Lista hrvatskog srama: I dalje stagniramo na dnu svjetske konkurentnosti

Dobra je vijest da se Hrvatska popela na listi svjetske konkurentnosti. Manje je dobra da smo se popeli za jedno mjesto, samo zahvaljujući padu argentinske konkurentnosti. A još je lošija vijest da je Hrvatska ove godine još manje konkurentna nego lani, ne samo u usporedbi s najrazvijenijima, nego i u ogledu s izravnim zemljopisnim i tranzicijskim konkurentima.

Prema najnovijem godišnjaku svjetske konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, Hrvatska je 60. ekonomija svijeta (među 63 promatrane države). Iza Hrvatske su samo Argentina, Mongolija i Venezuela.

- Desetljeća malih pomaka, nečinjenja i odgađanje nužnih promjena doveli su Hrvatsku na samo dno kad se promatra sposobnost privlačenja investicija, stvaranje poticajnog okruženja i napose uvjeta u kojima mladi i poletni članovi našeg društva vide za sebe i svoju obitelj budućnost u našoj zemlji.  Najnovije izvješće pokazuje da je razina promjena nedostatna što rezultira zaostajanjem u odnosu na druge države - ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost (NVK), koje je hrvatski partner IMD-a.

Na vrhu liste Singapur je s trećeg mjesta skočio na vrh, a SAD su se spustile na treće mjesto, iza Hong Konga. Irska je skočila za pet mjesta i sad je sedma, a Katar je s 14. mjesta skočio na deseto. Litva je na 29. mjestu najkonkurentnija tranizcijska država, Češka je 33., Slovenija 37., Mađarska, Bugarska i Rumunjska su susjedi i prema konkurentnosti, od 47. do 49. mjesta, Slovačka je 53., a Ukrajina je s 59. mjesta skočila na 54.

Na rezultate ovogodišnjeg Izvješća uveliko je utjecala politička i ekonomska nesigurnost u Europi koju je izazvao BREXIT. Stoga europske zemlje ove godine nisu postigle značajnije pomake na ljestvici konkurentnosti, objašnjava u sažetku godišnjaka NVK. Izuzetak je Irska koja je poboljšala svoju poziciju za pet mjesta zbog dobrih gospodarskih rezultata koje su potakli poticaji za ulaganja na globalnoj razini, javni sektor te područja kao što su brendiranje i privlačenje talenata. A među njima je i kvalitetna radna snaga koja je odselila iz Hrvatske.

IMD metodologiju temelji na analizi četiri faktora konkurentnosti: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, te 20 indeksa, 5 za svako područje.

Detaljniji uvid na razini 20 indeksa konkurentnosti ukazuje na dobre rangove Hrvatske u području međunarodne trgovine, cijena te zdravlja i okoliša. Razmjerno dobra je konkurentnosti u području stranih ulaganja, pri čemu je Hrvatska bolja od Bugarske i Slovenije.

Velikih problema i potencijala za promjenu Hrvatska ima u čak 13 indeksa konkurentnosti, pri čemu u tri područja koja se često navode kao prioritetna za reforme  (zaposlenost, porezna politika i institucionalni okvir) Hrvatska nije na samom začelju. Od područja koja nisu u povećanom fokusu razvojne politike vrijedi izdvojiti vrlo lošu konkurentnost u područjima znanstvene infrastrukture i tehnološke infrastrukture. Na samom začelju zemalja uvrštenih u istraživanje IMD-a Hrvatska se nalazi prema konkurentnosti u području tržišta rada, poslovnog upravljanja i stavova i vrijednosti relevantnih za konkurentnost.

Ovogodišnje pozitivne promjene ocjene konkurentnosti Hrvatske na razini 20 indeksa su:

• Gospodarski rezultati - poboljšanje indeksa domaćeg gospodarstva (+3), stranih ulaganja (+12) te zaposlenosti (+3)
• Efikasnosti javnog sektora – poboljšanje indeksa poreznih politika (+2) i institucionalnog okvira (+1)
• Infrastruktura – poboljšanje indeksa znanstvene infrastrukture (+2)

Najveći pad u odnosu na prošlu godinu zabilježen je u području indeksa cijena (-25),  društvenog okvira (-3), produktivnosti i efikasnosti (-3), te obrazovanja (-2).

Sljedeći indikatori poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost u okviru 4 osnovna stupa konkurentnosti:

• Gospodarski rezultati
  • Veliki prihodi od turizma i izvoza te niski indeks troškova života, niska inflacija i niske cijene najma uredskog prostora.

• Efikasnost javnog sektora
  • Stopa poreza na dobit, niske carinske barijere, devizne rezerve i stabilnost tečaja.

• Efikasnost poslovnog sektora
  • Plaće managementa i usluga, razina naknada i visok udjel žena u zaposlenosti.

• Infrastruktura
  • Investicije u telekomunikacije, obrazovana ženska radna snaga, povoljan odnos broja učitelja i učenika kao i izdvajanja za obrazovanje, udio obnovljivih izvora energije te dostupnost zdravstvenih usluga.

Najveće slabosti na razini indikatora mogu se grupirati kako slijedi:

• pravni i regulatorni okvir, birokracija, državno vlasništvo u kompanijama, zaštita prava vlasništva, prilagodljivost vladinih politika, prakse revizije i računovodstva financiranje mirovina, imigracijski zakoni;
• niska zaposlenost mladih, negativan trend rasta stanovništva, privlačenje talenata, obrazovanje zaposlenika, transfer znanja, slaba prilagodljivost na promjene
• poslovno upravljanje, vjerodostojnost menadžera, digitalna transformacija u kompanijama, upotreba digitalnih alata i tehnologije, održivi razvoj, javno privatno partnerstvo.

Kao izazovi za Hrvatsku u 2019. godini navedeni su:

• reformirati javnu administraciju i lokalnu samoupravu
• razviti i reformirati obrazovni sustav
• povećati efikasnost suradnje gospodarstva i znanstvene zajednice (bolji transfer sredstava za istraživanje i razvoj)
• smanjiti udio javnog sektora u cjelokupnom gospodarstvu
• reformirati pravosuđa

U anketi, po mišljenju gospodarstvenika, kao najpovoljniji indikatori izdvojeni su sljedeći: kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura, visoka razina obrazovanja, pristup financiranju, troškovna konkurentnost, dok su najlošije ocjenjeni: učinkovito pravno okruženje, sposobnost vlade, konkurentan porezni sustav te poslovno prijateljsko okruženje.