Prije nekoliko tjedana nazvala me poljoprivrednica i rekla da bismo trebali istražiti zašto se u Hrvatskoj za uvozne prehrambene proizvode dopušta da na deklaraciji piše kako je zemlja podrijetla EU. Pitanje je zanimljivo pa sam poslao upite na nekoliko adresa kako bih saznao je li to baš samo briselski šlamperaj ili ima i našeg.
Primijetio to i sam kada mi je prije dva mjeseca izvršni urednik Goran Litvan dao zadatak da istražim iz kojih zemalja hrvatske trgovine uvoze svježe meso. Ja kao ‘pasionirani‘ ljubitelj šopinga radosno prihvatih taj zadatak te ga i obavih zajedno sa suprugom, koja mi je pokazivala gdje u kojem trgovačkom centru stoji meso i k tome je sa mnom pregledavala deklaracije. No to je druga priča, ali ono što sam čak i ja primijetio bilo je to da na pakiranjima nekih proizvoda svježeg mesa piše da je zemlja podrijetla EU.
Neobmanjujuća informacija
Pitao sam svoju vjernu asistenticu, ali ni ona nije znala to logično objasniti, tim prije što je bilo i proizvoda na čijim je deklaracijama bilo lijepo otisnuto ime članice EU, primjerice Poljske, Francuske, Italije, Austrije… Zašto i na tim proizvodima nije bilo otisnuto ime zemlje članice EU, nego samo EU, nismo znali odgovor. Rekoh asistentici ‘evo mi teme za srijedu u 14 na kolegiju nakon što zaključimo broj, ali s obzirom na to da me je taj iznimno zahtjevan zadatak prije svega psihički iscrpio, zaboravih ja na to. Mjesec i pol dana poslije nazva me rečena vlasnica OPG-a i u mnoštvu problema spomenu mi i taj.
Ima dosta šopingholičara koji su naletjeli na proizvod na čijoj deklaraciji piše da je zemlja podrijetla EU. Budući da EU nije država, nema svoje predstavnike u UN-u, legitimno je zapitati se zašto neki proizvođači navode EU, a ne konkretnu zemlju u kojoj proizvode
Ona misli, a i ja mislim, da je takva roba u najmanju ruku sumnjiva jer zaista nema razloga da netko ne spomene, da ne kažem da se ne pohvali da je njegov proizvod stvoren u dotičnoj zemlji. Doduše, nešto sam kasnije razmišljao, možda je to neka marketinška fora za proizvođače koji se tek probijaju na tržištu, pa žele iskoristiti brend EU, ali labavo mi je to objašnjenje. Slično razmišljaju i u društvu Potrošač, smatraju da se potrošaču mora pružiti kompletna neobmanjujuća informacija o proizvodu. Zapravo, ističu da bi na deklaraciji trebalo biti što više podataka o podrijetlu, proizvođaču (točno navesti iz koje države dolazi), postupku i vremenu proizvodnje itd.
– Ako određeni proizvod nema dovoljno podataka o svom podrijetlu, na potrošaču je izbor hoće li ga kupiti ili ne, i za takav se proizvod onda može reći da je sumnjiv. Nažalost, regulativa je u Europskoj uniji svuda harmonizirana, zadovoljeni su minimalni standardi, tako da se smatra da je isto ako je nešto proizvedeno u Poljskoj ili Hrvatskoj. To bi bilo dobro kada ne bismo imali ljudski faktor uključen u proces, odnosno proizvođače prehrambenih proizvoda koji se koriste raznim smicalicama – poručuju iz Potrošača.
U HGK nisu ništa htjeli komentirati, ali ljubazno su citirali neke članke Uredbe o informiranju potrošača o hrani, a s obzirom na to da je Uredba obvezujuća za članice EU, onda se mora priznati i oznaka EU.
Četiri opravdana razloga
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom. Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; 01/6333-548; Adresa: Edis Felić, Lider, Savska 41, 10144 Zagreb
Ipak, u HGK navode da čl. 39. Uredbe ‘dopušta državama članicama da propišu navođenje dodatnih obveznih podataka za određene vrste ili kategorije hrane, ako su te mjere opravdane zbog zaštite javnoga zdravlja, zaštite potrošača, sprečavanja prijevara ili zbog zaštite prava industrijskog i trgovačkoga vlasništva, oznaka podrijetla, zaštićenih oznaka izvornosti i sprečavanja nepoštenog tržišnog natjecanja‘. Ima tu još nekih mogućnosti, a u HGK ističu da su upravo na temelju ovog članka Francuska, Italija, Španjolska, Portugal i Finska pokrenule nacionalne sheme označavanja podrijetla za određene proizvode, u većini slučajeva na dvogodišnje probno razdoblje. Kako postoji opravdana bojazan da se nešto krije navođenjem EU kao zemlje podrijetla, pitamo se zašto se i naše Ministarstvo poljoprivrede ne bi ugledalo na spomenute zemlje pa pokušalo učiniti nešto u vezi s tim. Ali iz Ministarstva nam odgovor na naša pitanja nije stigao. U svakom slučaju, dijelim mišljenje poljoprivrednice i društva Potrošač da takvu robu trebamo kupovati opreznije, iako s njom sve može biti u redu. 
POST SCRIPTUM Palo mi je na pamet da bi razlog zašto neki proizvođač u deklaraciji ističe da je zemlja podrijetla EU mogao biti taj da proizvod vuče podrijetlo iz više zemalja, primjerice miješano mljeveno meso, pa je najlakše to staviti pod zastavu EU. Ali u Uredbi piše da se u takvim slučajevima treba navesti zemlja podrijetla glavnog sastojka proizvoda, pa prema tome to ipak nije razlog.