Prošli su tjedan dva događaja zaokupila dio medijske pozornosti: samourušenje vijadukta iznad Genove i ostavka ministra u jednoj od nordijskih vlada jer se na godišnjem odmoru u Iranu koristio službenim mobitelom, prekršivši tako sigurnosne protokole i interne procedure norveške vlade. U tragediji u Genovi otkriva se da se proteklih desetljeća vodila rasprava o (ne)sigurnosti vijadukta, odnosno načinu na koji je uopće projektiran, ali tu su i dodatni detalji: službenik koji je uime države bio zadužen za kontrolu sigurnosti vijadukta po struci uopće nije inženjer, nego pravnik, i na radno mjesto primljen je bez javnog natječaja.
>>>Inženjerska studija iz 2017. upozoravala na nestabilnost vijadukta u Genovi
Nekako se ‘normalnim‘ čini da na sjeveru Europe javni službenici budu relativno strogo i brzo kažnjeni za svoje propuste, a da na jugu kontinenta državna administracija funkcionira prema nekoj drugoj logici, u isto vrijeme i kompleksnije i zamršenije. Norveška javnost brzo je reagirala na saznanje o kršenju sigurnosnih protokola. U Italiji je mnogo bijesa zbog tragedije, ali za sada se nitko ne osjeća odgovornim.
Nekako se čini ‘normalnim‘ da na sjeveru Europe javni službenici budu relativno strogo i brzo kažnjeni za svoje propuste, a da na jugu kontinenta državna administracija funkcionira prema nekoj drugoj logici, istodobno i kompleksnije i zamršenije.
Vodi se javna polemika između koncesionara autoceste i talijanske vlade o uzrocima nemilog događaja i odgovornosti za njega, a strelice su odapete čak i prema Europskoj komisiji. Izravna je posljedica tragedije da se sada diljem Europe, pa i u Hrvatskoj, svi usredotočuju na kvalitetu održavanja mostova i vijadukata te se čini da ih ima mnogo koji se ne održavaju kako treba ili zahtijevaju detaljnu obnovu.
Razlike u pragu tolerancije
Ta dva primjera pokazuju da sjever i jug Europe u praksi drukčije rješavaju kompleksne situacije, ali i da je drukčiji prag tolerancije javnosti. Čini se nemogućim da bi neki uspješni ‘južni‘ ministar mogao biti smijenjen zbog ‘sitnoga‘ kršenja procedure, pogotovo ako nema dokazive štete, ili da bi u nordijskoj administraciji netko mogao biti zaposlen bez odgovarajuće kvalifikacije i javnog natječaja.
>>>Autostrade spremne dati 500 milijuna eura za obnovu vijadukta u Genovi
Kvaliteta državne administracije presudna je za postavljanje okvira u kojem građani ostvaruju svoje interese. Uspješna društva uspijevaju biti i dovoljno disciplinirana pa privlače i kreativne pojedince iz svih krajeva svijeta i postižu dobar omjer između kreativnosti i discipliniranosti. Društva koja uspijevaju razviti kvalitetnu raspravu o tome što je uopće u nadležnosti rada države te koji su kriteriji i kvalitete potrebni za djelotvoran rad državne administracije i javnih službi na dulji rok imaju više izgleda privući (ili zadržati) talentirane i iznadprosječne pojedince.
Čini se nemogućim da bi neki uspješni ministar s europskog juga mogao biti smijenjen zbog ‘sitnoga‘ kršenja prodecure ili da bi u nordijskoj administraciji netko mogao biti zaposlen bez odgovarajuće kvalifikacije i javnog natječaja.
U Hrvatskoj nas upravo čeka takva rasprava i eventualno postizanje konsenzusa o tome kako ispraviti neusklađenost iz prošlih desetljeća. Mnogo je tema otvoreno, od demografije, djelotvornosti i održivosti državnih intervencija u pojedine industrije te načina popunjavanja radnih mjesta do nedavnih prijedloga poreznih reformi i unisonog tretiranja poduzetništva kao pokretača gospodarskih aktivnosti. Uspješna diskusija preduvjet je za stvaranje ozračja u kojemu će biti moguće smanjiti stopu iseljavanja mladih, koji imaju najviše interesa i mogućnosti ocijeniti kvalitetu života i poslovne prilike koje pruža pojedina država ili kompanija.
Kritična masa za promjene
Za promjene je važna kritična masa građana koji tu promjenu i žele (vidimo to na primjeru Rumunjske), ne samo načelno nego i u srži, što zapravo znači da su se i oni sami spremni mijenjati te utjecati na vlastito mikrookružje, ali i da znamo u kojem smjeru krenuti. Jer mijenjati se bez jasne strategije i cilja nije dovoljno, za što je upravo Hrvatska idealan primjer. Gotovo je nevjerojatno da zemlja s takvim potencijalom u četvrt stoljeća učini toliko male pomake prema makroekonomskim pokazateljima, pogotovo ako se usporede s našim ‘konkurentima‘, ili da toliko mladih odlazi raditi dva posla istodobno, spavajući s nekolicinom ljudi u istoj sobi negdje u inozemstvu, uključujući i jezičnu barijeru i slabije umreživanje s drugim ljudima.
>>>Norveški ministar podnio ostavku jer je prekršio protokol na ljetovanju
Valja se nadati da će se pojaviti neki okidač (na primjer, uspjesi sportaša) koji će promijeniti mentalni sklop prosječnog Hrvata, koji bi državu i njezinu administraciju gledao drukčije nego do sada. Dovoljno je primjera koji pokazuju da je moguće drastično promijeniti smjer kojim ide neko društvo (npr. Republika Irska), što se događa kad se zanemaruju javne financije i čeka pomoć ‘izvana‘ (npr. Grčka) te da se s vremena na vrijeme događaju nevjerojatne promjene u okružju (npr. Trumpova administracija), katkad nabolje, katkad nagore.