Najprije je prošli tjedan stigla vijest da će novi američki veleposlanik u Hrvatskoj biti američki poduzetnik Robert Kohorst, osnivač i predsjednik tvrtke Everest Properties u Pasadeni. Onda je potvrđeno da Henrik Fogh Rasmussen, sin bivšega američkoga glavnog tajnika NATO-a, postaje jedan od ključnih strateških partnera u zagrebačkom fondu rizičnoga kapitala Nexus Private Equity Partneri d.o.o. Dvije vijesti u istom danu u kojima su glavnu ulogu dobili američki poslovni ljudi mogu biti slučajnost. Ali mogu biti i dio mozaika koji se, kad je riječ o američkoj političko-poslovnoj strategiji prema Hrvatskoj, gradi u posljednje vrijeme. Godinama se ponavlja kako Hrvatska zapravo nije interesantna SAD-u kad je biznis u pitanju i da nikako da dođu veće američke investicije. Tu bi tezu trebalo preispitati.
Najprije je, napokon, neki američki investitor ušao na hrvatsku bankarsku scenu. Riječ je o američkom fondu koji je preuzeo Hypo banku i odmah je preimenovao u Addiko banku. Poslije toga je IBM odabrao Zagreb kao sjedište dijela svojih operacija. Ako se za ta dva primjera i može reći da su individualni i nepovezani s američkom politikom, za angažman američkih poduzeća u slučaju Agrokorova posrnuća ipak se može naslutiti dublja veza između američke politike i biznisa.
Spoj države i biznisa
Ako u nečemu Hrvatska ne oskudijeva, onda su to nekretnine (dosta i u državnom vlasništvu) na Jadranu. Budući američki veleposlanik Kohorst ima bogato iskustvo s nekretninama na Floridi.
Iz SAD-a se u zemlje poput Hrvatske izvozi ideologija kako treba minimizirati vezu politike i biznisa i sve prepustiti djelovanju nevidljive ruke slobodnog tržišta. Istodobno je upravo SAD zemlja koja može biti školski primjer uspješna spajanja državnih geostrateških interesa i prirodne potrebe poduzetnika da maksimiraju profite tvrtki koje vode. Američki poduzetnici po svijetu, pojednostavnjeno, odrade dio zadaća koje država od njih traži, a ona im zauzvrat otvara vrata gdje sami ne bi mogli.
>>>Miodrag Šajatović: Todorić, Plenković, Rusi, Amerikanci – igra živaca oko Agrokora
Možda je slučaj Agrokora krunski dokaz da je na djelu jačanje američkoga poslovno-geostrateškog pristupa u Hrvatskoj. Da poslažemo nekoliko činjenica. Američka rejtinška agencija Moody‘s mogla je Todoriću i prije siječnja 2017. jače rušiti kreditni rejting. Žestoka je poruka, međutim, uslijedila kad je postalo izgledno da bi ruski Sberbank mogao u proljeće 2018. na ime danoga kredita dobiti većinsko vlasništvo u najvećemu regionalnom poslovnom sustavu. Todorić je godinama igrao riskantnu igru zaduživanja, ali nekako je plivao. Međutim, kad je uzet kredit od ruske banke, ušlo se na područje na kojemu se igraju velike igre dokazivanja kojom zemljom vlada koja svjetska velesila.
Otprilike početkom siječnja Ivici Todoriću se, prema nekim signalima, činilo da su se protiv njega urotili pojedini političari iz HDZ-a i Mosta. Opet prema nekim novijim signalima iz krugova bliskih Ivici Todoriću, danas mu je sve bliža varijanta da su redatelji scenarija koji je završio ‘lex Agrokorom‘ ipak bili u malo višim sferama svjetske geostrateške igre.
Previše ‘slučajnosti‘
Preuzimanje Hypo banke, IBM-ov dolazak u Hrvatsku, američka uloga oko Agrokora, ulazak američkoga kapitala u Nexus i dolazak Trumpova novog veleposlanika – to miriše na strategiju, a ne na splet slučajnosti.
Nakon što je Moody‘s srušio Agrokorov kreditni rejting, medijski je priču o razgovorima Ivice Todorića u Vladi vodila N1 televizija, franšiza američkog CNN-a. Onda se kao glavni spasilac pojavljuje američki investicijski fond Knighthead. A sad sin visokopozicioniranog američkog političara ulazi u fond Nexus, koji je zaplivao zbog financijskih posudbi Agrokoru.
Može biti da je sve nabrojeno samo plod slučajnosti. Ali malo je previše tih slučajnosti da ne bi bilo mjesta za drukčije promišljanje. Pri čemu ne treba osuđivati američku spregu mudre države i praktičnog biznisa. Ne bi SAD tako dugo bio glavni igrač na svjetskoj sceni da nema dobro razrađenu strategiju. Pri čemu se npr. prošli predsjednik Obama nije libio javno naređivati svojim diplomatima i poduzetnicima da imaju zadaću u kratkom roku znatno povećati američki izvoz. Bit će zanimljivo vidjeti što će se dalje događati s LNG terminalom na Krku. Spominju se sredstva EU, ali da vidimo koliko će na kraju u projekt plutajućega terminala, ako se ostvari, biti ugrađeno američkih interesa. I, što je još važnije, hoće li Hrvatska morati ući u investiciju koja opet igra stratešku ulogu u energetskoj utakmici s Rusima bez jamstava da će netko negdje kupovati plin s Krka. Ili će to biti još jedan trošak koji ćemo morati platiti iz svoga džepa, a u paketu zaštite koja je Hrvatskoj dana u sklopu NATO-a.
A što se tiče novog američkog veleposlanika, mi koji u svemu vidimo i trunku biznisa – čovjek ima iskustvo s nekretninama. Ako u nečemu Hrvatska ne oskudijeva, onda su to nekretnine (dosta i u državnom vlasništvu) na Jadranu. Budući veleposlanik Kohorst ima bogato iskustvo s nekretninama na Floridi...