Nakon pola godine dubokog promišljanja i traženja duše Ujedinjeno Kraljevstvo polako je stiglo do vizije svoga grandioznog izlaska iz Europske unije. Iako izglasano napuštanje odavno i nije neka posebno važna tema unutar Unije, na Otoku je to gotovo jedino o čemu se govori. Dan za danom razglaba se o načinu izlaska, kako će i kada Ujedinjeno Kraljevstvo izaći iz mrske ‘euslavije‘, pa su se tako iskristalizirale dvije osnovne varijante.
>>>Britanski separatisti nemaju plan za razdoblje poslije Brexita
Premijerka Theresa May, obavijestila je svijet prošli utorak, odlučila se za ‘tvrdi Brexit‘, nasuprot ‘mekom‘ i napokon naznačila neka osnovna razmišljanja svoje vlade o Brexitu. Ta varijanta, poznata i kao ‘čisti Brexit‘ podrazumijeva temeljito kidanje veza između članice i Unije, što bi značilo da će Ujedinjeno Kraljevstvo s Unijom u budućnosti imati odnose iste kao i bilo koja ‘treća zemlja‘, odnosno ne-članica (zasebno definiran odnos nakon pregovora). Nasuprot tomu na stolu više nije ‘meki Brexit‘ u sklopu kojeg bi Ujedinjeno Kraljevstvo zadržalo u kontinuitetu neke elemente članstva, ponajprije pristup zajedničkom tržištu, koji najviše zanima poslovnu zajednicu s obje strane kanala.
Na potezu Parlament
Britanska premijerka napokon je objavila kako zemlja namjerava izići iz EU. ‘Tvrdo‘, dakle potpuni razvod, ali tako da ostane bescarinska zona i pristup tržištu EU uza simboličnu naknadu. Ne bude li tako, zatvorit će pristup londonskom Cityju, sklapati individualne trgovinske dogovore te posegnuti za konkurentnim poreznim stopama.
Premda se napuštanje carinske unije smatralo dijelom ‘tvrdog Brexita‘, May je u svom govoru rekla da želi zadržati bescarinsko trgovanje i pristup zajedničkom tržištu, za što je UK spreman uplaćivati određene iznose. Ta opcija pretpostavlja formalno napuštanje zajedničkog tržišta i potpisivanje trgovinskog ugovora s EU kojim bi se odnos redefinirao i uspostavila nova pravila trgovanja između EU i UK. Kako je objasnila, Britanija ne želi naprosto ostati u carinskoj uniji, već želi određene elemente unije (ne bi zajedničku trgovinsku politiku s EU ni zajedničke carine, ali bi bescarinsku razmjenu), s tim da je otvorena za dogovor o formi tog odnosa. May je u govoru u kojem napokon iscrtava konture napuštanja EU obećala i da će konačni dogovor o razvodu ići pred Parlament, no ostalo je sasvim nejasno što bi se dogodilo kada bi Parlament odbio prihvatiti taj dokument (bi li zemlja onda ostala članica EU ili ne). Tu je možda i najviše neizvjesnosti nakon što je premijerka sasvim očito odbila jasno odgovoriti novinarima što se događa ako Parlament odbije ugovor (kao i ministrica unutarnjih poslova Amber Rudd nešto kasnije). Maglovit je ostao i problem imigracije, May je izrazila spremnost na zaštitu statusa Britanaca u EU i obrnuto, ali detalji vjerojatno neće biti poznati još dugo. O tretmanu državljana obiju strana vodit će se sasvim sigurno vrlo užareni pregovori, kao i o sve izglednijim kvotama za imigraciju između UK i EU. Valja napomenuti i da je May nakon relativno pomirljivog tona zaprijetila onima koji se misle koristiti UK kao primjerom drugima zainteresiranima za izlazak. Upozorila je kivne članice da bi neprijateljsko pregovaranje s UK značilo gubitak pristupa londonskom Cityju i britanskom tržištu, koje donosi EU 290 milijardi funti na godinu. ‘Nikakav dogovor bolji je od lošeg dogovora za Britaniju‘, rekla je odlučna premijerka, implicirajući da je spremna izvesti Britaniju iz članstva i bez ikakvog zamjenskog dogovora ako treba, čime bi načela trgovanja automatski bila definirana pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Nije propustila ponoviti i da će u slučaju izostanka dogovora njezina zemlja sklapati individualne dogovore i posegnuti za konkurentnim poreznim stopama. ‘Britanija želi ostati dobar prijatelj i susjed Europi. Ipak, znam da ima glasova koji pozivaju na nepovoljan dogovor koji kažnjava Britaniju i obeshrabruje druge države od biranja istog puta. Europske države time bi nanijele štetu sebi i to ne bi bio čin prijatelja‘.
