Održivo poslovanje više nije izbor nego obveza, a posljedično su to i ulaganja tvrtki i kompanija. No, kako pri donošenju odluka o investiranju u održivo postoje veći problemi nego kod tradicionalnoga investiranja, u sklopu ESG Akademije Hrvatske gospodarske komore održana je radionica ‘Investiranje u održivo poslovanje‘. Radionica je otvorena uvodnim ulaganjima regulatora i panel raspravom.
Regulatorni okvir i očekivanja Ministarstva financija prezentirala je Ana Zorić, ravnateljica Uprave za gospodarstvo i financijski sustav, naglašavajući kako je sadržaj nefinancijskoga izvješća proširen.
- Od poduzetnika se zahtijeva izvješće o učincima aktivnosti na ljude i okoliš te o tome kako pitanja održivosti utječu na samoga poduzetnika. U usporedbi s postojećim odredbama, predloženo je uvođenje novih informacija od poduzetnika o njihovoj strategiji, ciljevima, ulozi odbora i uprave, glavnim štetnim učincima povezanima s poduzetnikom i njegovim lancem vrijednosti, nematerijalnom imovinom i o tome kako su iskazane informacije utvrđene – precizirala je Zorić.
Očekivanja HANFA-e u svezi transparentnosti održivog financiranja prezentirala je Martina Verić, direkorica sektora za superviziju fondova koja je naglasila da Iako je dio regulative vezane uz održivo financiranje još uvijek u razvoju, od subjekata nadzora očekujemo aktivno praćenje novih propisa i njihovu primjenu, uključujući i relevantne upute europskih i nacionalnih nadzornih tijela, koje se, između ostalog, odnose i na korištenje raspoloživih nefinancijskih informacija, a kako bi se prevladao raskorak u dostupnosti podataka za ocjenjivanje ESG karakteristika njihovih ulaganja.
Temu ESG analiza i ulaganja na tržištu kapitala predstavio je Sasja Beslik, chief investment strategy officer u SDG Impact Japan i jedan od vodećih svjetskih autoriteta u području održivoga financiranja.
- Održive financije nisu više izbor pojedinih investitora, već zakonodavni statut Europske unije. Stoga je jasno da budući razvoj tvrtki u Hrvatskoj podrazumijeva potpuno usklađenje sa zakonodavnom praksom i principima EU zakona o klasificiranju svih investicija prema njihovoj klimatskoj održivosti. Nije riječ samo o zakonima nego i o dugoročnom zaokretu s kojim su ovakve investicije ne samo profitabilnije – one omogućavaju dugoročnu tržišnu stabilnost tvrtki. – poručio je poslovnom sektoru Beslik.
Transformacija tradicionalnoga u ESG poslovanje odvija se u vrijeme digitalne revolucije. Sve je više poslovanja u kibernetičkome svijetu, primjerice, velikim se sustavima za prijenos nafte, plina, električne energije upravlja putem računala, odnosno IoT uređaja.
- Sve je više podataka u kibernetičkom prostoru i sve više naše svakodnevno poslovanje, ali i život ovise o uređajima koji se spajaju na internet (IoT). Šteta koja se može učiniti u ovo moderno doba s par klikova mišem mnogo je veća nego šteta koja se može prouzročiti uživo. Sukladno tome, kibernetički napadi imaju sve veće posljedice u fizičkome svijetu, na našu okolinu i okoliš, posredno i na nas kao društvo – upozorila je Antonija Vojnović, voditeljica InfoSec tima SPAN-a u svojem ‘Cyber security i održivo poslovanje‘ predavanju.
Na panel raspravi, na kojoj su sudjelovali predstavnici kompanija, fondovske industrije i HNB-a (Sandra Švaljek, zamjenica guvernera HNB-a, Neven Vranković, potpredsjednik ATLANTIC-a, Josip Lozančić, član Uprave BAT ADRIA i Ivan Kurtović, predsjednik Uprave INTERKAPITAL-a) odgovorilo se na mnoga pitanja, među ostalim, i na pitanja pripreme poslovnih praksi banaka za financiranje održivih projekata, kako investiranje u održivo poslovanje utječe na rezultate kompanija, kakvi su, prema dosadašnjim iskustvima, iskustvu, povrati na investicije u održivo poslovanje, ali i o tome koji su izazovi u procesu ulaganja u održivo.
Sandra Švaljek – Tematski pregled koji je Europska središnja banka provela prošle godine pokazao je da je samo nekolicina banaka u europodručju dobrovoljno alocirala kapital u svrhu upravljanja klimatskim i okolišnim rizicima, i to na osnovi internih ocjena adekvatnosti kapitala. To pokazuje da banke još nisu u dovoljnoj mjeri uvažile činjenicu da su klimatski i okolišni rizici financijski značajni, a ujedno upućuje da postoje dobri argumenti za uključivanje ove vrste rizika u prudencijalna pravila za europske banke. Viši kapitalni zahtjevi za imovinu izloženu klimatskim i okolišnim rizicima pritom bi djelovali na dva načina – obeshrabrili bi ulaganja koja doprinose emisijama stakleničkih plinova i doprinosili bi otpornosti bankovnog sustava. Oba ova učinka su poželjna u uvjetima klimatske krize i energetske tranzicije
Iz svega je vidljiva odlučnost da se postupno minimiziraju financiranja koja ne doprinose održivosti, pri čemu više nije riječ samo o utjecaju na klimu nego i o društvenim i upravljačkim kategorijama koje će se morati ispuniti kako bi kompanije bila održive.