I tata bi sine! Prošle godine svima su, neovisno o industriji, poslu kojim se bave, poziciji koju obnašaju bila puna usta ‘digitalne transformacije‘, a ne mogu jasno konkretizirati što je to ona. I sada se svi kunu u nju pripisujući joj nadnaravne moći koje organizacije vode do izvora vitalnosti i prosperiteta. I tata bi sine! Nažalost, stvarnost je malo drugačija i nema tog čarobnog štapića kojim se jednim potezom ‘mijenja‘ staro za novo, sporo za brzo, nesposobno za učinkovito, analogno za digitalno… Upravo zato što je to teško, složeno i iziskuje dugoročni angažman, čak devet od deset digitalnih transformacija ne uspije. S takvim postotkom imate više šanse dobiti na ruletu nego uspješno provesti digitalnu transformaciju.
Prijeteći ledenjak
Nema više organizacije koja je prevelika da bi propala, samo onih koje su prespore da bi djelovale, a takve su nažalost preglupe da bi preživjele. U idućih deset godina nestat će ih 40 posto. Svi lideri današnjice već imaju digitalno-transformativni predznak.
Ali što je digitalna transformacija (DT) i zašto je uopće s takvim postotkom (ne)uspješnosti pokušavati provesti? Nema univerzalne definicije koja za svaku organizaciju opisuje što DT jest. Zajedničko je da ona podrazumijeva uvođenje i primjenu modernih tehnologija u svim segmentima poslovanja, što iz temelja mijenja način na koji organizacije posluju, a pritom i ponovno uče kako pružiti vrijednost korisnicima, ali i zaposlenicima.
>>>Digitalna transformacija: Svijet je daleko odmaknuo, hrvatske škole tek na početku
Pojednostavnjeno rečeno, riječ je o evoluciji i stvaranju inteligentnije i inovativnije organizacije: uključivanjem korisnika (interakcija, personalizacija, korisne aplikacije), osnaživanjem zaposlenika (suradnja, integracija, umrežavanje), optimizacijom operativnog poslovanja (bolji end-2-end procesi, brže donošenje odluka, veća učinkovitost, kvalitetnija infrastruktura) i transformacijom proizvoda i usluga (boljim uvidom u potrebe i preferencije korisnika dolazi se do većeg razumijevanja što im treba i kako im to osigurati).
Digitalna transformacija je ledenjak, gdje se nekih 90 posto posla, što je preduvjet da se stvari postave na stabilne noge, ne vidi nužno izvana i zato je strah i trepet tromih titanic organizacija. Riječ je o iznimno složenom i kontinuiranom procesu, nikako jednokratnom projektu i putovanju na koje ide cijela organizacija, a ne samo odjel IT-a, što je najčešća i vrlo opasna pogreška koju mnogi čine. Štoviše, DT nikad i nikako ne smije biti sveden samo na informatički aspekt poslovanja, pogotovo jer obuhvaća: razvoj, rast, klijente, zaposlenike, proizvode, usluge, korporativnu kulturu… i zato nije opcija nego nužnost. Istraživanja koja to potvrđuju ne nedostaje.
Prema MIT Sloan Management Reviewu 78% sudionika izjasnilo se da je DT ključan za njihovo poslovanje, a 93% zaposlenika drži da je ispravan put kojim organizacija mora kročiti. Analiza Vanson Bournea je pak pokazala da je 80% organizacija u strahu da će ako se ne transformiraju zaostati, a 54% ih misli da će propasti. Gartnerov ‘CEO Survey‘ navodi da je 56% ispitanih predsjednika uprave potvrdilo da je digitalni iskorak zaslužan za rast dobiti, što je potvrdio i PwC-ov ‘Digital IQ 2017‘, prema kojem je zahvaljujući digitalnoj transformaciji 82% kompanija koje su ostvarile najbolji financijski rezultat istaknulo da bolje razumiju ulogu zaposlenika i klijenata, a 80% smatra DT ključnim djelom inovativnog procesa i budućeg poslovanja. Nažalost, isto istraživanje utvrdilo je i da je samo 55% organizacija koje su započele DT provele ga do kraja.
