Susret čelnika 20 najrazvijenijih ekonomija svijeta u Hamburgu potvrdio je ono što je već mjesecima bjelodano, američki predsjednik Donald Trump drastično je ubrzao padanje svoje zemlje iz zenita svjetske moći i to u samo pola godine predsjednikovanja. Još donedavno bilo bi teško i zamisliti situaciju u kojoj Amerika, zemlja koja si toliko voli gugutati da je liderica slobodnog svijeta, stoji nasuprot dobrog dijela tog slobodnog svijeta ojačanog i s onim malo manje slobodnim. Naslov izvještaja o sastanku na vrhu u New York Timesu vjerojatno je najjezgrovitiji zaključak tog dvodnevnog događaja na kojem je 19 zemalja pokušavalo uvjeriti nedokazivog predsjednika u nužnost slobodne trgovine i ostanka u sporazumu o klimi: ‘Nekoć dominantan, SAD se našao izoliran na G20‘.
>>>Trump isporučio ‘predivnu vojnu opremu’ za održavanje kaosa na Bliskom istoku
Tijekom samo jednog petka i subote, zemlja koja je drugima određivala ritam našla se na začelju, okružena jednako neprijateljima i nekadašnjim partnerima. Dogodilo se ono najgore, cijeli događaj na kraju se sveo isključivo na sudar svih sa SAD-om, a zaključna izjava jasno je dala do znanja da napretka između SAD-a i ostatka svijeta nije bilo, koliko god je to pokušala sakriti. Trumpa to ruganje u školskom dvorištu nije, prema svim iskazima, previše zabrinjavalo, s obzirom na to da je to ionako obećao svojim biračima. Njega je izgleda jedino zanimao susret s ruskim kolegom Vladimirom Putinom, s kojim je navodno nešto lakše uspio naći zajednički jezik, premda i nije jasno o čemu su točno pričali.
Simbolični trenutak
Njemačko domaćinstvo obilježeno je i posebno žestokim prosvjedima antiglobalista, koji su na trenutke u potpunosti preuzimali kontrolu nad ulicama. S obzirom na to da je Hamburg nekoliko dana praktički bio ratna zona, nisu izostala neugodna pitanja i optužbe usmjerene na kancelarku, koju čekaju izbori u jesen. Predbacuje joj se izbor tradicionalno liberalnoga grada sklonog radikalizmu za mjesto održavanja, usprkos opetovanim preporukama da izabere neko drugo mjestom, a prozvan je bio i gradonačelnik Olaf Scholz zbog neprimjerenog osiguranja. Pokazalo se da je čak 20 tisuća policajaca nedovoljno, zbog čega su na kraju bila potrebna i pojačanja. Saldo tri noći općega kaosa na ulicama je oko 400 uhićenih prosvjednika i 500 ozlijeđenih policajaca. Dok Trump tako prijeti restriktivnim trgovinskim mjerama i time priziva opći trgovinski rat, Europska unija potpisala je taman oko samita načelni sporazum s Japanom i priprema se početi razgovore s Australijom, a ujedno poručuje vrlo jasno da će odgovoriti istom mjerom na svaku američku zabranu. Kako se moglo i pretpostaviti, svijet je u Njemačkoj ovog vikenda izgleda definitivno odlučio tolerirati Trumpa i surađivati mimo njega. U nekom širem spektru stvari, G20 može se smatrati i važnim simboličkim trenutkom u kojem su i Amerika i svijet shvatili da se bez Amerike može i to iznenađujuće lako.
Logički Frankenstein
Njemačka kancelarka Angela Merkel samit je ocijenila uspješnim, premda je zajednička izjava logički Frankenstein. Iz gotovo svake rečenice vidi se da je na ono što želi 19 članica zalijepljena ograda koju želi SAD kako bi mogao potpisati izjavu.
>>>Noam Chomsky: ‘Tko vlada svijetom?’ optužnica je protiv SAD-a
‘Međunarodna trgovina i investicije važni su motori rasta, produktivnosti, stvaranja radnih mjesta i razvoja. Tržišta ćemo držati otvorenima imajući u vidu važnost recipročne i uzajamno korisne trgovine i investicija i principa nediskriminacije te nastaviti boriti se protiv protekcionizma uključujući sve nepoštene trgovinske prakse, kao i priznati ulogu legitimnih trgovinskih instrumenata za obranu. Težit ćemo uravnoteženim uvjetima natjecanja, posebice promicanjem pogodnog okoliša za trgovinu i investicije. Ponovno potvrđujemo važnost transparentnosti u postizanju predvidljivih i uzajamno korisnih trgovinskih odnosa. U tu svrhu, cijenimo nadzornu ulogu WTO-a, UNCTAD-a i OECD-a unutar njihovih postojećih mandata‘.
Dio o klimi još je zanimljiviji i nesumnjivo je zahtijevao golemu kreativnost za sastavljanje, kao i neopterećenost smislom.
‘Uzimamo na znanje odluku SAD-a da se povuče iz Pariškog sporazuma. Sjedinjene Države objavile su da će odmah prestati implementirati svoje nacionalne doprinose i potvrdile svoju snažnu predanost pristupu koji smanjuje štetne emisije istovremeno podupirući ekonomski rast i poboljšavajući potrebu za energetskom sigurnošću. Sjedinjene Države težit će bliskoj suradnji s drugim zemljama kako bi im pomogle pristupiti i upotrebljavati fosilna goriva na čišći i efikasniji način te kako bi implementirale obnovljive i druge čiste izvore energije, imajući u vidu važnost pristupa energiji i energetske sigurnosti u njihovim nacionalnim doprinosima. Lideri članica G20 izjavljuju kako je Pariški sporazum nepovratan‘.
Osim što se izjava sudara sama sa sobom neprekidno, dio u kojem će SAD pomoći drugima, jedan je od najciničnijih jer skriva jednu od većih Trumpovih, ali i općenito recentnih američkih opsesija, izvoz američkog plina, za koji svim silama traže kupce po svijetu.
Trumpovi problemi – čelik, plin…
Izjava se, u daljnjem pokušaju maksimalnog podilaženja Americi, eksplicitno bavila i problemom čelika, još jednom specifičnom temom zbog koje Trump ne spava dobro. Amerika uvozi mnogo čelika jer je jeftiniji od domaćeg, pa je u izjavu ubačen cijeli pasus o eliminiranju globalnog viška čelika, sve u namjeri izbjegavanja uvođenja kaznenih carina u Americi. No veliko je pitanje hoće li par rečenica odvratiti Trumpa od odabiranja vrlo neizvjesnog puta. Uvođenje carina na uvoz čelika, naime, pogodilo bi nemali broj zemalja, a kumulativni efekt njihove eventualne odmazde, koja će nesumnjivo biti pažljivo osmišljena, mogao bi imati vrlo neugodne posljedice za SAD. Osim toga, takav bi potez bio loš za Ameriku i bez osvete jer bi vodio poskupljenju u drugim industrijama, posebice građevinskoj. Kao i Merkel, Trump je sastanak opisao vrlo uspješnim, iako nije sasvim jasno po čemu je bio uspješan za njegovu zemlju koja je, moglo bi jednom pisati u povijesnim knjigama, na njemu izgubila svoje vodstvo Zapada, ili u najmanju ruku iluziju vodstva.