Jedan od načina da spriječimo rast temperatura na Zemlji na nevjerojatne razine je hitan prijelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije. Trenutno, taj prijelaz izgleda malo vjerojatan zato znanstvenici i tehnološki inovatori istražuju različite oblike geoinženjeringa, pristupa koji uključuje preobrazbu Zemljinih oblaka i neba na načine koji pomažu ohladiti planet ili usisati ugljik iz atmosfere, izvještava Business Insider.
>>>Pernar: Krave izazivaju globalno zatopljenje; Bulj: U Hrvatskoj ih ionako nema
Ipak ta je ideja izuzetno kontroverzna. Neki istraživači smatraju da bi takav rad mogao biti nužan dio borbe protiv klimatskih promjena, ali drugi tvrde kako se poigravanje s prirodom svijet izlaže nizu novih rizika. Osim toga, postoji sve veći strah da bi oni koji pokušavaju postići nešto "dobro" mogli pokrenuti jedan od tih projekata koji mijenjaju globus i time potaknuti razarajući međunarodni sukob.
Dva nova dokumenta objavljena 20. srpnja u časopisu Science istražuju dvije od najpoznatijih geoinženjerskih strategija: izmjenu oblaka cirusa i ubrizgavanje sumpora u atmosferu.
Sumporna atmosfera
>>>Meteorolozi ostali bez boja za označavanje ekstremno visokih temperatura
Autori radova jasno pokazuju da su ti pristupi vrlo rizični i daleko od održivosti - toliko, zapravo, da se većina istraživača nada da nikada neće postati neophodni. No, radovi također pokazuju razloge zašto bi te strategije mogle djelovati i zašto su vrijedne istraživanja.
Ako odgodimo agresivno smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2040. godine, globalna temperatura će se povećati za više od 2 stupnja Celzija iznad predindustrijskih razina, pišu Ulrike Niemeier i Simone Tilmes u časopisu Science. To je porast za koji se većina znanstvenika slaže da će stvoriti dramatične i nepovratne posljedice za ljudsku civilizaciju i planet.
Bude li potrebna drastična intervencija, jedna od mogućnosti je imitirati vulkansku erupciju. Kada vulkan eruptira, izlije se lava, plinovi i dim te se nebo ispunjava sumporom. Ti oblaci sumpora reflektiraju više sunčevog zračenja natrag u svemir što onda kao posljedicu ima učinak hlađenja planeta. Znanstvenici istražuju kako umjetno stvoriti takve uvjete, a vodeća ideja je da bi se sumpor mogao ubrizgati u zrakoplove koji bi ga potom ispuštali u atmosferu.
Ipak, ni to baš nije lako izvedivo. Niemeier i Tilmes izračunali su kako bi se za zaustavljanje daljnjeg rasta temperature u atmosferu svake godine morala raspršiti količina sumpora kao tijekom druge najveće erupcije u 20. stoljeću, one iz 1991. kada je eruptirao Mount Pinatubo. I tako tijekom 160 godina. Za taj pothvat trebalo bi 6 700 letova dnevno, što bi na godišnjoj razini predstavljalo trošak od 20 milijardi dolara.
Međutim, još ne postoji tehnologija koja bi to mogla provesti, a ne postoje ni jasne studije kakve bi posljedice takve akcije imale. Neke su ipak poznate poput uništavanje ozonskog omotača koji priječi ultraljubičastom zračenju prodiranje, kopno bi se ohladilo više od oceana koji bi se nastavili ukiseljavati, a imalo bi utjecaja i na smanjenje padalina i tropskim monsuna što bi potencijalno uzrokovalo velike suše u Indiji, na primjer.
Transformacija oblaka
Drugi drastičan pristup hlađenja zemlje odnosi se na transformiranje oblaka koji mogu odašiljati sunčevo zračenje nazad u svemir. No, oblaci također mogu zadržati toplinu na Zemlji slično kao i staklenički plinovi.
Sve klimatske projekcije ukazuju na trend globalnog zatopljenja, a zadržavanje topline u oblacima godi tom trendu. Cirusi zadržavaju mnogo topline, a slabo odbijaju zračenje. Stoga već postoje neka istraživanja, poput onoga Ulrike Lohmann i Blaz Gasparin koji traže način kako dodatno stanjiti tu vrstu oblaka kako bi se što manje topline zadržalo u njima. Kako bi se to ostvarilo u oblake bi trebalo usaditi male čestice kemikalija, pustinjske prašine ili polena i cirusi bi se raspali.
No i tu postoje brojni rizici. Ako se pretjera s usađivanjem čestica ili znanstvenici ne odaberu dovoljno precizno lokaciju, mogao bi se stvoriti novi cirus tamo gdje prije nije postojao i dodatno pridonijeti zagrijavanju umjesto hlađenu. Također, stanjivanje cirusa ne bi smanjilo razine ugljičnog dioksida u zraku te bi se nastavila acidifikacija oceana.
Dozvola za mijenjanje svijeta i očigledna istina
Jednom kad se geoinženjerska tehnologija dovoljno razvije, moglo bi doći do toga da neka imućnija država odluči na svoju ruku isprobati nove metode i inicirati katastrofu velikih razmjera koja bi utjecala na okoliš u čitavom svijetu. To bi moglo dovesti do ratnih sukoba na svjetskoj razini. Nažalost, u tom se kontekstu najčešće spominje globalni nuklearni rat.
Predstavljene metode geoinženjeringa samo su radikalne mogućnosti promjena koje se mogu postići na mnogo jednostavniji način. Istina je očigledna: sigurnije bi bilo kada bi se ljudi ujedinili u zajedničkim naporima da prestanu koristiti fosilna goriva. Znanstvenici tvrde da bi bio dovoljan samo jedan karizmatični vođa da se potaknu ozbiljne promjene.