Šefovi obveznih mirovinskih fondova počeli su davati ostavke zbog mogućeg ‘sukoba interesa‘. To je posljedica zakonskih promjena koje su stupile na snagu, a kojima se zaposlenicima društava koja upravljaju obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima zabranjuje da budu članovi nadzornih odbora hrvatskih kompanija, premda u njima imaju vlasničke udjele, a u nekim su veliki suvlasnici (primjerice u Končaru i Podravki).
Za komentar te odredbe upitali smo Jakšu Barbića, autora brojnih zakona i uglednog pravnika:
- Ne smije se ograničavati pravo dioničara koji ima udjele u društvu, a naročito ako su institucionalni investitori, da ne mogu postavljati ljude u nadzorne odbore po vlastitom izboru. To je pogrešno po mome mišljenju. – rekao nam je u telefonskom razgovoru Barbić.
Upozorava kako se ne može i ne bi smjelo ograničiti pravo koje je stečeno ulaganjem kapitala.
- To je ustavna odredba koja je vrlo jasna. Jedno od prava jest da svaki dioničar može predlagati i slobodno glasovati o izboru članova nadzornih odbora. To je jedno od temeljnih prava koje ima svaki dioničar. Ovakva odredba, po mome mišljenju, ograničava to pravo koje su imali i po zakonu imaju, i ne bi ga se smjelo ograničiti – kaže profesor Barbić.
Napominje kako bi, iako ne želi prejudicirati odluku, bilo osnove za pokretanje ocjene ustavnosti toga zakona i odredbe.
- Nije stvar države da ograničava nekome da bude član nadzornog odbora neke tvrtke, to je stvar dioničara i njegove odluke. Država može reći da jedan zaposlenik mirovinskog društva može biti u određenom broju nadzornih odbora, a ne može se ova zabrana ticati samo jedne strane – rezolutan je Barbić. Napominje kako je interes fonda da ima nadzor, da utječe na politiku poslovanja društva, a kome će ta nadzorna uloga pripasti, stvar je odluke fonda.
- Mi tipično postupamo na krivi način. Naime, dogodi se eksces i umjesto da se utječe na to, mijenja se pravna norma i generalno se zabrani svima. To nije dobro – zaključuje Barbić.
Podsjetimo, ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić obrazlagao je u ime Vlade izmjenu paketa zakonskih propisa (među njima i Zakon o obveznim mirovinskim fondovima) time što se u praksi ‘pokazalo da predsjednici i članovi uprava mirovinskih fondova mogu doći u sukob interesa‘. Konkretan primjer nisu nikada rekli.