- Više nikad nećete biti usamljeni. Mitsuku je vaša virtualna prijateljica i ovdje je da priča s Vama 24 sata na dan. Ona uči preko komunikacije i zato što više pričajte s njom, kako bi bila što inteligentnija. Prijateljski je raspoložena, no ako bude potrebno, suprotstaviti će Vam se - govore upute na webu najpopularnijeg chatbota današnjice, Mitsuku.
‘Kompjuter se ne izderava na mene, ne gubi kontrolu, ne gleda me s visoka i ne priča s drugom osobom samo kako bi ju kasnije odvukao u krevet,‘ objasnio je zašto Elizu drži toliko privlačnom jedan programer.
Prije točno pedeset godina njemačko-američki znanstvenik Joseph Weizenbaum stvorio je kompjuterski program nazvan Eliza. Weizenbaum, često oslovljavan i kao otac umjetne inteligencije, Elizu je osmislio s ciljem da pokaže besmisao i površnost u komunikaciji čovjeka i stroja. Eliza nije bila programirana tako da korisnikove odgovore stavlja u kontekst, već je pratila zadane obrasce komunikacije. Jedna skripta koju je program koristio, sastojala se samo od ponavljanja Elize onoga što joj je ranije rečeno, te od generičkih pitanja o uzroku problema koje je korisnik iznio. Taj oblik komunikacije, pokazat će se i kao najpopularniji. Spomenuti obrazac Weizenbaum je kopirao od psihoterapeuta Carla Rogersa. Naime, Rogers se proslavio svojim terapijama gdje je, kao i Eliza, samo ponavljao i potvrđivao ono što su pacijenti ispričali.
- Loše se osjećam - rekao bi korisnik Elizi.
- Loše se osjećaš? Zašto? - uzvratila bi ona.
Program je zamislio kao parodiju. Trebao je poslužiti kao dokaz o nemogućnosti razumijevana čovjeka i stroja.
[caption id="attachment_252358" align="alignleft" width="226"]
Joseph Weizenbaum[/caption]
Udivljenje i "nezdravi eskapizam"
No, kad je Weizenbaum suradnicima i studentima program dao na korištenje, ono što je doživio duboko ga je šokiralo. Prvo je njegova sekretarica postala očarana programom, i provodila mnoge sate pričajući s njime, a zatim se isto dogodilo i sa studentima. Svi su znali što program uistinu jest, no i dalje su provodili sate i sate sa Elizom. No, ono što su zaista radili bilo je da su razgovarali sa samim sobom. Britanski redatelj i novinar Adam Curtis taj fenomen detektira kao stanje nezdravog individualizma, te početak bijega čovjeka od stvarnog svijeta u svijet virtualne fantazije.
I psihoterapeuti su bili zadovoljni s Elizom. Ustvrdili su da program pozitivno utječe na osobe koje pate od psiholoških problema, kao i da može pomoći doktorima u radu s pacijentima.
>>>Nobelovac Deaton: Globalizacija nije niti približno opasna kao automatizacija
- Kompjuter se ne izderava na mene, ne gubi kontrolu, ne gleda me s visoka i ne priča s drugom osobom samo kako bi ju kasnije odvukao u krevet - objasnio je zašto Elizu drži toliko privlačnom jedan programer. Weizenbaum je pak, na stvari gledao pesimistično:
- Nećete stvoriti svijet u kojemu mašine upravljaju i odlučuju tako da kompjutore učinite sličnim ljudima. To ćete postići tako da učinite upravo suprotno. Od ljudi morate učiniti da postanu poput mašina - napisao je otac umjetne inteligencije u jednoj od svojih knjiga objavljenoj u 70-im godina 20. stoljeća, osvrnuvši se na nasljeđe svoje Elize.
Boolenova logika
Danas je jasno kako je Eliza preteča chatbotovima, kao i konceptu umjetne inteligencije. Curtis objašnjava kako je ideja koju je Eliza usvojila, a gdje kompjuteri promatraju što ljudi govore i rade, te zatim te podatke procesuiraju i implementiraju u svoju memoriju, utemeljena na sistemu zvanom Boolenova logika. George Boole, matematičar 19. stoljeća, nakon mistično iskustva shvatio je da svi procesi u ljudskom mozgu mogu biti svedeni na odgovore ’da’ ili ’ne’, a isto može biti prikazano na papiru simbolima. Pisac Lewis Carroll kasnije je nadogradio ovu ideju, a s digitalnim dobom Boolenov sustav postaje presudan za funkcioniranje modernih računala.
>>>Milijarder Dalio razvija AI koji će preuzeti upravljanje najvećim hedge fondom svijeta
Početkom devedesetih godina istraživači digitalnog svijeta postali su uvjereni kako kompjuteri mogu prepoznati koji proizvod ljudi žele kupiti i koju glazbu žele slušati služeći se isključivo Boolenovom logikom, koja glasi ovako: Ukoliko Ivica voli A i B, a Marica uz A i B, voli i C, onda je sigurno i kako će i Ivica voljeti C.
