Nakon što smo, nadam se uspješno i zanimljivo, analizirali zapadne hrvatske regije, na red su došle četiri južne županije: Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska. Posebne su ne samo zbog krajolika nego i ‘karaktera‘. Obiteljski prijatelj rekao mi je: ‘Kad je Bog krčio Slavoniju, sav je kamen bacao iza leđa. Tako je nastao dalmatinski krš.‘ Četiri južne županije obiluju prirodnim ljepotama. Neke čak imaju veću morsku površinu od kopnene.
Turizam se događa
Bezbroj je prilika za ulaganje u taj dio Hrvatske, ali turizam, koji spominjemo u gotovo svakom tekstu jer je jednostavno nezaobilazan, nije jedina prilika i mogućnost; nije jedini važan i jedino čime se poduzetnici bave na jugu. Mnogo je infrastrukturnih projekata koji su ili u fazi provedbe ili u planu. Detaljan popis projekata u koje se do sada ulagalo, kao i koliko se uložilo u njih, možete vidjeti u tekstu ‘Investicijska snaga teška 16 milijardi kuna‘. Da, mnogo se ulagalo u hotelski smještaj, no tu su i investicije poduzetnika koji su otvorili pogone u, primjerice, Poduzetničkoj zoni Podi, a nikako ne smijemo zaboraviti ni uzdizanje poljoprivrednika u Zagori.
>>>U novom broju Lidera – Agrokor nakon Borga: Nagodba na kocki
Kako su nam poručili župani i gradonačelnici, mnogo se radi na povlačenju novca iz fondova Europske unije. Turizam je, kao što je nekoliko puta naglašeno, odličan alat za gospodarski razvoj. I takvim ga treba smatrati. Poljoprivrednici u unutrašnjosti četiriju županija trebali bi sve svoje proizvode plasirati u dalmatinske hotele, kao što bi, uostalom, trebali i nadam se da hoće, raditi i poljoprivrednici iz Slavonije i ostalih dijelova Hrvatske. Naravno, hotelijeri bi trebali potaknuti potražnju za tim domaćim hrvatskim proizvodima. Turizam nam se događa. Imamo predivno more i obalu i moramo to iskoristiti, ali ne stihijski. Dubrovnik je od odredišta o kojemu su britanski novinari potkraj devedesetih godina izvještavali kao o predivnom gradu u kojem nema gužve postao grad u kojem se u srpnju i kolovozu na Stradunu čovjek ne može ni okrenuti oko sebe. Šibenik pak, koji ima dvije UNESCO-ove zaštite, može postati Dubrovnik 2.0. Pod ‘2.0‘ mislim jednako poznat i turistički održiv.
>>>Novi Tehnopolis – Tajne tajnog prijenosa poruka
Crtica iz prošlosti
Split je nekoć bio isključivo tranzitni grad. Sjećam se vremena kad se iz njega do Omiša u ‘špici‘ sezone bez problema moglo doći u roku od pola sata. Danas je to znanstvena fantastika. Sjećam se plaža u omiškoj okolici na kojima su bili samo domaći i pokoji ‘furešt‘. Danas je to samo crtica iz davne prošlosti, takvo što više nikad neće biti moguće. I ne treba. Međutim, moraju se postaviti jasna pravila i ciljevi kakav turizam želimo i gdje ga želimo jer to su pitanja na koje još nitko nije dao odgovor.