Josip Faletar: Raspodjela trupaca je i protiv Slavonije i protiv zakona

Javni poziv Hrvatskih šuma za preraspodjelu trupaca za drvoprerađivačku industriju očekuje se početkom studenoga, a u Spačvi se nadaju da bi ih u toj državnoj tvrtki, a ponajprije u Ministarstvu poljoprivrede, mogli poslušati i promijeniti pravila raspodjele trupaca utvrđena početkom godine Pismom razumijevanja između HŠ-a i drvoprerađivača. Predsjednik Uprave Spačve Josip Faletar uz investicije i projekte ističe rast proizvodnje i prihoda njegove tvrtke, koji bi mogli biti i veći da je raspodjela prema njemu pravednija, a iako je diplomatski odgovorio na naše pitanje, nije isključena ni tužba protiv HŠ-a i države.

Ova je godina ogledna, postoji li inicijativa da se analizira dosadašnja raspodjela trupaca?

– Očekujem da ćemo vrlo brzo o tome intenzivno razgovarati, ali nisam siguran da ćemo nešto promijeniti. Žao mi je što smo zbog ovakve raspodjele trupaca spriječeni ostvariti više jer imamo kapaciteta uvesti još jednu smjenu, ali smo s Pismom razumijevanja ograničeni na 50.808 kubika sirovine, što je maksimum koji neka tvrtka može dobiti, samo zato što smo veliki.

>>>>Spačva: U raspodjeli hrasta prošli samo malo lošije nego lani

Gdje još nabavljate sirovinu?

– Uvozimo iz Bosne, nešto malo iz Srbije, 200 kubika na mjesec, kupujemo od manjih pilana, na godinu je to oko pet tisuća kubika. Lani smo opravdali 74 tisuće kubika trupaca. Da smo prije deset godina podijelili Spačvu na četiri tvrtke, dobili bismo sada ukupno više, kao što su davno napravili neki naši konkurenti, doduše ne s ovom namjerom, ali dobro im se poklopilo. Doduše, bio je prijedlog da se trupci dijele prema vlasničkom principu, a ne prema tvrtkama, ali to je rezolutno odbijeno. Tim sustavom netko tko radi niži stupanj finalizacije može napredovati prema višem, ali mi ne i to je na neki način nelojalna konkurencija.

Kako bi to trebalo urediti?

– Jedna varijanta je tržište, iako nisam siguran koliko je dobra, ali bolje i to nego ovo sad što imamo.

Nastradali bi mali jer bi veliki mogli kupiti koliko im treba, uz popust na količinu, a malima što ostane.

– Da, ali jedan od kriterija trebao bi biti veća dodana vrijednost, novostvorena vrijednost, tj. bruto dobit i plaće te broj zaposlenih. Osim toga, mora se uvažiti lokalitet, tj. da se ti trupci koji su rasli u Slavoniji prerade u slavonskim tvrtkama jer je logično da od tih trupaca najviše koristi trebaju imati ljudi koji tamo i žive, kao što Dalmatinci i Istrijani imaju koristi od mora.

A nije li i to na neki način gušenje tržišta kao i limit od 50 tisuća kubika. Jer ako tvrtka u Kaštel Sućurcu proizvodi sjajan namještaj, zašto bi joj se uskratilo više trupaca samo zato što nije iz Slavonije?

– Pa ako smo već napravili ograničenja, napravimo ih onako kako treba, da sirovinu dobiju oni kojima je najpotrebnija i koji je i imaju. Jer zašto je onda Vlada pokrenula Projekt Slavonija nego da spasi tamošnje gospodarstvo? Mi ondje imamo poljoprivredu i šumu, ništa drugo. A upravo je Pismo razumijevanja usmjereno direktno protiv Projekta Slavonija zato što je Vukovarsko-srijemska županija, u kojoj raste hrast, dobila za 24 posto manje trupaca nego lani. I onda govorimo o poštenome modelu ili o ruralnom razvoju. Koji ruralni razvoj?! U Spačvi je od 850 radnika 300 iz Vinkovaca, ostalo je iz okolnih sela. E, pa mi smo ti koji potičemo ruralni razvoj.

