Arkade su svoje zlatno doba doživjele 80-ih godina i puno je oprečnih mišljenja o tome zašto je taj trend u međuvremenu potpuno nestao. Neki kažu da su kućne konzole postale dovoljno jeftine i pristupačne te da klinci više nisu morali žicati kovanice i ići u kafiće, igraonice ili lunaparkove koji su obilovali arkadnim kabinetima. Danas, u doba free2play mobilnih igara koje se besplatno skidaju na uređaje i koje možete igrati kada poželite, arkadne konzole padaju u zaborav. Ipak, dvojac Igor Kolar i Aleksandar Gavrilović koji zajedničkim snagama vode tvrtku Gamechuck ne misle samo tako prepustiti arkadne igre zaboravu.
[caption id="attachment_369051" align="aligncenter" width="750"] FOTO: Gamechuck[/caption]
"Mi vjerujemo da danas ima mjesta za arkade, pogotovo uz malo pametniji poslovni model, a uz to nam ide uz ruku i val nostalgije za 80-ima kojeg vidimo i iz filmova tipa Ready Player One i serija tipa Stranger Things. Također, naše arkade imaju i neke stvari koje 80-ih jednostavno nisu bile moguće, poput veze s internetom i mogućnosti da se top liste igrača uspoređuju ne samo unutar kafića nego i recimo unutar kvarta, grada, ali i globalno", kaže Kolar.
Dvojac je započeo s radom na prvoj igri prošle godine, dok su tvrtku otvorili u siječnju 2018. godine. "Obojica smo oduvijek voljeli video igre i već dugo imamo želju raditi svoje igre. Inače oboje već imamo iskustva u izradi video igara, ali za prvu zajedničku igru htjeli smo napraviti nešto inovativno, pa smo se odlučili osmisliti koncept interaktivnog stripa. Budući da se pokazalo kako za takvim konceptom postoji velika potražnja, odlučili smo nastaviti u tom smjeru i širiti taj moderni koncept koji smo osmislili, a istovremeno smo krenuli i u sasvim drugom smjeru. To su retro igre i arkade koje podsjećaju vizualima i mehanikama na igre iz 80-ih godina. Igor je uvijek imao želju raditi arkade, pa čak i kad smo bili studenti izradio je jednu igraću arkadu koja je stajala na FER-u u doba ispitnih rokova, a sad se kao magistar industrijskog dizajna ohrabrio osmisliti čitav redizajn i tako smo došli do koncepta naših modernih ‘neo-retro‘ arkada", priča Gavrilović.
Retro je in
Što se tiče retro igara, njihova estetika je oduvijek bila in - pixel art grafika i 8bit muzika su nešto što i dan danas obilježava velik dio indie scene video igara poput Hyper Light Driftera, Stardew Valley ili Owlboya.
>>>Good Game Arena: Zašto se odrasli ljudi druže igrajući videoigre?
Napraviti zanimljivu igru nije lagan posao i postoji nekoliko faktora koji utječu na kvalitetu igre. "Da bi igra bila dobra, prije svega mora biti zabavna, grafika mora biti dobra ali i glazba koja prati radnju. Poželjno je da igra ima i zanimljivu priču koja sve diže na jedan viši nivo", kaže Kolar.
Kolara i Gavrilovića osim naravno poduzetničkog života motiviraju i društveni aspekti igranja arkadnih igara. "Smatram da u samoj ideji igraćih arkadnih konzola postoji i neki društveni aspekt gdje se ljudi uz konzolu druže, pričaju i zabavljaju, što je ipak osobnije iskustvo od današnjeg online igranja i online komunikacije koja se svodi na chat ili voip. Mi tu vidimo i način da u javnost širimo kulturu video igara koja i dalje, izuzev casual mobilnih igara, nije ušla u opće društveni mainstream kao recimo filmska kultura", smatra Gavrilović.
[caption id="attachment_369097" align="aligncenter" width="750"] FOTO: Gamechuck[/caption]
Prva igra koju su izdali ‘All You Can Eat‘ se nalazi na Steamu. "To je komedija u formi interaktivnog stripa", kažu oni. Dok na Google Play-u igrači mogu skinuti igru ‘Speed Limit: Stage 2‘.
Iako je hrvatsko tržište igara malo postoji jako puno ambicioznih i raznolikih projekata. Samo ove godine na Steamu je izašlo nekoliko dobrih pucačina iz Hrvatske poput ‘I Hate Running Backwards‘, Last Encounter‘, hororac ‘Deamonical‘ i naravno SCUM iz studija Gamepries koji je poharao ljubitelje igara i koji je u jako kratkom vremenu ‘skinut‘ sa Steama čak 650 tisuća puta sa zaradom od 11 milijuna eura.
[caption id="attachment_369053" align="aligncenter" width="750"] FOTO: Gamechuck[/caption]
Spomenuto malo hrvatsko tržište dovelo je do toga da se hrvatske igre pretežno kupuju na stranim tržištima. "Naša prva igra kupuje se više u Aziji, nego u recimo Americi i zapadnoj Europi, a sve zahvaljujući ruskom i kineskom prijevodu, koje smo zapravo osigurali tako što su nam se javili fanovi naše igre (Sergey Vedenskiy i kineska udruga Indienova) i ponudili da prevedu igru kako bi više njihovih sunarodnjaka moglo uživati u njoj. Inače, prijevodi nisu baš toliko skupi i kreću se u ciframa od nekoliko centi po riječi, ali naša igra je imala dosta teksta (oko tisuću linija dijaloga) pa je to ispalo puno skuplje. Ipak, takvih vrsta igara nema puno na drugim jezicima, što je za nas ispalo odlično jer smo dobro prošli upravo na tim tržištima", zaključuje Gavrilović.