Sabor raspravlja o zakonima kojima se, nakon ulaska u EU, omogućava izravna primjena uredbi Europske unije. Od četiri zakona, najviše su pozornosti izazvali oni o materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom, kao i izmjene zakona o GMO-u.
Taj zakon propisuje pravnu osnovu za osnutak nacionalnog referentnog laboratorija za ispitivanje, kontrolu i praćenje genetski preinačenih organizama. Uz ostalo, propisuje se da tvrtke koje posluju s materijalima i predmetima u dodiru s hranom svoju djelatnost moraju prijaviti Ministarstvu zdravlja. Službeni nadzor nad tim tvrtkama obavljat će sanitarni inspektori. Uz potporu zakonu, zastupnici pozivaju na oprez.
Stjepan Milinković (HDZ) upozorio je na brojne probleme prehrambene industrije, posebno mesa i mlijeka, koje dodatno, istaknuo je, narušavaju događaji i afere poput one nedavne s pronalaskom štetnih tvari u mlijeku. Opet se krivnja svaljuje na onoga koji je najslabiji, na naše proizvođače, poručio je, pozivajući nadležne da se suzdrže od neutemeljenih optužbi i loših poruka kojima se otežava ionako vrlo loša situacija poljoprivrednih proizvođača.Njegov stranački kolega Petar Čobanković je, ističući važnost zdrave hrane za Hrvatsku i njezine građane, nužnim ocijenio da Hrvatska ostane zemlja oslobođena od GMO-a.
Petar Baranović sumnja, pak, da je Hrvatska ‘GMO free country‘, ističući kako se u HNS-u prema GMO-u ne odnose konzervativno, ali, sukladno znanstvenim dostignućima, izražavaju dvojbe prema toj tehnologiji i njezinom primjenom dobivenoj hrani. Ministarstvo poljoprivrede tu treba biti vrlo oprezno, vrlo dosljedno u primjeni propisa i da budno prati kakav će odnos prema GMO-u imati svjetska znanost, poručio je.
Nezavisni zastupnik Damir Kajin upozorio je kako hrvatski seljak sve više gubi bitku s uvozničkim lobijem, s čim se složio i Dinko Burić (HDSSB).- Ne trebamo se skrivati pred činjenicom da se hrvatski građani hrane smećem iz uvoza, izvozimo zdravo, a uvozimo hranu upitne kvalitete - poručio je Burić. Istaknuo je da Hrvatska uvozi 40 do 45 posto hrane, dok je prosjek u EU oko 8 posto. Pitanje vlastite proizvodnje hrane jedan je od elemenata suverenosti svake države, i dok se članice EU bore za tu suverenost, mi postajemo ovisnici i robovi drugih, naglasio je Burić.