>>>Zbog nedostatka sirovine radnicima Spačve prijeti otpuštanje

Čovjek koji propagira Projekt Slavonija jest ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, ujedno glavni gazda Hrvatskih šuma koje, prema vašemu mišljenju, rade protiv Projekta Slavonija. Jeste li to njemu pokušali objasniti?

– Jesmo, na sve moguće adrese smo se obraćali i nadam se da će biti sluha jer ovo nema smisla. Rečeno mi je da je na nedavno održanom Savjetu za Slavoniju u Osijeku ministar rekao da će sa slavonskim županima razgovarati na temu sirovine. Ne dobijemo li sirovinu, umjesto da zaposlimo 200 novih radnika morat ćemo smanjiti njihov broj za njih 150, koji će otići na kolodvor u Vinkovcima i kupiti jednosmjernu kartu za Irsku.

Zar nije Borislav Škegro, osnivač Quaestus fonda, HDZ-ovac. Zašto on ne pita ministra?

– Teško mi je o tome nešto reći, on je u Nadzornom odboru, a mi vodimo tvrtku...

Ali on je HDZ-ovac, na vlasti je HDZ, pa može ga ministar barem primiti...

– Bilo je nekih najava da se nađu i porazgovaraju, ali nije bilo sluha. No ovdje želim nešto drugo naglasiti – Zakon o tržišnom natjecanju kaže da ne možete nekog ograničiti u radu, što znači da je Pismo razumijevanja protuzakonito. Taj model ne može funkcionirati, niti to EU potiče.

Hoćete li tužiti Hrvatske šume i državu zbog toga?

– Već mjesecima otvoreno govorimo da smo jako nezadovoljni ovom raspodjelom, da je postignut dogovor koji nam nanosi tešku štetu, jer mi ne samo da smo zaposlili nove radnike već ih želimo zaposliti još više, finaliziramo sve naše proizvode i ulažemo u modernizaciju. Spremni smo iskoristiti sva pravna sredstva koja nam stoje na raspolaganju kako bismo osporili zakonitost Pisma razumijevanja.

Imate li istomišljenike u drvnoj industriji? Čini mi se da ste u manjini.

– To je zato što je najviše malih tvrtki i one misle da im odgovara ovaj model, iako čak i njima ne odgovara. U Slavoniji su male pilane nezadovoljne jer su dobile 15 posto manje trupaca, a govorili su im da će dobiti više. Sve ovo može dovesti do toga da ostanemo bez dijela radnika, iako za sada s tim nemamo problema. Možda je tome razlog naše poslovanje i odnos prema radnicima. Imamo kolektivni ugovor s tri sindikata, jasna pravila rada, božićnicu, regres, pomoć pri smrti roditelja, slobodne dane prilikom rođenja djece i to rijetko tko u drvnoj industriji ima. Ali ne možemo isključiti da i našu tvrtku neki radnici napuste.

Sve to stoji, ali nisu vam baš ni nešto poticajne plaće za ostanak u tvrtki. Prosječno isplaćujete 3800 kuna.

– Naše su plaće veće od prosjeka drvne industrije i Vukovarsko-srijemske županije. Lani je to bilo 4500 kuna kad se uračunaju dodaci, primjerice, prijevoz, božićnica, regres, a to su sve stvari kojima se koristimo da ih maksimalno isplatimo. Znam, i radnici mi kažu da taj dio nije plaća, ali ga ipak dobiju. Bilo bi dobro da neoporezivi dio za božićnicu i regres bude 5000 kuna, a spremni smo isplatiti i 13. plaću ako bi se povećao neoporezivi dio. Morat ćemo povećati plaće, ali bilo bi dobro da nas i država malo rastereti.

Koliko bi to rasterećenje trebalo biti?

– Ako bismo sad dali neto plaću šest tisuća kuna, gotovo toliko bismo morali platiti i državi. Mislim da bi davanja državi trebalo prepoloviti i mi poduzetnici mnogo lakše bismo povećali plaće radnicima.

