https://www.youtube.com/watch?v=nW5ZB_UlQwM
Aleksandar Stanković izgledao je kao da se sprema za Ples sa zvijezdama. No loš modni odabir iskupio je njegov gost ove nedjelje u dva, Goran Dević, beskompromisno svoj redatelj, autor hvaljenog filma ‘Crnci‘, koji je od Siska napravio New York, kako je u uvodu emisije prokomentirao redatelj i glumac Josip Lukić. Redatelj i scenarist Nenad Puhovski opisuje ga kao redatelja koji se ne boji, koji se ne da impresionirati.
Dević, rođen u Sisku, u Zagrebu je studirao pravo i arheologiju, a danas je docent na Akademiji dramskih umjetnosti. U Sisak se vraća po inspiraciju za filmove.
- To je prostor mog djetinjstva.
Njegov posljednji film ‘Na vodi‘ vrlo je osoban, posveta je gradu u kojem je odrastao, rijeci Kupi na kojoj je proveo djetinjstvo, ali i film, kako sam kaže, "za mene i starog".
https://vimeo.com/260396965
- To je drukčiji film od onih koje inače radim, većina ih nastaje na špurijus, kada vidim nešto i znam da bi bio dobar film. Ali ovaj put sam odlučio napraviti nešto što nije politički i društveno relevantna tema, kao moji dosadašnji filmovi. Ovo je film o Sisčanima, kroz njihova iskustva. Ta ljudska poezija nam filmski fali, forma je kriva, treba slušati ljude, objašnjava Dević.
Ispričao je kako su zanimljiviji bili materijali snimljeni u ‘offu‘, kada su se ljudi opustili, kao i da je u početku u glavi imao sasvim drugačiji film od onog koji je na kraju snimio, za pet godina.
- Svijet se ne događa prema tvojim redateljskim željama, realni svijet je nepredvidiv.
Likovi u filmu stvarni su ljudi, njihovi su životi lišeni uobičajenog filmskog uljepšavanja, ne glume i baš ih to čini zanimljivima. Oni su Marijo i Mićo, Hrvat i Srbin koje spaja ljubav prema ribolovu, bivši branitelj Ivica Vračan Rambo kojeg u gradu gledaju kao neshvaćenog samotnjaka i čudaka, bivši radnik Željezare Sisak Damir Radošinović kojeg zovu Štakac...
Još je jedan ‘osobenjak‘ spomenut u emisiji, on je Marko Francišković, lik Devićevog filma koji prati sudski proces u kojem se Franciškoviću sudi zbog radikalnog političkog aktivizma, odnosno činjenice da je kod njega pronađeno oružje koje nakon rata, kao i mnogi drugi građani - ističe Dević, nije predao. No Franciškovićeva priča ima pozadinu, mnogi ga se sjećaju kao čovjeka koji je na HRT-u, predstavljajući se kao kandidat na izborima 2013., izjavio kako se zalaže za smrtnu kaznu za političare koji su odgovorni za trenutno stanje u državi. Nakon sudskog procesa proglašen je paranoidnim shizofrenikom i smješten je u psihijatrijsku ustanovu, a kada je uspio dokazati da je zdrav, na slobodi je odlučio ostaviti se politike i pisati knjige. Franciškovićevu priču Dević povezuje s Gavrilom Principom.
https://www.youtube.com/watch?v=xjsFnxGsxFI
- Čovjek je završio u ludnici samo zato jer se usudio javno reći svoju viziju, objašnjava motiv za snimanje tog filma Dević, dodajući kako mu se Francišković, kada ga je posjetio u bolnici, činio sasvim normalnim, uz opasku kako ne smatra da u Hrvatskoj uopće postoji neki doista opasan radikalni pojedinac.
Osim zbog stavova prema Franciškoviću, Stanković je Devića malo novinarski provocirao i pitanjem o radu u kulturnom vijeću sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček, inače članice SDP-a koja ne skriva svoje antifašističke stavove i sukobljava se s biskupom Košićem i zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem, no Dević se odbio opredijeliti i razgovor vratio na temu filma.
- Ambicija mi je pokušati natjerati ljude da osjećaju, da prožive nešto, da imaju iste osjećaje prema onome što gledaju kao što sam i ja imao kada sam snimao. Komunikacija emocijama, to je bavljenje filmom, poručio je Dević.
Cijeli intervju pogledajte ovdje.