Ide li nam nabolje? Investicijski rejting raste, povećava nam se BDP, državni proračun ostvaruje suficit. Što reći o državi u kojoj statistički podaci pokazuju napredak, a sve više obrazovanih ljudi napušta zemlju? Što je tu fikcija, a što stvarnost? Greenfield-investicija i investitorskog interesa za ulaganja u hrvatsko gospodarstvo (osim za turizam) nema ni nakon ulaska u Europsku uniju. To potvrđuje tezu da imamo sistemsku pogrešku u osnovi političko-gospodarskog sustava.
>>> Novotny: Iseljavanje se može zaustaviti samo ulaganjem u nova unosna radna mjesta
Nama, nažalost, ni preuzeti zakoni Europske unije ne mogu jamčiti učinkovitost i transparentnost njihove provedbe jer svakom zakonu dodamo nešto što ga učini neprovedivim ili pogrešno razumljivim. Stoga su nam negativne ocjene o pravnoj sigurnosti neizbježne u svakoj analizi poslovne okoline. Danas od državne uprave, regionalne ili središnje, svejedno, počinje neprovedba ili pogrešna provedba pojedinih zakona koje svaka nova politička stranka dolaskom na vlast samo modificira u skladu s nekim svojim partikularnim interesom (o učinkovitosti državne birokracije i pravosuđa da i ne govorimo).
Dominantni interesi
U vremenu reguliranog ekonomskog okružja propagiramo slobodno tržište, a zaboravljamo da sloboda tržišta podrazumijeva i sve druge slobode, ali i pravne okvire koji reguliraju i osiguravaju poštenu utakmicu. Ti se uvjeti ne mijenjaju prema potrebi ili metodom izbora pravila koja vrijede samo za pojedine sudionike tržišne utakmice, ne i za ostale. Interesi, bili oni ‘sistemski‘ ili partikularni, dominiraju gospodarstvom i cijelim društvom. Jesmo li izgradili zatvoreno društvo povlaštenih i zaštićenih ili su oni izgradili sustav koji ih štiti, manje je važno jer posljedice su vidljive svakodnevno. Dok traju rasprave o demografiji i demografskoj politici, mirovinama i reformama, zaboravlja se stvarnost, ali ne toliko ekonomska koliko sociološka i psihološka.
>>> Dalić: Jačanje ekonomije i gospodarski rast zaustavit će iseljavanje
Pogrešan sustav vrijednosti i negativna selekcija koja pogoduje stvaranju društva šutljivih i podobnih dominira gospodarskom, političkom i društvenom scenom. Nedostatak kulture komunikacije, dijaloga i razmjene ideja ponovno stvara kult ‘hrvatske šutnje‘ koji izaziva rezignaciju i iseljavanje kao i u prošlom stoljeću.
Poruke svega navedenoga donose gubitak optimizma, i poslovnog i svakog drugog, pa apatija i nezadovoljstvo dominiraju u svakom dijelu društvenog života, znanosti, sportu, kulturi itd. Pogrešan sustav vrijednosti i negativna selekcija koja pogoduje stvaranju društva šutljivih i podobnih vlada gospodarskom, političkom i društvenom scenom. Nedostatak kulture komunikacije, dijaloga i razmjene ideja, bez obzira na ideološku pripadnost, ponovno stvara kult ‘hrvatske šutnje‘ koji izaziva rezignaciju i iseljavanje kao i u prošlom stoljeću. Danas nam na tržištu rada nedostaju svi, konobari, liječnici, inženjeri...
Neke studije pokazuju da je 60 posto onih koji su se odselili u Njemačku imalo posao, a među njima je čak 37,8 posto visokoobrazovanih. Što je uzrok? Mnogo toga, ali zasigurno nije samo pitanje porezne opterećenosti rada. Porazan je podatak da odlazi sve više mladih koji imaju posao, i to sve zbog utemeljenog osjećaja da se tu ne može graditi smislena budućnost. Razvoj suvremenog znanja, primjereniji nastavni programi i sve drugo što kurikulna reforma želi promijeniti, nažalost, nisu dovoljni.
>>> Predsjednica: Bez ljudi nema budućnosti, bez ljudi nema Hrvatske
Iskrivljena slika kao umjetnost
Gradnja društva znanja podrazumijeva ponajprije gradnju sustava društvenog vrednovanja znanja u svakome njegovu dijelu u sklopu obrazovnog sustava i poslije u sklopu sustava zapošljavanja i vrednovanja rada. Istodobno su nam školstvo i prenositelji znanja najmanje plaćeni i društveno najmanje cijenjeni dio državnog i društvenog sustava, i prema uvjetima u kojima rade i prema naknadama za njihov rad. Naša očekivanja da će niskoproduktivna i tehnološki zaostala ekonomija koja ne stvara dodatnu vrijednost, a onda ni budućnost, biti nositelj promjena, teško su ostvariva, a nema više ni sustava prijenosa i podizanja industrijskog znanja koje je bilo svojstveno hrvatskom gospodarstvu. Raspadi velikih sustava, znanstvenih instituta i neučinkovita gospodarska tranzicija svakim danom sve više pokazuju posljedice. Nekada je hrvatska industrija vlastitim snagama i tehnološkim rješenjima gradila industrijske i petrokemijske pogone te nuklearne centrale, a danas ne znamo ni postoji li hrvatska tvrtka koja bi mogla sagraditi autocestu, Ni mostove više ne znamo graditi ili ih nema tko.
Mali broj novih tvrtki koje se temelje na novim tehnologijama (kao što su Rimac Automobili) ne čini proljeće, ali dramatično upozorava na nedostatak sustavne i strateške gospodarske potpore takvim projektima. Nigdje u svijetu to se ne prepušta slobodnom tržištu. Ali čini se da nas ništa ne može sačuvati od nas samih, od naših podjela i izmišljenih ideoloških razlika, naše sposobnosti da iskrivljenu sliku stvarnosti prikazujemo kao uspješno umjetničko djelo.
Autor: Boris Teški