Nerijetka pojava su neprospavane noći žrtvovane zbog posla i poštivanja rokova. Nije ništa neobično u tome da ljudi često podređuju zdravlje ‘višim ciljevima‘, bili oni rezultat roditeljskih obveza, odnosno brige o malenom djetetu ili cjelonoćnog učenja pred ispit.
Biti neispavan danas je postalo toliko normalno da vrlo često neprospavane noći postaju neizostavni dio života. Istraživanja pokazuju da čak 31 posto američke i kanadske populacije pati od manjka sna, a Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi da se čovječanstvo nalazi usred katastrofalne epidemije neispavanosti, prenosi Psych Central.
Neispavanost vodi do PTSP-a
Mnogi bi sada mogli pomisliti da neispavanost nema baš tako katastrofalne posljedice kao što WHO upozorava. Iako se često oni koji su ‘preživjeli‘ neprospavanu noć naredni dan pomalo osjećaju ponosno zbog toga, psihičke posljedice takvog ponašanja znatno su gore od fizičkih.
>>>Kako si priuštiti miran i kvalitetan san
Istraživanje o snu, odnosno manjku istog, otkrilo je da postoje značajne posljedice kada je u pitanju nedostatak sna. Među mnogim štetnim ishodima su povećane negativne emicije, te nesposobnost razlikovanja prijetećih i neprijetećih podržaja. Možda na prvu ne zvuči strašno, ali upravo ta nesposobnost često se smatra kao osnova za anksiozne poremećaje, uključujući opći anksiozni poremećaj te posttraumatski stresni poremećaj.
Uspavani mozak posebno je osjetljiv na negativne emocije i pojačanu tjeskobu.
U tim slučajevima, pojačana negativna pristranost dovodi do iskrivljene percepcije nejasnih podražaja koji se percipiraju kao prijetnja. Rješavanje takve pristranosti presudno je za upravljanje tjeskobom.
Manjak sna stvara pojačan strah
Ostaje pitanje kako nekoliko izgubljenih sati sna može imati takav drastičan utjecaj na mozak i emocionalnu disfunkciju? Da bi pronašli na to pitanje odgovor, tim neuroznanstvenika istraživao je odnos između sna i straha konsolidacije. Pretpostavili su da je manjak sna povezan s povećanom senzibilizacijom u određenom području mozga, poznatom kao amigdala, što dovodi do povećane reaktivnosti na negativno percipirane podražaje i stvara pojačan strah.
>>>Pospremanje kreveta donosi više štete nego koristi
Odavno je poznato da amigdala igra ključnu ulogu u razvoju i stjecanju straha. Amigdala je veza s drugim dvjema regijama mozga, ventrodemijalnim perfrontalnim korteksom (vmPFC) i insulom, koji dokazano utječu na proces stvaranja straha.
Velik dio kliničkog istraživanja o vmPFC-u pokazao je da on ima ključnu ulogu u reguliranju emocija. Kada je podražaj prisutan, amigdala počinje formirati odgovor, a bez svojevrsnog odobrenja vmPFC-a odgovor se ne može realizirati. Veza s vmPFC-om u konačnici rezultira smanjenjem aktivnosti amigdale. Insula sudjeluje isto tako u obradi emocija, ali za razliku od vmPFC-a, veza insule s amigdalom povećava aktivnost amigdale, što djeluje kao pokretačka snaga za razvoj straha.
Te dvije veze dovele su do dva povezana predviđanja, prvo neostatak sna povezan je sa smanjenim povezivanjem amigdale i vmPFC-a, te povećava povezivanje amigdale s insulom. Da bi testirali te dvije hipoteze znanstveci su proveli istraživanje na skupini od 70 studenata koje su podvrgnuli zadacima povezanima sa strahom nakon što 24 sata nisu spavali.
>>>Kućni ljubimci pomažu psihički oboljelima
Zadak se sastojao od neutralnog uvjetovanog podražaja u obliku tri kvardata različitih boja, te uvjetovanog poticaja koji uključuje blagi električni šok. Cilj je bio povezati dva podražaja tako da sudionici nakon što ugledaju tri kvadrata reagiraju kao što bi reagirali na blagi strujni udar, čak i ako do strujnog udara nije došlo.
Manjak sna ima temeljnu ulogu u stjecanju straha putem selektivnih promjena u amigdali.
Nakon zadatka, magnetskom rezonancijom praćene su promjene u aktivnosti amigdale. Test je proveden dok su sudionici odmarali nemisleći pritom na ništa posebno. Baš kao što su istraživači pretpostavili, rezonancijom je otkriveno povećanje veze između amigdale i insule tijekom odmora, dok je istovremeno kod kontrolne skupine koja je prethodno spavala osam i više sati prisutna jača veza amigdale i vmPFC-a.
Više sna = veća samouvjerenost
Kod skupine lišene sna također je otkrivena veća emocionalna uzbuđenost, a sukladno pretpostavkama u toj skupini primjećen je i veći strah nego u kontrolnoj grupi. Ukupno rezultati su pokazali da manjak sna ima temeljnu ulogu u stjecanju straha putem selektivnih promjena u amigdali.
>>>Samohrani očevi u dvostruko većoj opasnosti od prerane smrti
Otkriće može imati velik utjecaj na način života. Nedostatak sna uvelike negativno utječe na životne situacije, bilo one privatne ili poslovne, a sve zbog lažno generiranog osjećaja straha. Znanstvenici ističu da nekoliko dodatnih sati sna tjedno može dovesti do veće kontrole nad vlastitim mislima, emocijama i ponašanju, te do života s manje straha i više samouvjerenosti.