Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja priopćilo je u četvrtak da predloženim izmjenama Zakona o najmu stanova nastoji riješiti problem zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova na pravedan način, uz postizanje ravnoteže između suprotstavljenih interesa najmodavaca i najmoprimaca.
>>>Zaštićeni najmoprimci zaprijetili tužbom ako se ne povuku izmjene Zakona
Polazeći od obvezujuće presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo, uzimajući u obzir stavove zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova, te uvažavajući kompleksnost najamnih odnosa za te kategorije građana, Ministarstvo je predložilo najpravednije moguće i održivo rješenje problema kojega se u proteklih dvadeset godina nije uspjelo riješiti, stoji u priopćenju.
Nitko neće ostati bez stana
Predložena rješenja omogućavaju višegodišnje prijelazno razdoblje, kako bi bilo dovoljno vremena za svakoga da odluči o modalitetu svojeg stanovanja, pri čemu nitko neće ostati bez stana, odnosno svoga doma, ističe Ministarstvo.
U prijelaznom razdoblju zaštićeni najmoprimci, osim što u pet godina od stupanja na snagu zakona zadržavaju status zaštićenog najmoprimca uz postupno povećanje najamnine, dobivaju subvenciju pri plaćanju tržišne najamnine nakon isteka postojećeg statusa u trajanju od dodatnih pet godina (uz imovinski i površinski cenzus) te prednost pred drugim zainteresiranim osobama prilikom davanja u najam ili prodaje stanova u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, države ili iz programa POS-a.
>>>HSUS: Izmjene Zakona o najmu stanova 10.000 građana pretvaraju u beskućnike
Osim toga, država i jedinice lokaolne samouprave posebno će brinuti o korisnicima socijalne skrbi i hrvatskim braniteljima, naglašava se u priopćenju.
Za plaćanje razlike između povećane najamnine i zaštićene najamnine, od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2023. godine, osigurat će se sredstva u proračunima jedinica lokalne samouprave na čijem području postoje stanovi u privatnom vlasništvu u kojima stanuju korisnici socijalne skrbi, kako bi im se subvencionirala ta razlika.
Također, za plaćanje razlike između povećane najamnine i zaštićene najamnine za korisnike koji koriste stan na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja osigurat će se sredstava u državnom proračunu.
>>>Posjednici stanova premijeru: Privatno vlasništvo je svetinja, dokinite ‘zaštićeno najmoprimstvo’
Hrvatska će u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 30. lipnja 2028. godine subvencionirati razliku između povećane najamnine i slobodno ugovorene najamnine za najmoprimce koji na temelju posebnog propisa ne primaju stalnu socijalnu pomoć i koji stan ne koriste na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja, prema kriterijima platežnih mogućnosti obiteljskog domaćinstva.
Dakle, nitko prema predloženom Zakonu neće ostati bez stana odnosno doma, o čemu se posebno brinulo, naglašava Ministarstvo.
Hrvatska mora poštivati presude Europskog suda za ljudska prava
Ti stanovi su oduvijek bili u privatnom vlasništvu, a zaštita privatnog vlasništva temelj je zapadne kulture i štiti se svim međunarodnim poveljama, kao i hrvatskim Ustavom.
Zato nije moguće propisati vlasnicima obavezu prodaje njihovih stanova, a takav bi propis bio protivan Ustavu i vratio bi Hrvatsku u socijalističko društveno uređenje, koje je napustila nakon osamostaljenja donošenjem novog Ustava.
Dakle, nitko prema predloženom Zakonu neće ostati bez stana odnosno doma, o čemu se posebno brinulo, naglašava Ministarstvo.
Na osnovi temeljnih ljudskih prava koja jamče pravo vlasništva donesene su i presude Europskog suda za ljudska prava, koje Hrvatska kao članica Vijeća Europe i Europske unije ne smije ignorirati.
U trenutno važećem zakonu, u dijelu koji nije mijenjan, postoji obveza najmodavca (vlasnika) koji namjerava prodati stan da pravo prvokupa mora dati zaštićenom najmoprimcu.
>>>Štromar: Subvencionirani krediti osigurali povoljnije stanove za više od 2330 obitelji
Predloženim zakonskim izmjenama, kaže Ministarstvo, otklonit će se nedostaci postojećeg zakonodavstva, kako je to u presudi Statileo protiv Hrvatske utvrdio Europski sud za ljudska prava, napominje se u priopćenju.
Glavne zamjerke Europskog suda za ljudska prava su neograničeno trajanje ugovora o najmu, uslijed čega najam može trajati kroz dvije, ponekad čak i tri generacije, nepostojanje odgovarajućih procesnih jamstava putem kojih bi vlasnici stanova mogli ostvariti zaštitu vlastitih interesa, odnosno koja bi omogućila postizanje ravnoteže između suprotstavljenih interesa najmodavaca i najmoprimaca, te niska najamnina čiji je iznos u očitom nerazmjeru s visinom tržišne najamnine.