Milenijci žele fleksibilno radno vrijeme, radni tjedan kraći od 40 radnih sati. Žele više vremena za sebe, kako bi mogli uživati u svome životnom stilu. Paradoksalno je da većina te takozvane generacije Y nema dovoljno novca, pa ni volje da realizira izmaštana putovanja i poslovne planove, makar će željeno slobodno vrijeme vjerojatno i dobiti. S obzirom na to da pripadnici naraštaja rođenih između 1981. i 1995. znatno manje od svojih prethodnika izlaze u noćne klubove, manje se od njih upuštaju u seksualne odnose, manje puše cigarete i duhan, manje piju gazirana slatka pića te konzumiraju znatno manje količine alkohola, jedino što im preostaje da ’popune emocionalnu prazninu’, uz tablete za smirenje ili ublažavanje boli koje nažalost nemilice troše, jesu industrija zabave i mediji. Je li napredna tehnologija i danonoćna umreženost razlog navedenom stanju stvari, ostavimo za neku drugu analizu, ali goleme količine raznovrsne medijske zabave, a uza sve to čak i relativno kvalitetno producirane i osmišljene, jeftinije su i dostupnije nego što su to ikad bile. I pristup informacijama jednostavniji je nego ikad prije, a tehnološke naprave sofisticiranije.
Ulaganje u naprave Plaćena televizija, glazba, računalne igrice, knjige, prijenosi sportskih susreta uživo, reprodukcija videosadržaja putem računalne mreže, pa čak i tisak, zahvaljujući milenijcima, imaju svijetlu budućnost, tvrdi Deloitteovo istraživanje. Što su pojedini pripadnici milenijske generacije financijski bolje potkovani, to više u ulažu svoj svijet medija, govori, pak, relevantno istraživanje specijalizirane agencije za istraživanje gledanosti televizije AGB Nielsen. Čak 78 posto milenijaca u Sjedinjenim Američkim Državama koji žive sami pretplatnici su streaming servisa kao što su Netflix i Hulu, što je za 14 posto više od milenijaca koji nisu financijski nezavisni te za 20 posto više od milenijaca koji započinju obiteljski život. Samostalni milenijci također više nego bilo koji druga grupa ljudi u SAD-u posjeduju multimedijske uređaje, širokopojasni internet i prijenosna računala, premda ne zarađuju bolje od članova starijih generacija. No obitelji milenijaca u većim postocima posjeduju DVR-e (47 posto), DVD playere (69 posto) i tablete (65 posto), što treba pripisati prisutnosti djece u kući te ne mora biti nužno uzrokovano razinom prihoda. Milenijci koji žive sami, pak, u jednom mjesecu provedu 94 sati koristeći se spomenutim tehnološkim napravama, što je 18 sati više od financijski nezavisnih vršnjaka.
Papirnato štivo Istovremeno gledanost klasičnoga televizijskog programa dramatično opada. Streaming i ’programi na zahtjev’ sve su više izbor milenijaca. Unatrag pet godina klasični načini gledanja televizijskog programa u Sjedinjenim Američkim Državama pali su za čak 38 posto kada govorimo o osobama od 18 do 24 godine starosti, dakle pripadnicima generacija Z i Y. Što su pak ljudi stariji, to više gledaju televizijski program klasičnim putem. Milenijci gledaju 23 sata u tjednu, pripadnici generacije X televiziju gledaju 32 sata, a oni stariji od 65 godina čak 51 sat u tjednu. I u Hrvatskoj gledanost televizije pada, ali egzaktni podaci koliko su za to (ne)zaslužni milenijci nisu službeno objavljeni. I dok gledanost klasične televizije pada, raste slušnost radiopostaja. Tu treba u obzir, osim klasičnih radiopostaja, uzeti i internetski radio te podcastove. Još je zanimljivije saznanje, a kako tvrdi Deloitteovo istraživanje, da tisak nije mrtav, osobito kad je riječ o tiskanim knjigama. Prihod od prodaje tiskanih knjiga peterostruko premašuje prihod od prodaje elektroničkih knjiga, koje nisu uspjele zamijeniti tiskanu knjigu, za razliku od CD-ova, tiskanih novina i časopisa, koji bilježe pad prodaje. Mladi u dobi od 18 do 34 godine privrženi su tiskanoj knjizi kao i njihovi roditelji i čitaju gotovo iste količine kao i starija populacija, a spremni su za njih i platiti, navodi se dalje u istraživanju.