Tko će koga naljutiti
Činjenica da May ne namjerava pristati na uplaćivanje velikih iznosa novca za pristup zajedničkom tržištu Europske unije gotovo u potpunosti poništava pozitivan efekt koji je spremnost na preuzimanje nekih postojećih elemenata trgovinskih odnosa mogao uzrokovati. Europska unija teško će pristati na uplate simboličnih iznosa u zamjenu za nesmetan pristup tržištu od 500 milijuna ljudi, pogotovo kada druga strana jasno daje do znanja da bi platila simboličnu sumicu, ne više od toga. Govor britanske premijerke općenito je potvrdio dojam koji se mogao steći tijekom proteklih pola godine da Ujedinjeno Kraljevstvo misli probrati s europskog menija samo ono što mu se bude sviđalo, ostalo odbaciti.
>>>Marine Le Pen: Brexit je okidač domino efekta koji će srušiti čitavu Europu
Upravo to predstavlja problem svim ostalim članicama, pa nije za očekivati da će ovaj govor umiriti ostale europske prijestolnice, naprotiv mogao bi mnoge dodatno naljutiti. Općenito gledano, savršeno je jasno da May želi faktično napuštanje Europske unije i formiranje slobodnotrgovinskog odnosa u kojem Britanija ne bi prihvatila pravila i nadležnosti EU, ali bi nastavila trgovati kao da se ništa nije dogodilo. Čak i kada bi EU pristao na takav aranžman, što je malo vjerojatno, suočio bi se s problemom objašnjavanja drugim ne-članicama poput Švicarske, Norveške i Islanda zašto UK ima bolji tretman od njih (sve te zemlje u nekom obliku moraju kompenzirati EU pristup zajedničkom tržištu i prihvatiti određena pravila). Zbijanje redova
Jednako je očekivano bilo njezino stajalište prema kojem UK želi postupan i lagan izlazak iz EU, što znači postizanje dogovora o novom odnosu prije nego se kompletira Članak 50. (izlazak iz EU). Drugim riječima, May ne želi naglo napuštanje u kojem bi članstvo prestalo postojati, a novi odnos bio nedefiniran, makar je na to spremna ako je naljute. Nakon postizanja dogovora i izlaska, nastupilo bi razdoblje implementacije u kojem se institucije pripremaju za tranziciju, što bi se odnosilo na trgovinu, kazneno pravo, migracije i regulatorni okvir za financijske usluge.
Inicijalni njemački odgovor nije trebalo dugo čekati, u kratkoj izjavi ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier pozdravio je razjašnjavanje nekih stajališta britanske vlade, kao i želju za konstruktivnim i prijateljskim pregovorima, ali ponovio da pregovori počinju tek nakon službenog zahtjeva za izlaskom dodavši, znakovito, da je u interesu Njemačke i ostatka Europe ojačati koheziju 27 članica EU i očuvati jedinstvenost zajedničkog tržišta. Sasvim je jasno da su Trump i Brexit darovi koji će još dugo nastaviti darivati.