Sad je već sasvim izgledno da će ovi lokalni izbori biti samo predigra za izvanredne parlamentarne. Vjerojatnije je, naime, da će se presložiti hrvatska stranačka scena negoli da će se iz postojeće saborske većine uspješno presložiti i posložiti stabilna vlada. Važno je pritom kako će se presložiti politička scena: prema francuskome modelu (koji se upravo događa u Francuskoj) ili prema njemačkome (koji već godinama razvija Angela Merkel). Francuski model podrazumijeva stvaranje političkog pokreta koji se zasniva na nezadovoljstvu postojećim establišmentom, nudi nešto novo ili barem privid novoga, pokreće širu narodnu potporu i s pomoću nje osvaja vlast. Na krilima pokreta upravo je na čelo države došao Emmanuel Macron, ali i Nicolas Sarkozy prije deset godina. Njemački model pak zasniva se na racionalnoj međustranačkoj kombinatorici koja se u posljednjim izbornim ciklusima svodi na crno-crvenu veliku koaliciju koja u najdubljim krizama nudi stabilnost, ali na dulji rok ukida politiku i zapravo ukida sâm smisao izbora.
Godine ‘dogovorne politike‘
Izlazak Hasanbegovića na zagrebačke lokalne izbore na listi Brune Esih i stvaranje zastupničkoga kluba u Saboru s generalom Glasnovićem otežat će Plenkoviću i dogovore s Miloradom Pupovcem i Beljakovim HSS-om, uz cijenu rascjepa u HDZ-u.
Hrvatska politička scena, međutim, specifična je i u odnosu na francuski i u odnosu na njemački model. Nastala je u postkomunističkoj tranziciji iz jednopartijskog sustava i do danas je zadržala upravljački utjecaj starih struktura ili, kao što ih naziva profesor Ivo Banac, ‘duboke države‘. Zato možemo govoriti o četvrt stoljeća dogovorne politike u kojoj postoji živopisan stranački performans pun sukoba i teških riječi na površini i istinskoga suradničkog upravljanja u dubini. Osobito kad je riječ o kontroliranim priključcima na proračunski novac. To je izgledalo ovako: HDZ je dobio manje koalicijske sestrice: trgovački HSS, koji prema potrebi mijenja partnera, i krajnje desne inačice HSP-a, koje su u međuvremenu odumrle. SDP je pak dobio manjeg bracu HNS, najboljega potrošača proračunskog novca, a s vremenom su eutanazirane krajnje lijeve tvorbe poput SRP-a i HSU-a. Stranke su se izmjenjivale na vlasti, kombinirali se koalicijski partneri, no ono pravo upravljanje dolazilo je iz sfere ‘duboke države‘. A najvažnije je bilo da u politički prostor ne uđe uljez, autentičan politički subjekt koji bi promijenio način upravljanja. Prema potrebi su se osmišljavala ili poticala osvježenja, u novije vrijeme zeleni ORAH (samo za jednu sezonu), anarhistički Živi zid i nadstranački Most. Međutim, dogodili su se i neki novi procesi: i Most i Živi zid preživjeli su eksperimentalnu fazu te postali prijetnja i lijevom i desnom establišmentu (SDP-u i HDZ-u); čini se da su izmaknuli i kontroli ‘duboke države‘, a kriza političkog establišmenta u državama Europske unije i same Unije daje im vjetar u leđa da čak ugroze primat svoje velike braće – HDZ-a i SDP-a.
Tko je sve u igri vlasti
Rekonfigurirana vlada najmanje je izgledna. Druge su opcije stvaranje nacionalnog pokreta, podjela HDZ-a, matematička koalicija uza ‘status quo‘, inducirani bankrot države s vladom nacionalnog spasa...
U kontekstu kontrole stanja, održavanja ‘statusa quo‘ i primjene takozvanoga njemačkog modela mogu se promatrati i Plenkovićevo izbacivanje Mosta iz vladajuće koalicije te pokušaj preslagivanja Vlade. Scenarij je naoko jednostavan: zbog djelotvornijeg upravljanja umjesto nepredvidljivoga Mosta sklopiti koaliciju s pragmatičnim HSS-om i HNS-om dok se SDP ne presloži iznutra i s novim liderom, hrvatskom inačicom Macrona (najozbiljniji je kandidat, kažu, Zvonimir Mršić) ne pripremi za osvajanje vlasti u sljedećoj rundi. Međutim, scenarij se oteo kontroli.
>>>Hajdaš Dončić: Moguća je nemoguća koalicija SDP-a i HDZ-a, Mršić može biti ‘game changer’
Nakon što je Most uspio oduljiti proceduru i u igru ubaciti priču o otvaranju arhiva, nevoljkosti za procesuiranje navodnoga kriminala u Agrokoru i navodnoj povezanosti tih priča s političkim establišmentom, Plenkoviću je postalo politički nemoguće presložiti Vladu s HNS-om. Izlazak Zlatka Hasanbegovića na gradske lokalne izbore na listi Brune Esih i stvaranje zastupničkog kluba u Saboru s generalom Glasnovićem, spremnim na suradnju u stvaranju nove vlade, otežat će Plenkoviću i dogovore s Miloradom Pupovcem i Beljakovim HSS-om, uz cijenu rascjepa u HDZ-u. Nova stabilna vlada iz postojeće većine zato je najmanje izgledna varijanta, a otvorene su sve druge opcije za sljedeće izvanredne izbore: otvoren je put prema stvaranju nacionalnog pokreta iz postojećih lista, stranaka i inicijativa, ali i podjela HDZ-a, i matematička koalicija uza ‘status quo‘ poslije izbora. Baš kao i inducirani bankrot države uz veliku koaliciju nacionalnog jedinstva kao spas…. A da pritom u prvi mah i ne vidimo tko je još u igri osim lokalnih igrača. Niti kamo zapravo idemo.
Autor: Višnja Starešina