Hrvatska je jedna od deset europskih zemalja koja ima sustav povratne naknade za ambalažu od pića i na taj način uspješno prikuplja otpad koji može biti vrijedna sirovina. No, analiza sustava gospodarenja ambalažnim otpadom putem povratne naknade pokazala je da tu dobru implementaciju treba dalje poboljšati, ističe prof. Daniel Schneider s Fakulteta strojarstva i brodogradnje,voditelj projekta izrade analize sustava gospodarenja ambalažnim otpadom putem povratne naknade.
Kako Hrvatska stoji s iskorištavanjem otpada kao sirovine?
U Hrvatskoj se oporabi, odnosno reciklira i kompostira, tek 18posto komunalnog otpada, dok je europski prosjek 46 posto.To znači da gotovo sav komunalni otpad i dalje zbrinjavamo odlaganjem što je veliki gubitak potencijalnih materijskih resursa. Važno je reći da će Hrvatska, kao i druge europske zemlje, morati doseći ciljeve recikliranja komunalnog otpada od 50 posto do 2020. i 65 posto do 2030. godine.
>>>Boljim upravljanjem otpadnom ambalažom od pića do liderske pozicije u regiji
Zašto toliko često govorimo od ambalažnom otpadu?
Ambalažni otpad većinom je izrazito uporabljiv materijal, posebice ako se u proizvodnji ambalaže vodilo računa o naknadnoj mogućnosti oporabe. Ambalaža od pića predstavlja poseban problem u gospodarenju otpadom, a naročito plastična otpadna ambalaža od pića. Primjerice, prema zadnjem izvješću Euromonitor Internationala u svijetu se tijekom 2017. svake minute prodalo milijun plastičnih boca.
U Hrvatskoj smo se navikli zbrinjavati ambalažu od pića, ali studija je pokazala da, unatoč tome, državni proračun gubi novac. Zašto?
Hrvatski sustav depozita odlikuju relativno visoke stope povrata (prikupljanja) otpadne ambalaže, no situacija nije tako sjajna bez obzira na stopu od 89 posto.Naime, ta brojka uključuje samo ambalažu od pića koja je prijavljena Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, odnosno za koju su plaćene odgovarajuće naknade. Službeni podaci pokazuju da Hrvatskaiskazuje najmanje količine proizvedenog ambalažnog otpada po stanovniku u EU. I u službenom Planu gospodarenja otpadom se navodi da su stvarne količine ambalaže koje dolaze na tržište dosta veće. Slično je i s prijavljenim količinama ambalaže od pića u sustavu depozita stavljenim na tržište.
>>>Klimek: Primjena Protokola o gospodarenju građevnim otpadom podiže vrijednost tvrtke
Koja su iskustva u drugim državama u sprečavanju takvih situacija?
Radi se o pojavi koju nazivamo free riding, odnosno prihvatu ambalaže za koju nije plaćen odgovarajući iznos nacionalnog depozita (povratne naknade)ili administrativne naknade (naknade za gospodarenje otpadom). Neke su zemlje, kao Danska i Njemačka,uvele sigurnosne oznake, a druge diferencijaciju barkodova, pa za stavljanje ambalaže na tržište primjenjuju dvije vrste naknada za različite tipove barkodova (za domaće i strana tržišta).
U studiji spominjete još razlika, u odnosu na druge države s depozitnim sustavom.
Značajna razlika je da se povrat ambalaže u Hrvatskoj uglavnom obavlja ručno. Procjena je da je automatizirani prihvat oko tri posto, što uključuje samo uređaje s mogućnošću kompaktiranja. Automatizirani prihvat ima niz prednosti poput devalviranja ambalaže i elektronskog izvješćivanja. Primjerice, u Norveškoj se na 20 posto lokacija koje imaju automatizirani prihvat ambalaže prikupi 97 posto otpadne ambalaže.