U neko drugo vrijeme bilo bi možda čudno što je Donald Trump najpopularniji potencijalni kandidat Republikanske stranke za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, ali ovo nije to vrijeme. Koliko god svaki dan u javni prostor donio novoga klauna kojeg se odjednom shvaća najozbiljnije, kandidatura poznatog američkog milijardera za predsjedničku nominaciju konzervativne opcije uspjela je svojim ekstremima iznenaditi i one koji su mislili da ih više ništa ne može iznenaditi.
Trump medijima i svekolikom pučanstvu dnevnim ritmom dostavlja barem jedan sjajan šlager, nekad i po nekoliko u istom danu, a za nabrajanje nesvakidašnjih stajališta bio bi potreban sada već podeblji katalog. To samo po sebi, jasno, ne bi bilo ništa novo ni posebno čudno da osebujan milijarderov stil promišljanja svijeta očito ne korespondira s pogledima velikog broja birača od kojih mnogi ni inače nisu posebno usklađeni s vremenom i prostorom u kojem žive.
Preliberalan za republikance Dubinu fenomena Trump najbolje ilustrira podatak da je i sama stranka, ne pretjerano probirljiva oko svojih kandidata čija stajališta pokrivaju impresivan spektar različitosti, ozbiljnosti i žestine, počela razmišljati o izbacivanju Trumpa iz unutarstranačke utrke. Nakon sve glasnijeg rogoborenja omiljeni republikanski kandidat objavio je kako će u slučaju manjka potpore u stranci kandidaturu za predsjednika voditi neovisno, a to bi, vjeruju analitičari, republikancima stvorilo još veći problem i dodatno zakompliciralo predsjedničku utrku sljedeće godine. Treći kandidat s resursima kakve ima Trump koji bi se pozicionirao desno od službenog republikanskog kandidata mogao bi odvući znatan broj glasova, pogotovo imajući u vidu još veću slobodu kakvu bi imao kao neovisni kandidat. Dapače, izgleda da će republikanci morati progutati i upitnu političku orijentaciju svog trenutačno najpopularnijeg kandidata koji je u prošlosti davao donacije suparničkoj Demokratskoj stranci i o nekim pitanjima ima preliberalne stavove za republikanski ukus.
Ne voli zarobljene Ukupan broj zainteresiranih za najtraženiji stolac na svijetu iz Republikanske stranke nije lako pratiti, trenutačno je 20-ak ljudi u igri u različitim statusima (ima tu i službeno objavljenih kandidatura, prijavljenih kandidatura i iskazanog interesa), ali Trumpovim ulaskom u arenu sredinom prošlog mjeseca stvari su se potpuno neočekivano stubokom promijenile. Prema anketi Public Policy Pollinga, Trump s 19 posto predvodi tu veselu karavanu predsjedničkih aspiranata usprkos komentaru koji mu je osim ionako neslućene medijske pozornosti priskrbio rekordan broj stupaca i minuta u medijima. Trump je prozvao Johna McCaina, predsjedničkoga kandidata Republikanske stranke na izborima 2008. i ratnog veterana, zbog toga što je bio zarobljen u Vijetnamskom ratu. McCain je bio zarobljenik pet godina i odbio je biti razmijenjen ranije nakon što su Vijetnamci doznali da je sin visokorangiranog časnika američke vojske, ali za člana ‘Njujorške bojne’ to je zapravo otegotna okolnost. ‘On nije ratni heroj’, rekao je Trump. ‘On je ratni heroj zato što je zarobljen. Ja volim ljude koji nisu bili zarobljeni’, s lakoćom je otpisao McCaina. Njegov obračun s kolegom iz stranke nije tu završio, McCain je gubitnik jer je izgubio od Baracka Obame, loš senator jer nije napravio dovoljno za ratne veterane i bedast zato što je fakutet završio kao zadnji u svojoj klasi. S druge strane, Trump je bio iznenađujuće iskren priznavši da nije podupirao rat u Vijetnamu te da je izbjegao novačenje zahvaljujući studiranju i medicinskim potvrdama. Na te ga je komentare inače ponukala McCainova izjava u kojoj se negativno izrazio o Trumpovoj kandidaturi. Nakon tih izjava popularnost mu je ipak oslabjela, no ne previše. Slijede ga Scott Walker (17 posto) i Jeb Bush (12 posto), a Ben Carson i Marco Rubio dijele četvrto mjesto sa po deset posto.
