Svijet je iznenađujuće lako apsolvirao najveće iznenađenje godine, uspjeh nekretninskoga magnata Donalda Trumpa u utrci za Bijelu kuću. Počelo je kao zgodan PR štos za samopromociju inače medijski vrlo vještoga poslovnog čovjeka, a završilo kao šok desetljeća koji je s lakoćom pomeo britansku odluku o izlasku iz Europske unije, još jedno igranje sa šibicama koje je izmaknulo kontroli. Valjda djelomično i zato, tržišta su na potpuno neočekivan ishod američkih predsjedničkih izbora reagirala samo kratkotrajnim padom, a onda ih je ubrzo nakon toga uhvatila euforija. Nagli optimizam američkih tržišta uobičajenom se logikom proširio na ostatak svijeta pa nekoliko tjedana nakon izbora Trump više i nije vijest kakva je bio.
Glazba za uši investitora
Prvi razlog za pozitivna očekivanja tržišta njegova je temeljna filozofija prema kojoj proizvodnju i radna mjesta treba svakako vratiti u Ameriku, na što se nadovezuju namjere smanjenja poreza i povećanja javne potrošnje. Sljedeću potvrdu svojih razmišljanja tržišta su našla u nekim imenovanjima, posebice tomu što se novi predsjednik, sasvim suprotno svojim obećanjima o ‘isušivanju močvare‘, počeo oslanjati na ‘provjerene kadrove‘ iz svijeta financija. Goldman Sachs, prije nekoliko godina opisivan kao hobotnica koja isisava dušu iz svijeta, dobro je zastupljen u postavi na koju Trump računa u vođenju države. Za šefa strategije imenovan je Stephen Bannon, Goldmanov čovjek za spajanja i akvizicije, a Trump je u Goldmanov portfelj posegnuo i za ministrom financija Stevenom Mnuchinom. Iako je glasačima obećavao odmak od uobičajenih kadrova i prozivao svoju protukandidatkinju Hillary Clinton zbog povezanosti s financijašima s Wall Streeta, Trump se vrlo brzo i sâm odlučio osloniti na njih. Sve to glazba je za uši investitora i tržišta u cjelini, no postoje i problematični elementi njegova razmišljanja koji bi sljedeće godine mogli imati velike posljedice na američku ekonomiju, ali i geostrateški položaj.
>>>Što nas Trump može naučiti o marketingu?
Jedan od trenutačno predvidljivih problema zasad nepoznate veličine u Bijeloj kući Trumpovo je inzistiranje na štetnosti trgovinskih sporazuma koje je Amerika potpisala. Prema njegovu mišljenju, riječ je o instrumentima odvlačenja proizvodnje i radnih mjesta iz Amerike u jeftinije zemlje, zbog čega namjerava raskinuti ili izmijeniti postojeće sporazume i odustati od budućih. Za tržišta to i nije poželjan smjer razmišljanja premda se uklapa u načelnu inspiraciju o jačanju domaće industrije. Budući da Trump zasad ustraje na tom elementu, to bi mogla biti jedna od ključnih opipljivih posljedica njegova predsjednikovanja sljedeće godine. Otkazivanje Transpacifičkoga partnerstva, trgovinskog sporazuma koji je upravo Amerika inicirala i o njemu pregovarala godinama upravo kako bi dodatno ojačala svoj položaj u Pacifičkom prstenu, preusmjerit će zemlje te regije prema Kini i smanjiti utjecaj i privlačnost SAD-a u jednoj od najvažnijih svjetskih regija. Taj će potez naravno, imati, i ekonomske posljedice iako je rano nagađati u kojem obliku i opsegu.
Malotko spori da će se ionako solidan američki rast od 2,2 posto dodatno ubrzati pojačanim trošenjem i nižim porezima.
Malotko spori da će se ionako solidan američki rast od 2,2 posto dodatno ubrzati pojačanim trošenjem i nižim porezima, a to će se sasvim sigurno preliti i na ostatak svijeta. S obzirom na to da je Trump dosad bio ustrajan u tome, može se očekivati da će sljedeća godina biti u znaku jačanja američke ekonomije. Jednako tako, njegova namjera popuštanja poreznih pravila za repatrijaciju dobiti američkih poduzeća u inozemstvu trebala bi potaknuti vraćanje barem dijela golemih sredstava koje uspješne američke korporacije drže izvan SAD-a zato što ne žele platiti visok porez na njihovo vraćanje u Ameriku. Samo Apple ima stotine milijardi dolara izvan matične države, ali to bi se uskoro moglo promijeniti i svakako je dobra vijest iz perspektive američke ekonomije. Još jedan razlog za relativno zadovoljstvo tržišta leži u Trumpovoj opredijeljenosti za deregulaciju, uvijek dobrog prijatelja poslovnog sektora. Američki predsjednik najavio je primjenu koncepta kakav već postoji u Ujedinjenom Kraljevstvu koji predviđa ukidanje dvaju postojećih propisa za svaki novi koji se uvodi. Posebno snažan učinak moglo bi imati otpuštanje pritiska na financijski sektor koji bi zauzvrat mogao ležernije pozajmljivati novac poduzećima i potrošačima. Naravno, u kasnijim fazama snažnije dereguliranje sektora vjerojatno će ponovno prouzročiti situaciju sličnu onoj 2008., no to su u svakom slučaju brige za kasnije godine, 2017. bit će u tom smislu ‘debela godina‘.
