U ponedjeljak je Udruga poreznih obveznika Lipa objavila početak projekta ‘Crna knjiga trošenja javnog novca‘. Ideja je da se na jednome mjestu prikupljaju primjeri neefikasnog i netransparentnog trošenja novca poreznih obveznika. Na web-adresi crnaknjiga.hr već je prikupljeno nekoliko desetaka primjera neracionalnog, glupog, ali i kriminalnog trošenja novca poreznih obveznika o kojima su mediji izvijestili u proteklih nekoliko mjeseci.
Nadam se da će se u akciju uključiti što više ljudi, a i sâm ću iskoristiti priliku da upozorim na neke primjere trošenja novca za ciljeve koji se mogu postići uz mnogo manje troška. Javna je tajna da se proračunski novac mora potrošiti do kraja godine bez obzira na stvarne potrebe.
>>>Crowdfunding za ‘Crnu knjigu’ trošenja javnog novca
Logika je proračunskih korisnika na svim razinama da ako se ove godine ne potroše sva sredstva, onda će iduće godine biti teže dobiti isti ili viši iznos. U praksi se u studenom i prosincu naglo ubrzavaju nabave s isključivim ciljem da se sva dostupna sredstva potroše iako to ne pridonosi kvaliteti poslovanja.
To je, naravno, u suprotnosti s logikom poslovanja u privatnom sektoru u kojemu se cijele godine, pa tako i u prosincu, troškovi pokušavaju držati što nižim.
Uzmi siromašnima, daj bogatima
Mnogo je primjera u kojima su lobističke skupine za sebe uspjele izboriti povlašteni status i ograničiti konkurenciju. Pa tako postoje HGK, ZAMP, odvjetničke tarife, javnobilježničke nagrade i slični kojima su određenim propisima osigurani svojevrsni oligopoli. Međutim, posebno je lukav način lobiranja pogodovanje sniženom stopom PDV-a.
>>>Udruga Lipa prikupila više od 20 tisuća dolara za Crnu knjigu trošenja javnog novca
Tu na prvi pogled nema troška za državu, ali razlika između snižene i opće stope zapravo je isto što i davanje novca onima na koje se ta stopa primjenjuje. Dovoljno je pročitati Zakon o PDV-u da se vidi koje su lobističke skupine bile snažne u vrijeme njegova donošenja.
Upotreba i posljednje lipe iz odobrenog proračuna na kraju godine, HGK-ov i ZAMP-ov povlašteni status, odvjetničke tarife, javnobilježničke nagrade, snižena stpa PDV-a, subvencioniranje poljoprivrede, naknade za šume i HRT... samo su neki od primjera koji ilustriraju kako se bahato troši javni novac
Snižena stopa od pet posto primjenjuje se na kinoulaznice (tako se pomaže vrlo profitabilnim kinoprikazivačima) i na dnevne novine (tako se pomaže uglavnom neprofitabilnim ili slabo profitabilnim, ali jako utjecajnim medijskim kućama). Na malo manje utjecajne tjednike i mjesečnike primjenjuje se i dalje povlaštena stopa od 13 posto.
>>>Lipa o trošarinama na cigarete: Vlada je mogla smanjiti bilo koji drugi porez za taj iznos
Ta se stopa primjenjuje i na ulja i masti, ali ne i na brašno, sol i šećer. Vrijedi za dječje sjedalice za automobile, ali ne za sjedalice za bicikle ili dječja kolica. Sadnice, sjemenje i hrana za životinje u tu su kategoriju vjerojatno došli zahvaljujući poljoprivrednom lobiju, ali kako su se urne i ljesovi našli na popisu od 13 posto, i meni je misterij.
Najveći je pak paradoks snižena stopa na smještaj u hotelima. Ponavljam, to je indirektna subvencija. To znači da svi mi plaćanjem pune stope PDV-a na hranu, gorivo, računala i sve ostalo što kupujemo zapravo financiramo turističke tvrtke, kojima je uvijek išlo dobro, a u posljednjih nekoliko godina ide im sjajno.
Strateške zablude
Postoji cijeli paket subvencija ili parafiskalnih nameta koji se provode zbog strateških razloga. Tako se subvencionira poljoprivreda jer je strateška i jer moramo imati vlastitu proizvodnju hrane u slučaju izbijanja drastične krize ili sukoba. Zbog sličnog razloga moramo upravljati šumama, zato se prikuplja naknada za njih. Zloglasna HRT-ova naknada prikuplja se pak jer država mora imati kvalitetnu TV produkciju.
>>>Otvorena Crna knjiga: Od danas i sami možete prijaviti neracionalno trošenje javnog novca
U tim se primjerima jasno vidi etatistički pristup rješavanju problema: država misli da je jedini način rješavanja problema da drži potpunu kontrolu nad tržištem. Ne bi li bilo bolje da formiramo robne rezerve najpovoljnijom kupnjom na tržištu i tako osiguramo opskrbu u slučaju sukoba, pogotovo stoga što su upravo poljoprivredna područja vjerojatno prva na udaru i najteže obranjiva?
Za pokretanje Crne
knjige udruga Lipa u dvadesetak je dana na Indiegogou prikupila malo više od 15.000 dolara od četiristo podupiratelja. Zar je od četiri milijuna ljudi u Hrvatskoj samo nas četiristo koji žele da se vlast ponaša racionalno?
Ili da Hrvatske šume, kao i sve druge šume, odlično zarađuju na osnovnoj djelatnosti, uzgoju i prodaji šumskog materijala, bez dodatnog opterećenja za gospodarstvo i uz obvezatan zakonski okvir kojim će se osigurati održivost šuma? Vjerojatno bi heretičkom idejom bila proglašena namjera da se Hrvatske šume podjele u manje tvrtke koje bi međusobno konkurirale na tržištu.
>>>Lipa poziva na potpisivanje peticije protiv novih poreza
Što bi se dogodilo kad bi umjesto financiranja i upravljanja cijelim HRT-ovim pogonom država oformila neovisno tijelo koje bi provodilo javne natječaje za produkciju i emitiranje sadržaja za koje se smatra da moraju biti dostupni na televizijskim kanalima?
Prema informacijama iz Lipe, ta udruga nikad nije primila ni lipe iz državnog ili lokalnih proračuna, pa je i pokretanje tog projekta financirano kampanjom na Indiegogou. U 20-ak dana prikupila je malo više od 15 tisuća dolara od četristotinjak podupiratelja, vjerojatno hrvatskih poreznih obveznika.
Zar je uistinu od četiri milijuna ljudi u Hrvatskoj samo nas četiristo koji žele da se vlast ponaša racionalno?