Protuimigrantski osjećaji Da će s Trumpom stvari biti nešto posebnije, postalo je jasno odmah nakon službene objave kandidature koju je iskoristio za otvoreni napad na imigrante, što mu je s jedne strane priskrbilo prezir mnogih medija, ali očito i veliku popularnost kod mnogih birača. ‘Kada Meksiko šalje svoje ljude, ne šalje nam najbolje. Šalje nam ljude koji imaju velike probleme koje donose sa sobom. Donose drogu, donose kriminal. Oni su silovatelji i neki su, pretpostavljam, dobri ljudi, ali razgovarao sam s graničarima i rekli su mi da to stiže u Ameriku’, rekao je Trump i lansirao se u središte pozornosti medija i javnosti. Kao što je poznato, nema lošeg publiciteta osim vlastite osmrtnice, taj primjer to jasno pokazuje. Popularnost mu je skočila, no bilo je i vrlo opipljivih negativnih posljedica, pogotovo u poslovnoj sferi. Televizijske kuće NBC i Univision odlučile su ne prikazati njegovo natjecanje za Miss Universe, trgovački lanac Macy’s prekinuo je distribuciju Trumpove odjevne linije, NASCAR je godišnji banket premjestio iz njegova odmarališta na drugu lokaciju, a gradonačelnik New Yorka Bill de Blasio naredio je reviziju svih ugovora toga grada s Trumpovim poslovnim carstvom. Vjerojatno nije računao na tako brzu i konkretnu reakciju, međutim taj potez sasvim je sigurno vrlo proračunat i čini bit njegove političke platforme. Vrlo sličan trendovima u europskom političkom prostoru, Trump će pokušati igrati na rastući protuimigrantski osjećaj u Americi, i to mu se zasad isplatilo. Koliko će stvarne moći kapitalizirati na kraju, drugi je par rukava. U kasnijim komentarima pokušao je ublažiti efekt svoje izjave ostavljajući više prostora mogućnosti da ipak ima sasvim normalnih ljudi koji dolaze u Ameriku, no biti onoga što je izjavio ostao je vjeran, kao i želji za gradnjom zida na granici s Meksikom. Štoviše, nije se libio osvojiti dodatne poene na ubojstvu Kathryn Steinle u San Franciscu, koju je ilegalni meksički imigrant ubio bez razloga, poslavši svom protukandidatu čiji stav prema imigrantima smatra mlakim Marcu Rubiju tweet: ‘Što reći obitelji Kathryn Steinle u Kaliforniji, koja je brutalno ubijena jer ne možemo osigurati svoju granicu? Bori se za Ameriku.’ Nije, naravno, spomenuo da su prije toga američke vlasti ubojicu držale u zatvoru u nekoliko navrata i svaki ga put puštale na slobodu, valjda zato što ne bi stalo u 140 znakova. Što bi točno napravio s nekih 11 milijuna neregistriranih imigranata u SAD-u, Trump zasad nije otkrio.
Loše dizajnirana imovinska kartica I kad je riječ o njegovu bogatstvu, postoje kontroverze. Vrlo ponosan na financijsku mjeru svojih dostignuća, što uostalom čini i jednu od okosnica njegove kampanje, tvrdi kako je težak deset milijardi dolara premda su mnogi skeptični oko točnosti te cifre, a časopis Forbes procjenjuje ga na polovicu tog iznosa. Prema imovinskoj kartici koju je predao Saveznoj izbornoj komisiji, Trump ima najmanje 1,35 milijardi dolara, no to ne znači da je to ukupna vrijednost njegova bogatstva jer unosi nisu precizni, već prilično općeniti. U prijavi pozornost zaokuplja podatak o čak 457 pozicija predsjednika u raznim odborima, kompanijama i zakladama, dug od 265 milijuna dolara i vrlo unosan prihod od držanja govora ukupne vrijednosti 1,75 milijuna. Ta stavka jedna je od boljih primjera kako zarađivati dobre novce na samome sebi. Komentar iz Trumpova izbornog stožera bio je da dotična kartica nije dizajnirana za čovjeka njegova bogatstva. Poslovno carstvo uključuje kockarnice, golf-klubove, hotele, naftovode, natjecanje za Miss Universe, tantijeme, manekenske agencije i brdo raznih nekretnina.
U rubrici ‘Zabava’ Jedna od popularnijih linija razmišljanja koje pokušavaju objasniti taj fenomen koji, paradoksalno, više i nije prema kriterijima današnjeg vremena fenomen, u središte stavlja medije. Da mu mediji ne daju toliko pozornosti i ne vrijeđaju ga, ide ta logika, njegova popularnost ne bi bila ni otprilike tolika. Upravo takva percepcija natjerala je Huffington Post da vijesti o Donaldu Trumpu ubuduće objavljuje u rubrici ‘Zabava’. No to još zapravo ne opisuje ‘obične građane’ koji bi najozbiljnije glasali za očitog zabavljača. Njih, recimo, u središte stavlja druga linija razmišljanja koja Trumpov apel objašnjava, sasvim jednostavno, glupošću izbornog tijela. Jedina dobra stvar kod toga je, ide dalje ista logika, što to biračko tijelo ima jako sužen raspon pozornosti i vrlo se brzo počne dosađivati. A 16 mjeseci za njih je cijela vječnost.