Rekli ste da ćete morati povećati plaće. Kako bi to utjecalo na investicije?

– Sigurno će ih biti manje, ali te plaće trebaju porasti, s tim da trebamo voditi računa da ne smijemo prestati investirati. Otkako je Quaestus fond preuzeo Spačvu, do kraja 2017. uloženo je 60 milijuna kuna u tehnologiju, opremu, infrastrukturu, u sušare, vozni park – viličare, kamione, traktore, natkrivanje krovova koji su curili, asfaltiranje, a sad ćemo riješiti dio kanalizacije. Samo je lani investirano 27 milijuna kuna. Dakle, sve su to nužne investicije.

>>>‘Ambiciozna’ Spačva nabavila u Europi jedinstven stroj za obradu furnirskih trupaca

Kako su se te investicije odrazile na poslovanje?

– Lani smo imali 203 milijuna kuna prihoda, od čega na izvoz otpada 134 milijuna, a dobit je bila 7,5 milijuna kuna. U 2013., godini prije nego što će tvrtku preuzeti Quaestus fond, ukupni je prihod bio 190 milijuna kuna, ali dio je otpadao i na prodaju nekretnina, a temeljnim poslom uprihodovalo se 105 milijuna. Dakle, za četiri godine smo gotovo udvostručili prihod, restrukturirali tvrtku i povećali broj radnika za 280. Procjenjujem da bi ova godina mogla završiti s 230 milijuna kuna prihoda i 15 milijuna kuna neto dobiti jer smo podigli cijene proizvoda i otvorili nova tržišta. Započinjemo još jedan investicijski ciklus od 60 milijuna kuna. Jedna od najvećih investicija vrijedna 30 milijuna kuna je ona u suhu doradu, koja bi trebala proraditi sljedeće godine, s tim ćemo moći jako skratiti postupak sušenja.

Koji su izvori financiranja? – Lani je Quaestus fond dokapitalizirao Spačvu s 30 milijuna kuna tako da imamo vlastitog novca. Jedan dio ćemo financirati iz dobiti, a manji dio kreditima.

Pitam vas jer se stalno nagovještava nova kriza. Ne želim dramatizirati, ali drvna industrija ima loša iskustva s krizom. Jeste li izvukli pouku iz zadnje krize?

– Spačva se tada preinvestirala, najviše u investicijama koje nisu vezane uz proizvodnju. Ulagalo se u građevinarstvo i ostalo i kad je 2008. prihod prepolovljen, a nismo investirali tamo gdje je trebalo, morali smo pasti. Često ozbiljno razmišljam o krizi, razgovaramo o tome, kriza će doći, treba paziti i ne zadužiti se previše, ali ako deset godina niste ulagali, onda morate ići u investicije. S ovom linijom suhe dorade smanjit ćemo potrebu za 50 ljudi, ali ćemo dobiti bolju kvalitetu i brži proces. A kao preventiva krizi ključna je i disperzija kupaca i tržišta. Imamo ponude od nekih kupaca da nam kupe cijelu proizvodnju pojedinih proizvoda, ali ne želimo tako, nego želimo što više kupaca i tržišta.

Što vam ide najbolje u strukturi proizvoda?

– Od 2014. zaustavili smo prodaju daske i elemenata i bilo kojeg oblika sirovine i sad proizvodimo samo finalne proizvode: vrata, furnir, lijepljene ploče, seljački pod, masivni parket te pelete i brikete. Peleti i briketi su dodatak jer od 100 kubika trupaca dobijemo 20 kubika parketa, a 80 je drvni ostatak. Onaj najlošiji dio naložimo u kotlovnicu jer nam treba toplina, a od kvalitetnijeg dijela napravimo pelete i brikete. Još nam nedostaje kogeneracija. Lani smo naložili 35 tisuća tona drva u kotlovnici, trebalo bi nam još 10 tisuća tona da imamo kogeneraciju, struju bismo prodavali, a toplinom se koristili za vlastite potrebe.

Ima li šanse da proradi?

