Piše: Ina Vojvodić
London Focus 2018, Internacionalni sajam filmskih i kreativnih produkcija «The Meeting place for International Production» održan početkom prosinca 2018 u Londonskom Design Business Centru, vrhunskom je organizacijom zaključio četvrto dvodnevno izdanje i time još jednom potvrdio status produkcijskog «Cannesa» vodećih kreativnih industrija.
Široka paleta kvalitetnog sadržaja i informacija destilirala se kroz šezdesetak panela, diskusija i radionica uz velik odaziv servisnih produkcija, regionalnih i nacionalnih udruženja profesionalaca i prisustvo delegacija filmskih komisija preko 60 zemalja, diljem Europe i svijeta. Okosnica Focusa konferencijski je program s temom globalnog remećenja «Dimensions of Disruption» pod medijskim pokroviteljstvom Varietyja i budnim okom vodećih organizacija industrije poput Britanskog Filmskog Instituta, Creative Media Europe Deska UK, ScreensSkillsa, Women on Film and TV i mnogih drugih. Focus je usto i ozbiljan europski sajam koji je proširio utjecaj na formalna partnerstva sa preko 20 europskih zemalja.
Obrtaj od dvije milijarde funti
Sajmovi ovakvog pedigrea ujedno su prilika gdje se na jednom mjestu spajaju vodeći ljudi servisnih produkcijskih kuća, ‘film-makeri‘, game-dizajneri, animatori, scenaristi i producenti s tendencijom (koraka dalje od pukog izmjenjivanja vizitki) prema izgradnji odnosa unutar industrije. Tako je i ove godine na Londonskom Focusu 2018. vrijedna iskustva, ključne prilike i izazove u kojima stvaraju, dijelilo preko 150 sudionika globalnog produkcijskog okruženja. London je ilustracije radi, dom 4000 produkcijskih kompanija s obrtajem od 2 milijarde funti, a svakoga dana na na njegovim ulicama radi oko 40 filmskih ekipa.
Kolika je važnost kreativnih industrija ilustriraju podaci Creative Freelance Federation - gdje se samo u loncu Velike Britanije “kuha”, dvanaest kreativnih podsektora koji generiraju bruto dodanu vrijednost od 101.5 milijardi funti i tri milijuna radnih mjesta od kojih svaki šesti posao dolazi iz ovog sektora.
Sajam poreznih olakšica
Jedna od prilika koje nosi Focus 2018, svakako je prilika za promicanjem lokacija svjetskih i europskih filmskih komisija, sustavima nacionalnih i poreznih olakšica (europski se tax rabati kreću između 20-30 %) a, svaka zemlja vrlo živo promovira domaće lokacije, pokušavajući privući investicije na svoj teren. Ako pak tražite filmske poticaje izvan europskih granica u vrijednosti do 50% vašeg budžeta na raspolaganju su vam milijuni dolara vrijedni programi poreznih olakšica diljem svijeta. Pristup je to lobiranja u kojem uglavnom nema većih elementa iznenađenja dok prodajno-pregovaračka taktika dolazi na red kasnije jer se «dealovi» sklapaju i «bruse» na sljedećim razinama.
Ipak «light motiv» diskusija ovogodišnjeg sajma Focus 2018 je osiguranje kvalitetnog kadra, provođenjem ozbiljne edukativne strategije kroz programe koji ciljaju na podizanje kompetencija filmskih radnika.
Nezaobilazni su i sustavi atraktivnih poreznih poticaja te i zgradnja studijske infrastrukture koja je u stanju zadovoljiti potrebe globalnog produkcijskog metabolizma. Kada se alkemijski spoje ta tri elementa, tada je neizbježna faza velikog priljeva stranih investicija, u kojem u ovom trenutku najviše «uživaju» Britanci.
100 dana odbrojavanja do Brexita
Brexit i njegov potencijalni efekt kružio je kao oblak nad mnogim panelima Focusa 2018, a neke je diskretne uvide pokušala dati diskusija istoimenog naziva » Brexit - 100 dana odbrojavanja,» iako poslovično suzdržani Britanci nisu još u mogućnosti konkretno definirati što će takav scenarij doista donijeti sektoru kreativne industrije.