>>>Digitalna transformacija: PwC produbljuje partnerstvo s Microsoftom
Razlog je jednostavan - izgleda lako, ali nije. Riječi su riječi, ali djela su djela, a mnogi se ne hvataju ukoštac s ključnim stvarima koje su driveri digitalne transformacije: jasna strategija (strateško poslovno, a ne IT pitanje), vodstvo s vrha (uprava, a pogotovo predsjednik uprave je njezin nositelj, advokat i glasnogovornik), interakcija (suradnja, suradnja, suradnja svih odjela), korporativna kultura (svi zaposlenici moraju sudjelovati, misliti i ponašati se digitalno) i klijentocentričnost (trebaju osnažiti krajnjega korisnika i dati mu dodatnu vrijednost).
Među 40 posto
Ako govorimo o pravoj digitalnoj transformaciji onda je tu riječ o transformaciji cijele organizacija i sustava poslovanja, što za sobom povlači: izgradnju modernog sustava, promjenu u načinu komunikacija, digitalnu aktivaciju, nova strateška partnerstva i, naravno, nove usluge, a prvi korak je često prijeko potrebna promjena mentalnog sklopa. Biti statičan i ignorirati promjene nije opcija, a intenzitet tehnološke promjene ne diktira samo način na koji poslujemo nego način i na koji živimo i bit će sve brži.
Čak devet od deset digitalnih transformacija ne uspije. S takvim postotkom zapravo imate više šanse dobiti na ruletu nego uspješno provesti digitalnu transformaciju.
Svidjelo se to nekima ili ne, danas živimo u digitalnom svijetu i nije bitno koliko je organizacija velika ili mala, već koliko je agilna i svjesna potrebe za promjenom, jer ako nije i ako ne shvati kako primijeniti i upravljati novim tehnologijama naći će se među 40 posto organizacija koje će nestati u sljedećih 10 godina.
Prošla slava ne jamči budući uspjeh, a ignorirati činjenicu da se svijet mijenja i da se s njime mijenjaju pravila igre ima za zastarjele poslovne modele pogubne činjenice. Nema više organizacije koja je ‘prevelika da bi propala‘, samo onih koje su ‘prespore da bi djelovale‘, a takve su nažalost ‘preglupe da bi preživjele‘ i samo je pitanje koliki će bit prasak kad se takvi dinosauri suoče sa surovom realnošću meteora koji nezaustavljivo leti u njihovom smjeru. Darwin nije bez razloga rekao kako ‘ne preživljavaju najjače vrste, ili najinteligentnije, već one koje su NAJPRILAGODLJIVIJE promjenama‘.
Četvrta industrijska revolucija
One organizacije koje nisu spremne transformirati se u ozbiljnoj su opasnosti da ih vrijeme pregazi i da dožive sudbinu jednoga Kodaka, koji je da stvar bude bolja, prvi još 1975. napravio digitalnu kameru, ali je ‘sjedio‘ na njoj jer ga je bilo strah da digitalija ne kanibalizira film ili nedodirljive Nokije, tj. globalnih lidera prije samo par godina kojih danas više nema jer nisu bili spremni prilagoditi se izazovima novih vremena.
>>>Digitalna transformacija u javnom sektoru
Uostalom danas glavnu priču vode digitalni transformatori koji nisu postojali prije dvadesetak, dapače troje njih ni prije 10 godina: Airbnb (najveći globalni pružatelj smještaja koji nema nijednu nekretninu), Uber (najveća svjetska ‘taksi‘-služba koja nema nijedan automobil), Alibaba (najveća svjetska maloprodaja koja nema inventuru), Facebook (globalno najveći medij koji sam ne kreira sadržaj), Netflix (najveći svjetski TV provider koji nema nijedan svoj kabel…) ili Instagram (najveća fotografska kompanija koja nema nijedan fotić). Mnogi od njih danas više nisu disruptori nego mainstream. Što nam to govori? Novo vrijeme, nova pravila, a budućnost pripada onima koji je kreiraju. Ne zovu bez razloga digitalnu transformaciju četvrtom industrijskom revolucijom koja jučerašnji san čini sutrašnjom javom.
U današnjem hiperpovezanom svijetu donedavno najveće globalne kompanije zamijenili su neki drugi igrači, novi lideri, budući shapersi – Apple, Alphabet, Microsoft, Amazon, Facebook – i svi imaju isti digitalno-transformativni predznak. ‘Tate‘ s početka priče, znate što vam je činiti ako ne želite (pre)brzo postati djedovi.
PIŠE IGOR VUKASOVIĆ menadžer Korporativnih komunikacija, Addiko Bank