Tvrtka pruža uslugu hitne dostave na biciklima u Zagrebu i poslodavac je naveo da mu trebaju ljudi koji imaju fizičke predispozicije za bicikliranje. Međutim, Zavodu za zapošljavanje kao da je najvažnije poslati bilo koga poslodavcu, bez obzira na traženi profil
Poprilično je bio ljutit poduzetnik koji me nazvao neki dan da mi se izjada na rad Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Hitno mu trebaju radnici, a već danima niti mu ih iz HZZ-a šalju niti se javljaju na telefon. Čovjek bi otišao i na godišnji, ali, hajde, to nekako i može (bolje reći mora) preboljeti, ali još je gore to da će uskoro morati odbijati klijente.
Unatoč ljutnji nije želio da mu spominjem ime, ali me zamolio da u kolumni ispričam njegov slučaj jer ako ne nađe radnike, morat će zatvoriti tvrtku.
– Dečki hoće ići na godišnji, nekima istječe ugovor i žele ići dalje svojim putem, a mi ne možemo naći radnike – veli. Njegova tvrtka nudi uslugu hitne dostave na biciklima već 15-ak godina i za to vrijeme nikad se, kaže, nisu mogli osloniti na HZZ. Trebaju mu radnici koji znaju voziti bicikl, znači s nekim fizičkim (sportskim) predispozicijama za taj posao.
Kažu da je to seksizam
– Međutim, iz HZZ-a su nam slali svakakve ljude, od kojih je čak jedan stariji gospodin do nas došao s pomoću štake. Nisam mogao vjerovati svojim očima kad sam vidio koga su poslali. Takvi ljudi kao što je on dolazili su uvijek samo po potpis da ih ne izbace s burze te da i dalje imaju pravo na zdravstveno – ispričao je moj sugovornik.
Ispunio je upitnik koji su mu dali u HZZ-u, u kojem je naveo da mu zbog prirode posla treba netko tko je sportski tip, po mogućnosti mlađi, i da je iz Zagreba. No u HZZ-u su mu rekli da to ne mogu objaviti jer je to seksizam. Zaista, ako je istina to što je ispričao, a imam osjećaj da jest, nije jasno na temelju čega se to smatra seksizmom jer nije naveo da želi mlađe sportske muškarce ili žene iz Zagreba, nego se podrazumijeva da je mislio na pripadnike jednog i drugog spola.
Uostalom, i on se pita kako se to može tumačiti kao seksizam ako za određeni posao treba određeni profil radnika.
Kaže da ima i drugih problema, primjerice u upitniku napišu koliku plaću nude, a HZZ to ne objavi, javilo im se unatrag mjesec dana samo petero ljudi, od kojih troje živi izvan Zagreba. Pitao sam ga zašto inzistira na tome da ljudi žive baš u Zagrebu, odgovorio mi je da je razlog to što im daju bicikle kojima kreću od kuće, preuzimaju paket (ili što već) na jednome mjestu i odvezu ga na drugo mjesto, sve u Zagrebu.
Posebno se žali na to što već danima pokušava dobiti nekoga u HZZ-u telefonom i tek je nedavno uspio dobiti jednog djelatnika koji mu je obećao da će reći svom kolegi koji prati taj profil radnika da mu se javi, ali (barem do trenutka pisanja ovog teksta) moj sugovornik nije dočekao taj poziv.
Telefon zvoni i zvoni
– Znate li vi kako je frustrirajuće kada telefon zvoni i zvoni i nitko se ne javlja ili je zauzeto. Jedino sam uspio ponovno dobiti nekoga na broj onog zaposlenika koji mi je obećao da će prenijeti moje zahtjeve kolegi. Htio sam ga pitati je li to učinio, ali rekli su mi da ne znaju jer je otišao na godišnji. Ja sam isto trebao ovaj tjedan ići na godišnji, ali nisam jer nemam radnike pa moram sam popunjavati rupe – dodaje.
Javio mi se opet nakon nekoliko dana, sada dosta smireniji, iako nije riješio problem radnika. Veli mi da su svi zaposleni u HZZ-u jako ljubazni, ako ih uspiješ dobiti telefonom, svi će djelovati uslužno i on čak vjeruje da je to tako, no, napominje, to ne znači da dobro obavljaju posao. Njihov sustav rada jednostavno nije dobar i produktivan, što potvrđuje i primjer da su mu kao mogućeg radnika poslali starca sa štakom.
Moj je sugovornik došao u situaciju kao i mnogi poslovni ljudi da ne može naći radnike. Siguran sam, koliko god on bio ljutit na HZZ, da za njegov problem i problem drugih nije kriv samo HZZ, no u toj bi ustanovi ipak trebali malo poraditi na svojoj organizaciji i poboljšanju usluge i biti dostupniji poslovnim ljudima, možda sada više nego ikad prije.
______________________________________________________________________________
POST SCRIPTUM Nemogućnost pronalaska radnika za dostavu biciklima primjer je koji pokazuje da su neke male tvrtke došle u situaciju da moraju prestati poslovati baš zbog nedostatka radnika.
– Ne nađem li dovoljno radnika, bit ću prisiljen ili odbijati mnoge klijente koje smo teškom mukom stekli ili sasvim zatvoriti tvrtku – kaže moj sugovornik.
Ovako, na prvu mi pada na pamet prošlogodišnja objava istarskog ugostitelja koji je obavijestio goste da zatvara lokal jer ne može naći konobare, a država mu ne omogućuje da ih dovede iz inozemstva. Valjda će biti bolje sljedeće godine kad se ukinu kvote za strane radnike.