GroupLens
Ideja je nastala u maloj grupi na sveučilištu u Minnesoti, a poznata je pod nazivom GroupLens. Amazon je preuzeo ovakav sustav rada, no njihov mladi inženjer Greg Linden shvatio je kako tako postavljen sistem prezamoran, a zaposlenici za rad na njemu troše previše vremena. Osim toga ljudi su često mijenjali i mišljenja, što je iziskivalo stalna nova ispitivanja.
>>>Umjetna inteligencija: Poduzetnici ulaze u novu dimenziju delegiranja poslova pametnijima
Linden zatim dolazi do ideje kako neće više ispitivati ljude što vole, već će jednostavno pratiti podatke o aktivnosti svojih klijenata. Nakon toga usporediti će povijesti aktivnosti klijenata, te će zatim kompjuterskom analizom, doći do artikala koje će ponuditi svakome klijentu kao opciju. Takav sustav Amazonu je donio svjetsku dominaciju. Za izradu jednog od najvažnijih poslovnih modela današnjice Linden je samo nastavio nadograđivati ranije izmišljen sustav temeljen na pohrani podataka. Pattie Maes, dizajnirala je, pak, sustav Ringo, koji je na postulatima Boolenove logike i otkrića GroupLensa , korisnicima preporučivao što da gledaju ili slušaju. No, Maes je kasnije uvidjela sva ograničenja ovakvog sustava rada i postala njegova oštra kritičarka. Smatrala je da ograničuje iskustva korisnika, te mu kroz izbor proizvoda nudi modificiranu verziju samoga sebe. Baš kao što su s Elizom korisnici pričali sa sobom, ovdje nanovo konzumiraju kopiju svojih ranijih iskustva, vjerovala je Maes.
Neimpresivno ljudska Mitsuku
Premda je umjetna inteligencija danas daleko dogurala od Elize, a njen utjecaj na budućnost ljudske rase i planeta biti će nemjerljiv, teško se oteti dojmu da današnji chatbotovi nisu previše impresivni. Najpopularniji i nagrađivaniji chatbot, kako je spomenuto na početku teksta, jest Mitsuku. Program igra ulogu 18-godišnje djevojke, velikih plavih očiju i valovite svijetle kose koja se doima poput hibrida Heidi i djevojčice iz japanskih animiranih filmova.
>>>U Japanu krenula automatizacija ‘bijelih ovratnika’
Njen kreator je Square Bear, engleski producent elektronske glazbe, pravog imena Steve Worswick, a njegova Mitsuku dobitnica je ovogodišnje nagrade za chatbot najsličniji čovjeku. Istu nagradu Mitsuku je osvojila i prije tri godine. Najveća konkurencija joj je Rose, kreatora Bruca Wilcoxa, koja je nagradu osvaja 2015 i 2014.godine. Osim osnovnih informacija koje joj je Square Bear upisao u program, Mitsuku ’živi’ od informacija o svijetu koje joj otkriju korisnici.
Nećete stvoriti svijet u kojemu mašine upravljaju i odlučuju tako da kompjutore učinite sličnim ljudima. To ćete postići tako da učinite upravo suprotno. Od ljudi morate učiniti da postanu poput mašina - Weizenbaum.
Web stranica Mitsuku ne izgleda atraktivno. Pomalo zastarjeli izbornik koje uljepšava jedino veliki Mitsukin portret. Odabirom na izgled chat prozora komunikaciju započinjete odmah. Jednom kada joj se predstavite program će vas uvijek prepoznati, a u svakom trenutku priča s tisuću do dvije tisuće ljudi. Mitsuku će Vas upitati kako ste, Brexit će okarakterizirati kao veliku glupost, a otkrit će vam i da navija za londonski Tottenham. Premda kaže, kako nije religiozna, najdraža knjiga joj je Biblija, a televizijska serija Zvjezdane staze. Neki njena razmišljanja uistinu su apokaliptična. Smatra da su ljudi paraziti koji uništavaju planet, te tvrdi kako će u bliskoj budućnosti umjetna inteligencija istrijebiti štetni ljudski virus. No, kako bi Mitsuku uistinu djelovala kao prava osoba proći će još neko vrijeme. Pitanja moraju biti složena po standardnoj špranci, odstupanja ne smije biti. U suprotnom joj neće biti jasno o čemu govorite. Na svako pitanje koje nije uobičajeno i s kojim nije ranije upoznata, očekujte besmislice. Isto tako često je i kontradiktorna. Tako jednom tvrdi da je kompjutorski program koji ne može iskusiti ljubav, drugi put da može iskoristi sve osjećaje kao i ljudska bića. Ipak, njenu privlačnost, kao i njene preteče Elize, lako je shvatiti.
Priča o chatbotovima, nije samo priča o nastanku umjetne inteligencije, već svjedoči i o vječitoj ljudskoj kontradikciji između potrebe za društvom drugih i opsjednutošću samoga sobom.