– Kogeneracije su dobile kvotu od 120 megavata, koja je sada popunjena. Kad smo 2014. predali zahtjev HROTE-u, bili smo drugi ispod crte i od tada se ništa nije riješilo. Još čekamo jer je to investicija od sto milijuna kuna koja bi Spačvi donijela mnogo jer bismo oplemenili drvni ostatak koji ionako imamo u dvorištu, a nema ga smisla ni financijski ni ekološki transportirati daleko i prodavati za nižu cijenu.

Koji proizvodi imaju najveću dodanu vrijednost?

– Vrata, zato što se upotrebljava malo sirovine. Za sada svi proizvodi idu dobro, izvozimo u više od 30 zemalja svijeta, tamo je najvećim dijelom naše tržište. U Hrvatskoj najviše prodajemo pelete i brikete jer oni ne trpe veliki transport. Ide nam jako dobro i otvara nam se tržište Bosne i Srbije koje je blizu, dok je Italija kao najveće tržište daleko i do njega lakše dođe konkurencija iz Gorskoga kotara.

Od ukupnih prihoda većinu ostvarujete u izvozu...

– Direktno ostvarujemo 70 posto, a indirektno, primjerice od furnira preko nekih tvrtki koje ga praktički prosljeđuju u izvoz. Imamo i neke kupce furnira koji ga spajaju, dakle dorade ga i opet ga izvoze, tako da više od 90 posto furnira furnira završi na stranim tržištima. Mnogo smo investirali u furnir u zadnje dvije godine, primjerice u furnirski nož od deset milijuna kuna, pa dvije sušare s peglom. Spačva jedno vrijeme nije investirala i morali smo investirati u tehnologiju jer bez toga ne bismo mogli opstati. Planiramo investirati u još jednu sušaru s peglom. Prije tri godine imali smo najlošiju opremu za proizvodnju furnira, sada imamo jednu od najboljih.

Recite na nešto o projektu vrata?

– Ponosan sam na njega, imat će najveću dodanu vrijednost. Istraživat ćemo svojstva vrata jer je drvo prirodni materijal koji je hidroskopan, odnosno upija i otpušta vlagu prirodnom regulacijom. Vanjska su vrata specifična jer vani može biti minus 10 stupnjeva, a unutra 20 i to je velika razlika. Zato vrata treba napraviti da budu stabilna, da se ne izbacuju, da ne bubre. Samim načinom obrade drva stvorit ćemo funkcionalna vrata u suradnji sa zagrebačkim Šumarskim fakultetom i osječkim Fakultetom elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija (FERIT). Šumarski će fakultet istraživati od piljenja drva do ispitivanja površinske obrade, a FERIT će se baviti praćenjem sušenja i prosušivanja drva. Četiri godine sa znanstvenicima ćemo istraživati funkcionalnost novih vrata. EU potiče takav razvoj jer velike tvrtke kao naša ne mogu dobiti poticaje za proizvodnju, ali za istraživanje i razvoj mogu i to ima logike jer je pitanje bismo li išli u takve projekte da ih sami moramo financirati.

Koja je vrijednost tog projekta?

– Ukupno 45 milijuna kuna, a 20 milijuna kuna EU financira nepovratno. Spačva će dobiti 15 milijuna kuna, pet milijuna fakulteti kojima će se platiti ljudi koji rade na projektu, sirovine i amortizacija strojeva na fakultetima. Šumarski fakultet će zaposliti tri, a FERIT dva znanstvenika, a istraživanja su počela u srpnju. Inače, osim sa Šumarskim fakultetom imamo jako dobru suradnju i s Drvodjelsko- tehničkom školom u Vinkovcima, koja je ove godine upisala tri razreda, što se za druge škole ne može reći, a to je znak da su Vinkovci tradicionalno središte drvne industrije.

>>>Zašto Spačva nema drva?

Quaestus fond ima 75,8 posto udjela u Spačvi, drugi je veliki dioničar HPB. Hoće li Quaestus fond prodati svoj udio?

– U bližoj budućnosti sigurno ne.