Unaprijed riskiram da će me neki čitatelji popljuvati zbog ovoga što pišem, ali moram iznijeti svoje stajalište o jednom od sedam zahtjeva Mosta nezavisnih lista koji su bili uvjet za koaliciju s HDZ-om. Riječ je o izmjenama Ovršnog zakona u kojima Božo Petrov i društvo traže da se pomogne socijalno ugroženim građanima kojima će biti ovršena nekretnina. HDZ je pristao da takvima država osigura zamjenski smještaj. Odmah ću reći: i ja poput mnogih građana imam stambeni kredit. Da ga jednog dana (ne daj Bože) ne mogu otplaćivati i da mi oni likovi iz Živoga zida dođu kako bi silom spriječili bankare da me deložiraju, mislim da bih Sinčića i ekipu torpedirao na drugi kraj Zagreba. Naime, budimo realni, podignuo sam kredit kako bih kupio stan i otpočetka sam svjestan da se mogu naći u situaciji da ostanem bez posla. Dakle, prihvatio sam višegodišnji rizik kako bih osigurao krov nad glavom, zašto bi onda mene ili bilo koga drugoga Sinčić branio fizički ili pak Most zakonski?
Poruke koalicije
U rizik sam ušao smatrajući da ipak imam dobre izglede za otplatu kredita. Ali što je s onima koji u takav rizik svjesno uđu s mnogo manjim mogućnostima nego ja, znajući da može doći trenutak kad neće moći otplaćivati kredit? Najgori su oni koji nemaju mjeru pa uzmu velike kredite misleći da će se nekako već riješiti problem s bankom. I sad nam demagozi iz Mosta sole pamet o ovrhama, a tih njihovih sedam zahtjeva, usput budi rečeno, uopće nam ne pokazuje o kojim to dubinskim reformama govori ta stranka. No dobro, hajdemo vidjeti što se može izroditi iz tog dogovora između HDZ-a i Mosta. Prije svega, pitam ih jesu li oni odredili koji su to socijalno ugroženi građani, jer, objektivno, ako netko ostane bez posla, već je socijalno ugrožen. Drugo, zašto bi društvo moralo snositi posljedice nečijih pogrešnih odluka i ne šalje li tako Most, a i HDZ, dvije poruke: jednu onima koji su bili dovoljno oprezni pa nisu htjeli ići u kredit znajući da nije realno da ga otplate (takvi bi mogli reći da su ispali budale zato što nisu podignuli kredit za stan ako će im ga država ionako dati), a drugu onima koji zloupotrebljavaju taj sustav (jer plaćali kredit ili ne plaćali, znaju da će im država dati stan)?
Ima i ugroženijih
U razgovoru s kolegama u redakciji zaključili smo da ima građana koje je prioritet stambeno osigurati. Primjerice, riječ je o mladim ljudima iz domova koje nakon osamnaeste godine doslovno izbace na ulicu. Takvi se još nisu u stanju brinuti za sebe za razliku od onih koji podižu kredite. Inače, mislim da su ljudi u Mostu na čelu s Petrovom više demagozi koji su umislili da su moralno superiorni pa svima dijele lekcije u Hrvatskoj. Kad su već inzistirali na izmjenama Ovršnog zakona, zašto onda nisu poradili na tome kako osigurati novac za stambeno zbrinjavanje i zašto nisu rekli kakav je to smještaj te koliko će se ti nesretnici kojima nekretnina bude ovršena moći koristiti njime? Ništa to u Mostu nisu riješili, pa je to više dokaz njihove demagogije nego proklamiranog altruizma. Ustraju li Most i HDZ na tome, možemo samo očekivati još više visokorizičnih zahtjeva za kredite. Zato apeliram na njih, kad budu pisali taj zakon, da odrede kriterije tko su doista socijalni slučajevi koji ne mogu otplaćivati kredit i javnost izvijeste o tome na temelju čega su dobili kredit.