Nakon nedavnog teksta o imisijama sa splitskoga Karepovca mnogi su se čitatelji javili s upitima o drugim negativnim čimbenicima koji im ugrožavaju poslovanje ili (samo) umanjuju ugodu života na određenoj lokaciji. Prema jednoj prihvaćenoj teorijskoj definiciji (Petar Klarić, Martin Vedriš), imisije su utjecaji koje plinovite, krute i tekuće tvari koje dolaze s jedne nekretnine imaju na druge (ne nužno samo susjedne) nekretnine. No uz krute, plinovite i tekuće imisije treba u obzir uzeti i zvučne. Neke od imisija i njihove posljedice dobro su pravno normirane, ali ima i onih koje zaslužuju bolju regulativu.
Tako se reguliranjem imisija bavi Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji se u čl. 110. bavi imisijama s jedne na drugu nekretninu, dakle odnosom između vlasnika više nekretnina. Tu je i Zakon o obveznim odnosima, koji se u članku 1047. također bavi imisijama, ali nema nikakvo ograničenje u vezi s nekretninama. Na kraju moramo spomenuti poseban zakon – onaj o zaštiti od buke, koji ima golem potencijal, ali, nažalost, u praksi (pre)malo znači.
Posredne i neposredne
Prekomjerna imisija prema hrvatskim je zakonima zabranjena, ali ako je za tu djelatnost dobiveno dopuštenje vlasti, nije moguće tražiti njezin prestanak, nego samo naknadu štete i uvođenje prikladnih mjera da se imisija spriječi ili smanji. Ako dopuštenja nema, moguće je tražiti prestanak djelatnosti
Osnovna je podjela na neposredne i posredne imisije. Neposredne su zabranjene, npr. netko izlijeva vodu iz svojeg (ili bilo kojeg) stana u tuđi stan ili vrt, baca smeće (nažalost, niz je primjera u visokim zgradama) na isto (tuđe) mjesto i sl. Drukčije je ako je riječ o posrednim imisijama, a to su (prema zakonskoj definiciji iz Zakona o vlasništvu) one koje s jedne na drugu nekretninu dođu (dospiju) slučajno ili prirodnim silama. To su, primjerice, vjetar, pad – nagib, potres, poplava, tlakovi itd., pa ako slučajno ili prirodnim silama na drugu nekretninu dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, buka i sl., to je imisija koja je posredna i (načelno, postoje iznimke) zabranjena. U praksi će najčešće biti razne vode, neugodni mirisi i buka. Svatko lako može zamisliti nešto takvo dok se odmara na svojoj terasi ili dok ima jako važan sastanak u svojem uredu ili dok zaposlenika tijekom obavljanja posla ometa takva imisija koja nanosi štetu i zaposleniku i poslodavcu. Primjerice, neugodan miris izravno uništava ugostiteljsku djelatnost, jako oglašavanje životinja i mnoge druge djelatnosti. Karepovac je danas samo personifikacija, ali malo tko nije trpio zbog susjedova roštilja ili plamenika ili kamina, zbog buke koja možda nije kao iz zvučno izoliranog diskokluba, ali nije ni daleko.
Ugroženi građevinari
Kad je riječ o imisijama koje se vide, u praksi se tako spominju osobe bez odjeće bez obzira na to što rade, ali i posebno s obzirom na to što rade, a od zvučnih glazba koja je znakovita za neku društvenu skupinu ili čak i narod, pri čemu umjesto glazbe to mogu biti i razni govori (pa i politički bilo iz povijesti li sadašnjosti) ili općenito zvukovi. U jednom slučaju na susjedovoj terasi okupili su se prijatelji pušači lula, u drugom susjed beskonačno zagrijava motor na automobilu ne brinući se o onečišćenju i otvorenim prozorima u neposrednoj blizini, poznat je primjer lajanja psa koje je zabranio sud u Istri itd. Poznato je da jedan naš zakon iz područja građenja omogućava jedinicama lokalne samouprave da zabrane građevinske radove tijekom turističke sezone, pa od jedne do druge općine ili grada imamo različitosti kao da nije riječ o jednoj, nego o najmanje trideset država. Pri tome je ne samo čudno nego i apsurdno da se uopće ne primjenjuje Zakon o zaštiti od buke, a zabranjuju se građevinski radovi (posebno uz obalu, ali ne i u Zagrebu koji je jako turističko središte). S jedne strane, isti zakonodavac u djelatnosti građevinarstva praktično ugrožava zajamčeno pravo na rad (ne rade po pet, šest mjeseci zbog zabrane i loših vremenskih uvjeta, a plaćaju porez svih 12), a s druge sam sebe ograničava jer u Zakonu o zaštiti od buke nabraja bezbroj situacija na koje se taj zakon ne odnosi.
Što je prekomjerno?
Naš zakon unutar posrednih imisija koje su načelno zabranjene razlikuje dvije situacije – prva su uobičajene imisije koje su dopuštene (npr. ako netko roštilja za svoju obitelj), druga su prekomjerne imisije. Te prekomjerne su zabranjene, ali ako je za tu djelatnost dobiveno dopuštenje vlasti, nije moguće tražiti prestanak djelatnosti, nego samo naknadu štete i uvođenje prikladnih mjera da se imisija ili spriječi ili smanji. Ako dopuštenja nema, moguće je tražiti i prestanak djelatnosti koja izaziva imisiju. Zapravo, svatko tko trpi od imisija, može tražiti zaštitu, i to od redovitog suda, ali uvijek je poželjno obratiti se inspekciji. Danas je tehnički moguće jeftino i brzo provesti razna mjerenja koja je moguće iskoristiti u postupku, a preporučljiv je i postupak tzv. osiguranja dokaza – to je sudski izvanparnični postupak.