naplatu. U HGK-u procjenjuju da se taj problem u idućem razdoblju neće riješiti, već da će i dodatno eskalirati. Iako se, navodi se, u Hrvatskoj posljednjih godina ozbiljno radi na osvješćivanju javnosti vezano uz tu problematiku, masovnije poticanje energetske obnove postiglo bi se ulaganjem dodatnog novca u cikluse obnove koju bi provodile lokalne i državne vlasti.
- Postoje velike razlike u razini svijesti i odmaku procesa energetske obnove između ovdašnjih županija, pa tako u skoroj budućnosti proizlazi potreba za ujednačavanjem napretka, odnosno poticanju pasivnijih dijelova Hrvatske da se snažnije uključe u procese obnove. Provedba i dinamika energetske obnove ovisit će o mogućnosti i stručnosti hrvatskih poslovnih subjekata za nabavu sredstava iz EU fondova, aktualnoj vlasti, uključujući i lokalnu te o kapacitetu hrvatskih građevinskih tvrtki, koje bi u vremenima krize trebale još aktivnije sudjelovati u poslovima obnove i stvarati nova, tzv. zelena radna mjesta, navodi se u analizi HGK.
Direktor Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo pri HGK Damir Percela istaknuo je da za Hrvatsku proces energetske učinkovitosti ima velik gospodarski značaj.
- Boljom učinkovitošću smanjit će se ovisnost o uvozu energenata, povećat će se konkurentnost gospodarstva, krajnji će korisnici dugoročno plaćati manje te će se za vrijeme procesa obnove zaposliti dio građevinskog sektora. Obnova donosi i napredak u očuvanju okoliša, smanjenje emisije štetnih plinova i generalno manje zagađenje.
U građevinskom sektoru, naime, leže najveći potencijali uštede energije, veći čak i od prometnog te industrijskog sektora i stoga je upravo u tom sektoru izuzetno važna primjena energetske učinkovitosti. Stambeni fond EU troši primjerice 40 posto ukupne energije cijele Unije i odgovoran je za više od 30 posto emisije stakleničkih plinova iz energenata, pa iz perspektive krajnjeg korisnika obnova u području zgradarstva nije trošak već prilično sigurna investicija. Energetskom obnovom zgrada sredstva koja bi bila utrošena na plaćanje energenata, bit će, naime, potrošena na energetsku obnovu.
Prema Strategiji energetskog razvoja Hrvatske te trenutno aktualnom 3. Nacionalnom akcijskom planu za energetsku učinkovitost, mjere postizanja energetskih ušteda u području zgradarstva (obiteljske kuće, stambene zgrade, komercijalne zgrade i zgrade javne namijene) bitna su europska, ali i nacionalna komponenta energetske politike. Energetsku obnovu u Hrvatskoj treba, međutim, promatrati u širem kontekstu energetskog i ekološkog usmjerenja Europske unije, koje se očituje nizom strategijskih relevantnih odrednica, među kojima se ističu energetsko-klimatski ciljevi, popularni kao 20-20-20. Poznato je da ti ciljevi do 2020. unutar EU predviđaju: 20 posto manje emisija stakleničkih plinova nego 1990. godine, 20 posto udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji te 20 posto manju potrošnju energije u odnosu na potrošnju koja se do 2020. očekuje u slučaju neprovođenja posebnih mjera.