Ono što oduševljava svakako je pomak prema održivosti i temama zelenih inicijativa ponajviše u filmskoj industriji sa zasebnim Green Village kutkom i nizom «zelenih i održivih» tema i radionica nevjerojatne inovativnosti i kapaciteta.
Radionice korištenja zelenih low light lampica, održivog ‘set designa‘, uporaba obnovljivih izvora energije u vidu pogonskog goriva i konačno prezentacije recikliranja svih mogućih vrsta materijala koje ostaju nakon završetka snimanja, kada produkcijama na raspolaganju stoje licencirane kompanije za zbrinjavanje otpada.
Trenutna otočka legislativa vrlo je stroga (da ne govorimo penalizirajuća), tako da produkcije imaju pravnu i moralnu obavezu propisno zbrinuti sav opasan otpad odvajanjem u specijalne kontejnere odobrene od strane Ujedinjenih Naroda.
Eksponencijalni rast snimanja- šansa za proizvodnju novih kompetencija
Stajališta panela »Kapaciteti globalnih produkcija i iskorištavanje produkcijskog rasta» - indirektno se tiču i hrvatskog produkcijskog terena, gdje posljednjih par godina svjedočimo eksponencijalnom ‘boomu‘ i pojavi internacionalnih filmskih produkcija.
U hrvatsku produkcijsku retrospektivu posljednjih godina ulazi niz projekata; Igra prijestolja u Dubrovniku, Winetteoua 2015., The Lake 2015., Robin Hood 2016., BBC-jevu McMaffia 2017., Mamma Mia! – Here we go again 2017., The Terror Ridleya Scota 2017., Otočanin 2018., te posljednji nedavni ‘wrap‘ The Master Butchers Singing Club 2018., ujedno i prve produkcije koja je iskoristila poticaje područja posebne državne skrbi (30%).
Zlatno doba britanske produkcije
Velika Britanija prolazi neviđeno “zlatno doba” i ‘boom‘ daleko većih razmjera, na čelu sa filmskom i HETV (High End TV) produkcijom, a sadašnji im trenutak iznimnog uspjeha donosi investicije u svim aspektima kinematografskog iskustva. Samo je ekonomska vrijednost filmske, TV i glazbene scene od 2014. u UK skočila na nevjerovatnih 72.4 %, suvereno nadmašujući postotke Europske unije (8.2 posto).
Jedan od vodećih ljudi britanske organizacije ScreenSkills, producent Gareth Ellis Unwin na panelu Kapaciteti globalnih produkcija govorio je upravo «o svjesnom jahanju takvog vala koji neće trajati beskonačno», no kada je već tu, treba ga znati iskoristiti na najbolji mogući način, a to je investiranjem u ljude.
Fokus na investiranje u vojsku ljudskog potencijala
Orson Wells jednom je rekao da je piscu potrebna olovka, a filmašu vojska pa su tako i Britanci ozbiljno shvatili kako bez ulaganja u ljudski kapital ovaj investicijski ‘boom‘ neće imati potrebnu vojsku, a situacija uvođenja poraznih olakšica uvela je toliku količinu posla za koji ne postoji dovoljno osposobljenih ljudi. «Trenutno smo» tvrdi Unwin «dosegli kritičnu točku za hitnim osposobljavanjem novih ljudi».
ScreenSkills, britanska organizacija koja je posvećena razvoju vještina i u potpunosti se financira novcem kreativnih industrija, za rastuće potrebe britanskog tržišta pokreće niz specijaliziranih treninga kojima je cilj osposobiti što veći broj ljudi za rad u kreativnim industrijama. Kako bi demistificirali percepciju filmske industrije na raspolaganju im je ozbiljan budžet kojim će do 2022. morati ojačati bazu ljudi. Edukacijama, praktičnim i korisnim vještinama stvarati će kadar potreban za specifičnost rada na filmskim i komercijalnim setovima, koji diljem Velike Britanije niču kao gljive poslije kiše.
Treninige će provoditi partneri SkreenSkillsa, počevši od obučavanja osoblja seta za različite poslove u rasponu od tehničkih (asistenta, tehničara svjetla ili kamere), preko operativnih i soft skill kompetencija (produkcijskih odjela), do kreativnih vještina kojima se služe art odjeli (make-up artisti, set dizajneri ili kostimografi).