Konzumiranje sadržaja Kako situaciju vide u hrvatskim producentskim kućama otkriva Anita Juka, direktorica tvrtke 4Film, osnovane 2003., koja se u proteklom desetljeću može pohvaliti nizom uspješnih produkcija i koprodukcija dugometražnih filmova, među kojima se ističe film ’Ti mene nosiš’, službeni kandidat Crne Gore za Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku. – U vremenu u kojem se dani čine sve kraći, a ritam sve brži, izrazito su važni uvjeti unutar kojih određeni sadržaj konzumiramo. On nam mora biti povoljan, dostupan, raznolik, ali i dovoljno specifičan. Govoriti o budućnosti medija nemoguće je bez govora o internetu, koji je nepovratno promijenio sustav medija. Gledajući kroz povijest, jasno je da se i brzina promjena povećala proporcionalno s brzinom tehnoloških inovacija. Od videokaseta koje su sedamdesetih napravile revoluciju omogućivši gledateljima da biraju kada će i koliko puta gledati odabrani sadržaj, neovisno o terminima prikaza na televiziji ili kinoprogramu, preko DVD-ova kao njihove ‘lakše’ digitalne inačice do audiovizualnog materijala koji danas ne možemo opipati, ali možemo pronaći na internetskim platformama ili online videotekama. Pojava interneta, a onda i društvenih mreža koje su se unutar njega razvile nije samo promijenila način komunikacije između pojedinaca i društvenih skupina već i način na koji ljudi konzumiraju različite sadržaje – priča Anita Juka. Opisuje kako se najpoznatiji američki servis za online stream multimedijskog sadržaja Netflix razvio iz ideje kako bi bilo zgodno moći naručiti film iz udobnosti vlastitog doma, prije samo osamnaest godina.
Drukčija distribucija Ne samo da ima ogromnu bazu filmova i serija, Netflix danas već producira i vlastiti sadržaj. – Dostupan je u 190 zemalja, a gleda ga više od 75 milijuna ljudi, kojima je od ove godine dostupan i film naše produkcijske kuće – ‘Ti mene nosiš’ Ivone Juke, kao prvi film u regiji koji je Netflix otkupio. Internetske platforme poput Netflixa mijenjaju i način distribucije sadržaja. Internet je pogodan jer ga upotrebljava gotovo čitav svijet i sav sadržaj koji se na njemu nalazi istovremeno je dostupan svima u bilo kojem trenutku gdje god se nalazili. Za razliku od ograničene distribucije nezavisnih filmova, koji su osuđeni na milost i nemilost kinoprikazivača, koji se nerijetko stavljaju u nezahvalne termine u kinima i koji samim time ne ostvaruju veliku gledanost, platforme poput Netflixa potpuno su promijenile su situaciju. Biti na Netflixu znači biti dostupan 75 milijuna ljudi, u bilo kojem trenutku, i to dugi niz godina – ističe Juka.
Nije besplatno No kada govori o svojoj generaciji i novim tehnologijama, upozorava na to da u Hrvatskoj milenijci ponajviše krše autorska prva i upuštaju se u piratske vode. – Kod nas je taj trend ‘skidanja’ sadržaja prisutniji negoli u nekim drugim zemljama u kojima se na takve prakse gleda oštrije, poput američkih zemalja ili Njemačke. Ipak, sadržaj koji se ilegalno ‘skida’ nije besplatan, samo se percipira na takav način, što je posljedica društvenog i kulturnog odgoja po pitanju audiovizualnih ili drugih djela. Riječ je o praksama koje direktno krše autorska prava umjetnika te koje postupno treba početi mijenjati. Sudeći i prema sličnim trendovima u drugim medijima (tiskani mediji koji dobivaju svoju online inačicu ili im ona postaje jedina), budućnost medija pripada internetu. Riječ je o mediju koji mijenja ne samo način na koji konzumiramo sadržaj, već i formate unutar kojih ih konzumiramo. Kao mediju koji može primiti gotovo sve druge oblike medijskog izraza i navesti ih da se prilagode njegovom formatu širenje, razvoj i snaga interneta nije upitna. Internet je proširio mogućnosti distribucije nezavisnih filmova i otvorio put prema zadobivanju raznolikijeg i većega gledateljstva. Kako će se filmska umjetnost razvijati zajedno s internetom u godinama koje dolaze, možemo samo nagađati i navijati za nastavak tih pozitivnih trendova – zaključuje Anita Juka.