Prošlog sam tjedna nakon mnogo godina bio u Ljubljani. Grad iz kojega sam izvještavao kao mladi novinar o odcjepljenju Slovenije danas je sasvim drukčiji nego prije tridesetak godina. Šetnica od Tromostovja do Zmajskog mosta – s čuvarima Ljubljane koji su postali simbol grada davno prije Daenerysinih zmajeva – više nije samo šarmantna oaza u središtu grada nego komercijalizirana atrakcija s nizom restorančića na obali Ljubljanice, dobrano popunjenih i oblačnog poslijepodneva prošlotjednoga radnog četvrtka. Nešto poput Tkalčićeve ulice u Zagrebu, samo s rječicom umjesto brijega.
No ni u susjednoj državi ne cvate samo turističko cvijeće. I Slovenci odlaze trbuhom za kruhom. U tome prednjače Štajerci koji svakoga dana putuju na posao u Austriju. Osim blizine granice razlog za to je i deindustrijalizacija koja je u samostalnoj Sloveniji posebno poharala tada najrazvijeniji slovenski grad, Maribor. U stečaj su poslane jake tvornice poput TAM-a i Metalne, a najveća tvornica kotlova u bivšoj Jugoslaviji ‘Boris Kidrič‘ došla je na rub propasti i krenula gotovo od nule… Zvuči poznato? Sličnosti tu ne prestaju. Iz drugog industrijskog središta, Kranja, upravo se 24 liječnika pakira na rad u inozemstvo. Strani emisari kucali su od vrata do vrata, od ordinacije do ordinacije, i ostavljali ‘nemoralne ponude‘. A liječnici, nezadovoljni opsegom posla (ionako ih je premalo) i plaćama, potpisali su prošlog mjeseca otkaze koji su trebali stupiti na snagu s krajem svibnja. Njih 22 ipak je na nagovor politike otkaze odgodilo do 15. rujna.
Od jeseni u Kranju neće biti medicinski ugroženi samo Slovenci. Trpjet će i njihovi sumještani, sve brojnije manjine. Krvna slika pojedinih slovenskih gradova korjenito se mijenja. Posebno je velik broj ‘čefura‘ (useljenika iz bivše Jugoslavije) Albanaca, kojima je asimilacija otežana jer ne govore slovenski, zbog čega se organiziraju i razredi s nastavom na albanskome.
Za razliku od emigrantskih priča takve imigrantske teme zasad su na marginama slovenskih glavnih medija. Kolege novinari to objašnjavaju svojevrsnim društveno odgovornim ponašanjem jer bi medijsko eksploatiranje tog problema zasigurno pojačalo ionako prisutnu međunacionalnu napetost, možda i do tragičnih razmjera.
Nagradno pitanje: kako će se ponašati hrvatski mediji kad sličan trend zahvati državu s ove obale Kupe i Sutle?