Jedan me poduzetnik nazvao jer želi pogurati inicijativu prema Ministarstvu financija vezanu uza stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Riječ je o tzv. SOR-u i veli mi kako i u njegovoj tvrtki ima mladih ljudi koji se osposobljavaju te ih je u prosincu želio nagraditi zbog uspješnog završetka prošle poslovne godine. No zbog propisa morao je odustati.
Poduzetnik je nagradio sve zaposlenike na kraju godine solidnom uplatom na njihove račune, a mnogo mu je značilo i to što je Vlada još u studenome povećala neoporezivi dio za božićnice, uskrsnice, regres i ostale nagrade ili naknade. Zapravo to je bio razlog da radnicima isplati i više nego što je planirao.
– Svi su oni zaslužili da im isplatim taj novac, ali sam isto tako želio nagraditi i mlade ljude koji su kod mene došli na osposobljavanje jer su i oni dali doprinos uspjehu tvrtke – priča poduzetnik.
Gotovo pola državi
Izdao je nalog računovodstvu da se za njih šestero koji nisu u radnom odnosu isplati po 2000 kuna. U računovodstvu su mu rekli da će od te brojke morati odbiti davanja državi jer se za SOR-ovce ta nagrada računa kao drugi dohodak.
Nekoliko mladih ljudi bilo je na stručnom osposobljavanju u tvrtki. Njezin je vlasnik na kraju godine nagradio sve zaposlenike, pa je htio i njih. Ipak, morao je odustati jer bi za njih platio porez. Drugi je pak poduzetnik našao legalno rješenje
Naime, prema Zakonu o poticanju zapošljavanja poslodavac ne može osobama na stručnom osposobljavanju neoporezivo isplatiti prigodne nagrade (božićnice, uskrsnice, regres) i potpore u slučaju dulje bolesti ili smrti člana obitelji. Ako bi im to isplatio, morao bi obračunati porez na dohodak (24 posto) i prirez ako je propisan te doprinos za mirovinska (7,5 posto + 2,5 posto) i zdravstveno osiguranje (7,5 posto).
U ovom slučaju, kada je poduzetnik htio isplatiti 2000 kuna, mladi čovjek koji je kod njega na usavršavanju na ruke bi dobio 1290 kuna i još bi poslodavac za njega morao uplatiti 150 kuna za zdravstveno osiguranje. Dakle, gotovo tisuću kuna poslodavac bi morao dati državi ako bi želio nagraditi te ljude. Za njih šestero državi bi morao uplatiti oko 5500 kuna.
– Rekao sam ne dam, to nije u redu i bilo bi najbolje kada bi se država odrekla i tog novca. Zato bih putem Lidera predložio da ministar financija Zdravko Marić do sljedećeg Božića donese odluku da se i tim mladim ljudima omogući isplata neoporezivih nagrada. Planiram primiti još tih mladih na osposobljavanje, oni će ujedno pomoći tvrtki i bio bi red da ih se potakne da ostanu kod nas raditi – ističe poduzetnik.
I stvarno, tijekom razgovora sam i ja zaključio da to ne bi bilo loše. Mladi ljudi samo zbog te nagrade vjerojatno ne bi ostali raditi u Hrvatskoj, ali vjerujem da bi barem manjem dijelu njih to bio poticaj ili možda jezičac na vagi, kako se to kaže, da ne otiđu van. Državu to ne bi mnogo stajalo i bilo bi dobro da ministar Marić o ovom prijedlogu razmisli.
Ista situacija, pronađen izlaz
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom. Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; 01/6333-548; Adresa: Edis Felić, Lider, Savska 41, 10144 Zagreb
S druge strane, kada sam ovaj razgovor prenio drugom poduzetniku, on mi je ispričao kako se u istoj situaciji snašao jedan njegov prijatelj. Taj je također želio nagraditi SOR-ovce i kad su mu rekli da je to moguće, ali da će dio novca ipak otići državi, jako se naljutio i odustao od toga. Zapravo, odustao je od naknade ostajući koliko-toliko u legalnim okvirima. Pozvao je njih nekoliko koji su se kod njega stručno osposobljavali, zahvalio im se na doprinosu u poslovanju tvrtke i rekao da si napišu putne naloge u visini od 500 kuna. Naravno da su SOR-ovci bili sretni, država nije ubrala ni lipe poreza i doprinosa, a tvrtka je opet iskazala trošak prikazujući te isplaćene iznose kao putne naloge. Inače, moj sugovornik koji mi je to ispričao tvrdi da njegov prijatelj nastoji ispuniti sve obveze i prema državi i prema dobavljačima, dakle nije tip koji će nastojati pošto-poto prevariti državu. Uostalom, tko bi se normalan htio kompromitirati za tisuću ili nešto više kuna. Ali u ovom slučaju, veli, ne da iz principa.
Uz prijedlog ministru Mariću da razmisli o ovome, predlažem i ovim poduzetnicima da sami putem udruženja iniciraju promjene u poreznoj politici. Ništa ih ne stoji. 
POST SCRIPTUM Kao što je navedeno u glavnom tekstu, nagrade za SOR-ovce se oporezuju, ali postoje iznimke u naknadama. Tako se, primjerice, ne oporezuju prijevoz od kuće do posla, dnevnice za službeno putovanje u zemlji i inozemstvu te naknade prijevoznih troškova na službenom putovanju, ali i naknade za upotrebu osobnog automobila u službene svrhe. Isto tako se mogu neoporezivo isplatiti i naknade za odvojeni život od obitelji. Jedan od sugovornika kaže da su to sve rupe u zakonu koje su poduzetnici prisiljeni tražiti.