Obrat u odnosu na logiku prethodnika
Iako Trumpova sklonost izolacionističkom razmišljanju straši saveznike naviknute na američku moć, na duže staze, barem u teoriji, njegovo smanjivanje američkog političko-vojnog utjecaja i početni iskoraci prema suparnicima mogli bi uroditi malo preglednijom i mirnijom situacijom na šahovskoj ploči globalne geopolitike premda su ondje signali dvojaki. Deklarirana namjera povlačenja iz TPP-a, prema mišljenju mnogih, implicitno je prepuštanje Dalekog istoka utjecaju nove sile Kine, potpuni obrat od logike njegova prethodnika, a Trump je pokazao i volju za stabilizacijom odnosa s Rusijom, trenutačno najvećom protivnicomm Zapada u svjetskoj političko-vojnoj areni. Ipak, koliko će se tih namjera ostvariti, tek treba vidjeti jer je riječ o plesu s više partnera, odnosno igri akcije i reakcije u kojoj države često nemaju slobodu djelovati onako kako su zamislile. Drugim riječima, o potezima Kine i Rusije ovisit će i ponašanje Amerike i obrnuto. Povijest uči da se zamisli u vanjskopolitičkoj areni obično razbiju o hridi realnosti. Neki potezi već idu u suprotnom smjeru, poput telefonskog razgovora s tajvanskog predsjednicom, što od 1979. nije napravio nijedan predsjednik. Potez je, jasno, razbjesnio Kinu, koja Tajvan smatra integralnim dijelom svoga teritorija. Njegov ekonomski protekcionizam pak nosi sasvim suprotan predznak u očima poslovnog svijeta. Problem nisu samo trgovinski sporazumi nego i Trumpova želja da zatvori američko tržište za ‘nelojalnu konkurenciju‘, pojam koji će se interpretirati uvelike arbitrarno. SAD je i dosad nerijetko probirao investicije izvana, često diskriminirajući kineska ulaganja, što je praksa koja bi pod Trumpom mogla dobiti posebno velika krila.
>>>Trumpova pobjeda dovela do velikih pomaka na financijskim tržištima
On je već spominjao uvođenje kaznenih carina za kineske proizvode, što je potez koji bi možda mogao biti i najopasniji te vrlo brzo i konkretno utjecati na američku i svjetsku ekonomiju. Izazivanje Kine moglo bi izazvati trgovinski rat i protumjere, a ne treba objašnjavati što bi značilo zatvaranje najatraktivnijeg tržišta na svijetu za američka poduzeća. Vjerovati da Kina neće odgovoriti na očit pokušaj smanjivanja njezine konkurentnosti izrazito je naivno, pa i opasno za poslovne interese Amerike i saveznika. S druge strane, iz trenutačne perspektive to se obećanje čini najklimavijim i jednim od boljih kandidata za zaborav upravo zato što je riječ o veoma kontroverznom, za mnoge i nerealnom, razmišljanju.
Mogući rast dolara
Njegovo stajalište o imigraciji bilo je ključno za uspjeh u kampanji i nešto je čega se on kao predsjednik teško može odreći jer je temelj njegove platforme. Koliko god Amerikanci vole misliti sve najgore o imigrantima, njihova ekonomija ima posve drukčije mišljenje.
Uvozna radna snaga nedvojbeno je okosnica američke ekonomije i jedan od osnovnih činitelja njezine konkurentnosti, pa je teško vidjeti korist od restriktivne imigracijske politike u toj sferi.
Uvozna radna snaga nedvojbeno je okosnica američke ekonomije i jedan od osnovnih činitelja njezine konkurentnosti, pa je teško vidjeti korist od restriktivne imigracijske politike u toj sferi. Iz perspektive prosječnog Amerikanca snažnije okretanje prema domaćoj radnoj snazi bit će dobro, no za ekonomiju u cjelini to bi značilo poskupljenje konačnog proizvoda i manju konkurentnost. Ako se tomu pridoda mogući rast dolara koji predviđaju neki analitičari, američki izvoz mogao bi znatno oslabjeti u globalnom natjecanju. Isto tako, mnogi poslovi u Americi odavno potpuno ovise o uvoznoj radnoj snazi zato što ih lokalni radnici ne žele obavljati, zato bi naglo smanjenje fonda stranih radnika moglo prouzročiti i omanji šok za ekonomiju. To će svakako biti jedno od zanimljivijih područja za promatranje sljedeće godine.
>>>Trump prijeti socijalnim državama poput Danske
Trump će nešto morati napraviti jer je riječ o jednom od najvažnijih obećanja, što je i potvrdio ubrzo nakon izbora, ali pretjerana revnost u ostvarivanju obećanja mogla bi biti izrazito kontraproduktivna. Sljedeća godina mogla bi tako biti obilježena stizanjem računa iz ove na naplatu. Drugo područje od posebnog interesa odnosi su s Kinom, pri čemu zasad ima najviše razloga za zabrinutost. Osim što je najveće tržište na planetu, Kina je vlasnica velikoga dijela američkog duga, a prijetnje carinama, čavrljanje s tajvanskom predsjednicom i razmatranje službene kategorizacije Kine kao valutne manipulatorice redom su koraci prema opasnom zatezanju odnosa. Ako se takav trend u Bijeloj kući nastavi, Kina će sljedeće godine u njoj postati tema broj jedan.