Takve su «inicijative dobrodošle i potrebne diljem europskih nacionalnih produkcijskih centara», nastavlja Ellis Unwin « jer doprinose dodanoj vrijednost profesionalnih vještina i značajnom smanjenju troškova stranih ekipa, dok ujedno pozitivno utječu na trend zapošljavanja lokalnih filmskih profesionalaca».
‘Domorodačka produkcija‘
Interesantna su iskustva domorodačkih produkcija tzv. indigenous productions , možda i najsličnijih hrvatskim uvjetima (op.a pojam se odnosi na autentičnost sadržaja karakterističnu za nacionalnu ili regionalnu pripadnost) čija su iskustva podijelili ključni ljudi filmskih komisija Sardinije i Jordana, trenutno vrlo propulzivnog srednjoistočnog filmskog centra.
Direktor Jordanske filmske komisije George David ukazuje na nevjerojatan « doprinos lokalnog osposobljavanja organiziranjem brojnih radionica i edukacija» potaknutog dolaskom internacionalnih filmskih setova, nakon kojih mnogi lokalni talenti počinju raditi svoje filmove» uz «konkretne mjere propisivanja kvote angažiranih lokalnih filmskih djelatnika«.
Kvota angažiranja minimalno 50 ljudi, ovisno o veličini stranog projekta, mjera je direktnog promicanja interesa i održivosti jordanskog produkcijskog okruženja. Iako se produkcije u Hrvatskoj sada već mogu podičiti i znatno većim brojem angažiranih filmskih profesionalaca po projektu, u vrlo smo sličnoj poziciji potrebe podizanja kompetencija i svaki pozitivan input dobrodošao.
Nevina Satta iz Sardinijske filmske komisije smatra pak da je u odnosima pregovaranja sa internacionalnim produkcijama potrebna «osmišljenija metodologija » kako bi manje iskusni lokaliteti dobili « širi prostor manevriranja interesa, a ne samo poslužili kao atraktivna lokacija za trenutačne poslove i brzi wrap-up».
Građenje europske koprodukcijske mreže
Stefania Ippoliti predsjednica Asocijacije talijanskih filmskih komisija, izjavila je u razgovoru da moramo biti puno bolji u građenju europske koprodukcijske mreže. "Ako produciramo u partnerstvu sa drugim zemljama Europe, zajedno imamo više šanse naći publiku, a filmovi imaju priliku izaći izvan uskih nacionalnih tržišnih okvira i putovati diljem Europe."
S Focusa su se tako slali impulsi razvoju manjih lokalnih produkcijskih scena koje moraju inzistirati na osposobljavanju, preuzimanju iskustava i praktičnih vještina, jer tek nakon što velike produkcije napuste teren nastavlja se «svjesno jahanje vala» i dugoročno stvaranje prilika malih zemalja.
Podrška domaćoj produkciji
Ove je godine na londonskom Focusu prvi puta prisustvovala i Hrvatska delegacija HAVC-a, a koordinatorica Filming in Croatia, gospođa Tanja Ladović Blažević pritom je izjavila: « Došli smo u London promovirati Hrvatsku kao film friendly zemlju i pozitivne promjene našeg sustava poticaja kojima prema cash rebate za snimanja u Hrvatskoj sada iznosi 25 % , odnosno 30 % za snimanja u područjima od posebne državne skrbi. Ostvarili smo velik broj novih kontakata i upita vezanih uz snimanja i to ne samo za projekte koji ulaze u «cash rabate» program, pa će biti zanimljivo pratiti daljnji tijek događaja».
Spomenimo nakraju kako se na Focusu 2018 dodjeljivala nagrada najbolje filmske lokacije u Europi, u organizaciji Europske mreže filmskih Komisija, koja je unatoč nominaciji Visa kao lokacije filma «Mamma Mia 2», ove godine ipak otišla Grčkoj.
No utješna je činjenica da je film ipak u većem dijelu snimljen na domaćem terenu što je veliki uspjeh domaćih servisnih produkcija, ali i politike domaćih poticajnih mjera koja ipak pokazuju rezultate.