Samo 61 kompanija, od 800 dioničkih društava u Hrvatskoj, izdala je korporativnu obveznicu. To znači da je manje od osam posto kompanija izdalo dužnički vrijednosni papir. Najveće izdanje ima Zagrebački holding, na čijem čelu je Ana Stojić Deban – 1,8 milijardi kuna. ZG holding obveznicu je izdao još 2007. godine, a u cijelosti su isplaćene 2017. godine izdavanjem novih obveznica po mnogo povoljnijim uvjetima. Interes domaćih ulagača (jer je bila riječ o kunskom izdanju) višestruko je premašio visinu izdanja.
No neke kompanije ne mogu plaćati svoje obveze po obveznicama. Najčešća obveza je plaćanje polugodišnje kamate, nakon čega slijedi potpuna isplata duga ili izdavanje novih obveznica. Najnoviji takav slučaj je tvrtka Europlantaže, stoji u obavijesti Središnjega klirinškog depozitarnog društva, koja nije uplatila novac za kamate SKDD-u, koji pak taj novac prosljeđuje vlasnicima obveznica.
>>>Marić: Izdana državna obveznica od 10,5 milijardi kuna
I što se događa u tome trenutku? U pravilu, to znači ‘default‘. Odnosno, razlog za pokretanje ili stečaja ili predstečajne nagodbe jer tvrtka ne može podmirivati svoje obveze. Nekoliko je takvih primjera u hrvatskoj korporativnoj povijesti.
U jeku najveće financijske krize, kamate po obveznicama nisu mogli plaćati Institut IGH i Ingra, koji su tada prošli kroz predstečajnu nagodbu, a ako odemo malo dalje u povijest, jedan od početaka burzovnog pada u Hrvatskoj bili su korporativni zapisi HG Spota, koji je koju godinu kasnije i propao. Može se i ne dogoditi ništa jer vlasnici obveznica neće aktivirati jamstva. Sve ovisi o tome što je u kolateralu.
>>>Mirovinci imaju šest milijardi kuna keša, pripremaju se za novu državnu obveznicu
Korporativne obveznice jedan su od načina ulaganja u kompanije. To je ulaganje manje rizično od dionica jer nije podložno velikim promjenama cijene kao u slučaju dionica. Za kompanije su korporativne obveznice ‘bolje‘ jer mogu dobiti veće iznose nego kreditom banke. Primjerice HEP ima obveznicu tešku 700 milijuna kuna, Hrvatska pošta 400 milijuna, JGL i Atlantic po 200 milijuna. Teško je vjerovati da bi ijedna banka mogla dati kredit Zagrebačkom holdingu u iznosu izdane obveznice.
Isto tako, dužnički vrijednosni papir je dobar zbog toga što tvrtka koja ih je izdala ne ovisi samo o odlukama jednoga kreditora jer, u pravilu, postoji više investitora. Izdavatelj je spreman na transparentnije poslovanje i višu razinu korporativnog upravljanja.