Kad je sad već davne 1993. donesen Zakon o trgovačkim društvima ili, skraćeno, ZTD, bio je to jasan znak (i to konkretan za razliku od ustavne odredbe prema kojoj više nema društvenog vlasništva, a zemljišne su knjige tog ‘vlasništva‘ i danas prepune) da više nismo u socijalističkom, nego u kapitalističkom sustavu koji obilježavaju tržište i subjekti na njemu, među kojima su najvažnija trgovačka društva, i ona kapitala i ona osoba. Kao što je i inače svojstveno našemu mladom sustavu, Zakon o trgovačkim društvima mijenjao se mnogo puta (dvanaest), a jedanput je donesen i tzv. pročišćeni tekst (NN 152/11) koji je, za divno čudo, bio vrlo dobro sastavljen, pa je prava šteta što se dosljedno ne poštuju poslovničke odredbe koje obvezuju na izradu takvog teksta čim se dođe do treće promjene ili izmjene i dopune nekog zakona. Sve je to još važnije nakon što je Ustavni sud RH izradio, usudimo se reći, vrlo kvalitetna pravila za izradu pročišćenih tekstova slijedom kojih se dobiva pregledna i lako uporabljiva cjelina.
Sve ‘na daljinu‘
Dijelom zbog obveze primjene raznih europskih smjernica, a dijelom i izvan toga, nedavno je prihvaćena i trinaesta novela Zakona o trgovačkim društvima (treba se samo nadati da taj broj neće biti nesretan). Ta izmjena i dopuna Zakona u javnosti je najviše odjeknula zbog uvođenja osnivanja trgovačkih društava (d.o.o. i j.d.o.o.) ‘na daljinu‘ (online) kao veliko pojednostavnjenje postupka i ulaska i hrvatskih državnih institucija u eru digitalizacije.
To što su zakonske izmjene stupile na snagu prvog dana nakon objave, ne znači da će se od sutra tvrtka moći potpuno registrirati ‘na daljinu‘. Tu i druge izmjene trebat će čekati barem šezdeset dana, dok se ne donese pravilnik kao podzakonski akt. A donošenje takvih pravilnika zna potrajati i mnogo dulje
Zato je odmah uslijedila i izmjena Zakona o sudskom registru, a propisan je i rok od šezdeset dana za donošenje posebnoga pravilnika kao podzakonskog akta. Iako je novela ZTD-a na snazi (stupila je na snagu prvog dana nakon objave, što je neuobičajeno), u praksi se ne primjenjuje, kao da nije ni donesena. Treba se nadati da će podzakonski akt biti donesen na vrijeme jer postoje primjeri višegodišnjega kašnjenja.
Treba reći da je u malom dijelu to osnivanje online bilo moguće i s pomoću projekta Hitro.hr, ali europski standardi zahtijevali su da se isključi osobna nazočnost bilo gdje, pa i kod javnog bilježnika i u Fini. To je lijepa novost, ali treba se pitati je li prosječan poduzetnik spreman na to i hoće li pravna sigurnost biti ugrožena.
Rasterećena tzv. glavna knjiga
Novost je također da se predmet poslovanja više ne unosi u glavnu knjigu sudskog registra, osim iznimno ako je riječ o visokoreguliranim djelatnostima, nego se kao obični evidencijski podatak izrađuje popis djelatnosti koje su predmet poslovanja subjekta upisa. To je sigurno dobro jer je taj podatak opterećivao glavnu knjigu, a nije sprječavao obavljanje poslova i izazivao ništetnost.
Nekako je tiho prošla novost koja se svodi na ukidanje trgovca pojedinca, uz lakonsko obrazloženje da su u praksi bili rijetkost i bez kvalitetnih prijelaznih odredbi. U Hrvatskoj ih ima samo desetak pa će oni nastaviti poslovati prema pravilima obrta.
Novo je također da se snižava iznos temeljnoga kapitala koji je potrebno uplatiti prije osnivanja d.o.o. na pet tisuća kuna i da će umjesto dosadašnja tri člana j.d.o.o. moći osnovati najviše pet članova.
Tajna društva
Valja pohvaliti kao dobru reakciju na potrebe prakse i mogućnost da sudska presuda zamijeni ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Naime, praksa se tome jako odupirala, a postoji mnogo slučajeva u kojima se zbog tih odupiranja pogodovalo onomu tko se nije ponašao u skladu s preuzetim obvezama, a moralo bi biti baš obratno. Na kraju, propisana je i obveza da javni bilježnik dostavi Poreznoj upravi ugovor o tajnom društvu, što se, gotovo je sigurno, u praksi neće poštovati; ako se htjelo, moglo se jednostavno zabraniti takva društva.
Ta zabrana može se lako izigrati, u praksi nije bila problematična, ali postoji tradicija mnogih stranih prava koja priznaju tu vrstu društva. Argument da se to radi zato što takav član ima pravo sudjelovanja u dobiti i gubitku nije uvjerljiv i prihvatljiv, kakav bi morao biti. Zaključno, s tom novelom mnogo smo manje zadovoljni nego što je to bilo moguće izvesti, ali ipak je pozitivna, a njome ispunjavamo i obveze prema Europskoj uniji. Ipak, šteta je što nije još bolja i što se nisu izbjegli doista loši i/ili nepotrebni dijelovi (stupanje na snagu prvoga dana, anonimno tajno društvo, trgovac pojedinac ili barem prijelazne odredbe u svezi s tim).