Članstvo u Europskoj uniji uskoro će Hrvatskoj omogućiti da na neki način bude vodeća članica koja svojom vizijom i prioritetima diktira raspravu na stotinama sastanaka koji se svakodnevno održavaju u administraciji EU. Što je zapravo predsjedanje Vijećem EU i čemu služi? Ideja je jednostavna: omogućiti svakoj državi članici da šest mjeseci bude za kormilom velikog sustava europske administracije, da definira prioritete i svojim individualnim angažmanom pomogne unaprijediti političku agendu Vijeća, tzv. Vijeće ministara, jer ministri država članica su ti koji predsjedaju. Predsjedništvo se rotira svakih šest mjeseci, a Hrvatska će raditi u triju s Finskom i Rumunjskom, odnosno državama koje su na redu prije i poslije nas. Program i sadržaj samih sastanaka pripremaju se s trijom i u uskoj suradnji s Tajništvom Vijeća u Bruxellesu. Predsjedanje daje važan pečat državi članici jer nakon uspješno odrađenog ‘presidencyja‘ država je ‘diplomirala‘ europsku administraciju i način odlučivanja u EU, koji je vrlo složen i dugotrajan proces.
Posao za 280 službenika
Plenkovićeva vlada već je učinila prvi korak te je ustrojila novu službu u MVEP-u koja treba dobiti svoje ljude. Osobe s autoritetom trebat će čvrsto koordinirati i pripremiti sve procedure i postaviti sustav za preuzimanje predsjedanja. Unija vam preda štefetu da otrčite svoju dionicu, a, naravno, važno je da sve prođe kako je i zamišljeno. No kako se odnosi u EU ne mogu uvijek potpuno predvidjeti, treba biti spreman za neki novi ad hoc prioritet, kao naprimjer izbjegličku krizu, moguće sukobe i konflikte koji preuzmu važnost i počnu biti glavna tema kojom se Unija mora baviti. To može donekle narušiti program koji ste zamislili kao država predsjedateljica.
Ključni izazov državama koje nisu dugo u Uniji i nemaju još dovoljno jaku i etabliranu skupinu državnih službenika koji znaju sve procedure EU i način vođenja sastanaka (chairing meetings) jest školovanje i priprema kvalitetnog tima i voditelja. Tim ljudi koji će biti angažiran za predsjedanje mora imati široka znanja, od poznavanja engleskog jezika i funkcioniranja institucija u Bruxellesu do pregovaračkih sposobnosti i draftiranja raznih dokumenata. Očekuje se da na predsjedanju radi stotinjak službenika u Hrvatskoj i 180 u Bruxellesu.
Hrvatska u šest mjeseci predsjedanja ima dužnost organizirati za svaki resor po jedno formalno ministarsko vijeće koje se održava u Bruxellesu i Luxembourgu i neformalno koje se održava u Hrvatskoj. Vijeće ima deset stalnih resora iliti struktura. Ako za neke resore, kao za turizam, ne postoje ministarska vijeća, očekuje se organiziranje konferencije na ministarskoj razini, tako da na kraju svi resori budu zastupljeni na najvišoj političkoj razini. Također, Hrvatska će organizirati Europsko vijeće u Bruxellesu, formaciju za šefove država i vlada te sumit za šefove država i vlada u našoj zemlji. Tri aspekta predsjedanja
Predsjedanje kao format vođenja agende EU ima tri aspekta: politički, medijski i logistički. Proračun predsjedanja je oko 70 milijuna eura, a dio tih troškova subvencionira sama Unija. Velik dio novca odlazi na plaće i troškove stanovanja ljudi u Bruxellesu. Logistički posao je zahtjevan jer treba organizirati konferencijske dvorane za ministarske sastanke koji će zadovoljiti sve standarde Bruxellesa, dovoljno veliko i dobro osigurano. Hrvatska može organizirati sastanke po svim gradovima i u hotelima koji odgovaraju potrebnom standardu. To je jedan od ekonomskih efekata predsjedanja izravno povezan s lokalnim gospodarstvom. Svi darovi trebaju biti autohtoni i moraju ih izraditi hrvatski poduzetnici. Naravno, neće se moći izbjeći javni natječaj EU za ugovaranje poslova. Na kraju medijski aspekt iznimno je bitan jer se sve društvene mreže trebaju stalno puniti relevantvnim sadržajima na barem tri jezika (engleski, fancuski i hrvatski). U toj ranoj fazi priprema pojedini aktivni sektori gospodarstva, kao tehnološke kompanije, farmaceutska industrija i financijsko-bankarski sektor, žele ispipati što je eventualni interes država koje će predsjedati u nadolazećim godinama. Vijeće pregovara o stotinama nacrta budućih zakona EU i privatni sektor prati svaku raspravu i sastanak kako bi bio pravodobno informiran o možebitnoj novoj regulaciji koja često poskupljuje poslovanje ili uvodi još jedan sloj kontrole.