Tek što smo završili s jednim izborima, počinje priprema za druge, važnije, posebno za ekonomiju i biznis. Jedna od ključnih osoba u njima bez sumnje će biti Josip Budimir, ekonomski strateg HSLS-a – jedan od koalicijskih partnera HDZ-a – i, vrlo izgledno, budući ministar gospodarstva (a možda, prema špranci SDP –HNS/Milanović – Čačić i potpredsjednik Vlade, što s obzirom na njegov menadžerski položaj člana Uprave Francka ne bi bilo nimalo blesavo).
Interesni brak nastao je ponajviše zbog predinfarktnog stanja ekonomije. HSLS još iz prethodnih parlamentarnih izbora ima gotov, i to suvisao, program od kojeg ne odustaje: i partneru i biračima već sada jasno poručuje da ih čekaju krv, znoj i suze iliti rezovi, smanjenja prava, žrtve. Čini se da takva politika napokon prolazi jer je HSLS ustao iz mrtvih probivši se ponajprije na lokalnim izborima. A pobijedila je i predsjednica iz zajedničkog tabora. Temelji su za parlamentarne izbore postavljeni, kakav će biti sadržaj?
● Hoće li i kako ishod predsjedničkih izbora utjecati na biznis i gospodarske (ne)prilike u zemlji?- S obzirom na naglaske iz kampanje nove predsjednice može se očekivati njezin ambiciozni angažman u vezi s ekonomskim problemima. Ekonomska politika nije dio predsjedničkih ovlasti, no neovisno o tome, velik utjecaj koji ima u kreiranju javnog mnijenja može se iskoristiti za stvaranje kritične mase potrebne za provedbu nužnih reformi.
● Tijekom predsjedničke kampanje ipak se nije govorilo ni o čemu istinski važnom za gospodarstvo zemlje. Za manje od godinu dana živjet ćemo parlamentarne izbore. Hoće li išta biti drukčije?- Hoće. Bez obzira na to što smo prvaci u odgađanju suočavanja s istinom, nitko više neće imati manevarskog prostora da bježi od problema koji se nagomilavaju prevelikom brzinom.
● To smo mislili i prije tri godine, a promjene su ipak izostale. - Prije tri godine još je bilo prostora za to. Javni dug bio je u zoni podnošljivosti i kreditori su ga bili spremni financirati. Postojala je i iluzija da će se stvari promijeniti samom promjenom vlasti, birači tada nisu osvijestili da je problem u tome kako se vodi zemlja, a ne tko je vodi. Razlika u odnosu na vrijeme prošlih izbora upravo je u tome što smo shvatili da je potpuno svejedno tko vodi zemlju ako se ponaša jednako. Problem je i u tome što smo, opravdano se fokusirajući na važnost poštenja u obavljanju javnih poslova, zanemarili pitanje kompetencija. Uvjeren sam da neznanje i nesposobnost imaju čak veću razornu moć od nepoštenja. Možda je razlog u tome što smo prema nesposobnosti tolerantniji nego prema nepoštenju. Skloniji smo uskratiti povjerenje nekomu tko nema moralne kvalitete nego nekomu tko nema dovoljno kompetencija.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom broju Lidera.